Čitajući knjige, sjećanja nam često odlete u prošlost, podsjećajući nas na trenutke radosti, igre i prijateljstva. Kroz priču poput Ključića oko vrata vraćam se u te dane djetinjstva i prisjećam se svojih školskih dana u Studentskom gradu u Dubravi.

Osamdesete i devedesete godine prošlog stoljeća donose jedan posve drukčiji svijet. Cijeli dan smo provodili na svježem zraku igrajući se lopova i policajaca, gumi-gumija, graničara te smo se vozili na biciklima. Nismo puno vremena provodili u kući jer su nam igra i prijateljstvo bili najvažniji. Padovi u igri i razbijena koljena bila su naša svakodnevica. Ali bili smo neustrašivi i nastavljali smo dalje kao da se ništa nije dogodilo. Navečer smo s nestrpljenjem čekali crtani film koji se prikazivao svaki dan u isto vrijeme prije Dnevnika. Ti su trenutci bili vrijedni čekanja. Telefoni su bili na žicu i imali su brojčanik na okretanje. Svaki razgovor koji smo vodili bio je kao mala predstava za sve ukućane jer su svi sve mogli čuti o čemu je razgovor.

Na takve me trenutke podsjetila lektira Ključić oko vrata. Nikola Pulić napisao je tu knjigu po stvarnom liku, Maji. Maja je bila njegova unuka. Imala sam priliku stupiti u kontakt s Majom. Ona je sad odrasla žena koja se rado odazove pozivu da dođe u školu na susrete s djecom kako bi dijelila svoje iskustvo. To je jedan prekrasan način povezivanja prošlih generacija s onom današnjom.

U knjizi Maja ima veliku želju postati ključašica. To je za nju značilo da je odgovorna i da na svi na nju mogu računati. Njezine pustolovine s prijateljima Stankom i Suzanom odvlače nas odrasle u prošlost i s nostalgijom se sjećamo svih naših prijatelja s kojima nismo više bliski. Mogla sam zamisliti Maju i ekipu kako igraju svoje najdraže igre na istim livadama gdje sam se igrala i ja.

Susret s Majom bio je poseban događaj u mojem 4.c razredu. Učenici su cijeli tjedan s nestrpljenjem očekivali njezin dolazak. Prije nego što nam je Maja stigla, s učenicima sam obradila lektiru. Obrada lektire je sjajan način da se učenici dublje povežu s pričom. Imali zadatak izraditi lektiru iz vrećice. Vrećicu su trebali izvana ukrasiti, a unutra su trebali staviti predmete koji se spominju u knjizi. To je bio odličan poticaj učenicima da čitaju s razumijevanjem i da razmišljaju tijekom čitanja. Raznovrsnost predmeta, poput telefona na žicu, lopte za graničara, ključeva i drugih, pokazuje da su učenici bili kreativni i da su pažljivo pratili radnju knjige.

Svaki je učenik pokazao svoju vrećicu i predmete koje je donio te je objasnio zašto je taj predmet njemu bio važan. Učenici su svaku prezentaciju pažljivo slušali i nagradili je pljeskom.
Druga aktivnost vezana za lektiru bila je potraga za ključevima ili escape room. Podijelila sam učenike u skupine i dodijelila im zadatak. Ovakva igra potaknula je učenike na suradnju, ali i pomogla u provjeri koliko su učenici detaljno razumjeli i zapamtili važne događaje u knjizi. Morali su pronalaziti tragove i rješavati zadatke tako da je timski rad bio od ključne važnosti. Završna zagonetka vodila ih je do glavnog ključa tj. do kraja igre. Bilo je napeto i uzbudljivo do samog kraja.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Likovni radovi su nam također bili povezani s lektirom. Temom Pogled kroz ključanicu učenici su pokazali svoju kreativnost i svoju interpretaciju priče.

Razgovor o opasnostima koje vrebaju djecu i mudrostima života na satu razrednika je bio dodatak koji smo također povezali s lektirom. Izbor mudrih izreka koje su učenici napisali na ključ pokazuje da su aktivno pratili radnju knjige i da su usvojili važne lekcije. Ključ života zapravo je biti mudar i preduhitriti sve ono loše što nam se u životu može dogoditi. Bolje spriječiti nego liječiti.

Taj predivan tjedan posvećen lektiri završili smo s Majom KOVAČEVIĆ. Dočekom Maje s natpisom Dobrodošli učenici su pokazali koliko su se veselili njezinom dolasku. Cijeli školski sat nije bio dovoljan za sva pitanja koja su učenici imali za Maju. Pitanja su bila brojna, budući da su željeli saznati više o stvarnim događajima iz knjige i kako se oni razlikuju od onoga što je pisac malo promijenio. Majin nježan glas i zanimljive priče sigurno su dodatno obogatile njihovo razumijevanje i povezivanje s likom i događanjima. Fotografiranje za uspomenu bio je sjajan način na koji smo obilježili taj poseban trenutak. Nadam se da će im ova lektira ostati u lijepom sjećanju te će ih motivirati na čitanje i istraživanje drugih književnih djela.

■ Napisala: Marijana DELAČ, učiteljica razredne nastave | OŠ Luka Sesvete ■