Škola nije samo mjesto učenja činjenica i usvajanja nastavnih sadržaja, ona je i prostor u kojemu djeca razvijaju razumijevanje svijeta, uče slušati druge i graditi odnose. U vremenu brzih promjena i digitalne svakodnevice osobito je vrijedno učenicima približiti priče i iskustva starijih naraštaja.

♦  Dragocjena sjećanja na školu i učenike ostaju trajna bez obzira na vrijeme u kojemu nastaju. Iako se nekadašnji način rada danas može činiti dalekim i gotovo povijesnim, ono najvažnije nije se promijenilo – povjerenje u dječjim očima. Upravo to povjerenje s godinama dobiva još veću vrijednost i podsjeća nas na važnost odnosa između učitelja i učenika.

♦  Nekad se radilo u mnogo drukčijim uvjetima nego danas. Mnoge škole bile su stare, učionice skromno opremljene nastavnim sredstvima i pomagalima, no unatoč tome, nastavni sadržaji morali su se uspješno usvojiti. Veliku ulogu tada su imali kreativnost i snalažljivost učitelja i nastavnika. Izrađivale su se slike, aplikacije i nastavni listići, tražila dodatna literatura te smišljali različiti načini kako učenicima olakšati razumijevanje i usvajanje gradiva.

• 

• 

♦  U nastavi su i učenici aktivno sudjelovali: sami su izrađivali udaraljke za glazbenu kulturu, donosili biljke iz prirode te s velikim zanimanjem i radošću sudjelovali u nastavnom procesu. Od nastavnih pomagala i tehnologije koristili su se radioaparati, kasetofoni, grafoskopi i televizijski prijamnici, dakako u školama koje su imale mogućnost nabaviti ih. Unatoč skromnijim uvjetima, nastava je bila prožeta zajedništvom, kreativnošću i željom za učenjem.

Prvi dan škole prije 50-ak godina.

♦  Tijekom ove školske godine u našoj smo školi proveli projekt povodom obilježavanja 65 godina postojanja matične zgrade u Kneževim Vinogradima.

Obilježavanje obljetnice 65 godina Osnovne škole Kneževi Vinogradi planirano je kao predstavljanje cjelogodišnjeg rada učenika i učitelja s glavnim školskim projektom 65 godina znanja, čiji su rezultati bili predstavljeni na Danu otvorenih vrata.

U sklopu školskog projekta, sa svojim učenicima drugog razreda ostvarila sam razredni projekt Priče iz školskih klupa u trajanju od pet školskih sati tijekom drugog polugodišta.

Cilj aktivnosti bio je razvijati komunikacijske vještine, kulturu dijaloga i poštovanje iskustava starijih osoba putem istraživanja nekadašnjega školskog života.

• 

• 

• 

PROJEKTNE SU TEME BILE:

1. Uvod u projekt i priprema za prikupljanje priča

2. Dijeljenje prikupljenih priča i bilježenje uspomena

3. Izrada razrednog plakata Kako su se školovali naši najmiliji

4. Intervju u paru, prezentacija i završna evaluacija.

Svaka se tema sastojala od nekoliko aktivnosti tijekom sata.

Učenicima sam pokazala nekoliko fotografija škole, učionice i školskih predmeta. Razgovor sam potaknula pitanjem:

♦ Što je na ovim slikama drukčije od današnje škole?

ZATIM SMO RAZGOVARALI O USPOMENAMA I O TOME ŠTO LJUDI PAMTE O ŠKOLI.

Nakon razgovora učenici su sastavljali pitanja za intervju. Kako je izgledala tvoja škola?, Čime ste pisali?, Kako ste se igrali?, Što ti je bilo najljepše u školi?… Prikupljena sam pitanja složila na listiće. Učenici su dobili zadatak za domaću zadaću razgovarati s bakom, djedom, roditeljem ili susjedom i donijeti priču na sljedeći sat (kao zapis, crtež ili usmenu priču).

PRIKUPLJENE SU PRIČE PREPRIČAVALI I UOČAVALI SLIČNOSTI ILI RAZLIKE IZMEĐU ŠKOLE NEKAD I DANAS.

U aktivnosti Krug priča učenici su redom ukratko iznosili priču koju su donijeli.
Učenike sam poticala pitanjima: Što te iznenadilo?, Što je bilo isto kao danas?

Zatim su dobili listić na koji su napisali nekoliko rečenica o najzanimljivijoj uspomeni.
Na ploči smo izradili tablicu u koju smo ubacili svoje primjere uspomena složene tematski: put do škole, igra, nastava i pribor.

Na sljedećemu školskom satu učenici su izrađivali plakate za koje su prethodno donijeli materijale i fotografije koje su prikupili tijekom istraživanja kod kuće. Plakati su se sastojali od nekoliko dijelova: škola nekada, učenje i predmeti, igre i slobodno vrijeme i zanimljivosti.

Na plakat su lijepili svoje listiće s najzanimljivijim uspomenama. U skupinama su crtali stare torbe, pločice, pero, tintarnice, školsko zvono, stare učionice, ukrašavali rubove plakata i dodavali male ilustracije uz uspomene. U razrednoj refleksiji učenici su odgovarali na pitanja: Koja vas je uspomena najviše nasmijala? Koja vas je iznenadila?

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

TIJEKOM ISTRAŽIVAČKOG ZADATKA UČENICI SU NAPRAVILI VIDEOSNIMKE I AUDIOSNIMKE RAZGOVORA S BAKAMA I DJEDOVIMA.

Cilj je bio da učenici ovom aktivnošću razvijaju komunikacijske vještine i potvrđuju razumijevanje glavne ideje, da se škola mijenja, ali vrijednost učenja ostaje.

♦ Svaki je učenik predstavio ono što mu je sugovornik ispričao.

♦ Naglasak je bio na slušanju, razumijevanju i jasnoj komunikaciji.

U završnom smo razgovoru izveli zaključak o provedenom istraživanju:

• Kako se škola promijenila?
• Što bismo zadržali iz prošlosti?
• Zašto je važno čuvati uspomene?
• Što sam naučio/naučila o nekadašnjoj školi?
• Što mi je bilo najzanimljivije u projektu?
• Što bih sljedećeg puta volio/voljela istraživati?

RADNI LISTOVI ZA SKUPINE

♦  U projekt se uključila i nastavnica njemačkog jezika Kristijana REBRINA koja je s učenicima provela aktivnost u kojoj su učenici predstavili svoju baku ili djeda na njemačkom jeziku. Nakon te aktivnosti nastao je plakat.

♦  Na kraju projekta u goste nam je došao učenik šestog razreda Filip MIJATOV, veliki zaljubljenik u povijest i teme iz prošlosti. Filip nam je na vrlo zanimljiv i zabavan način ispričao što je o nekadašnjoj školi saznao od svoje bake, umirovljene profesorice biologije.

Projekt je bio predstavljen na DANU OTVORENIH VRATA i DANU ŠKOLE kad su brojni posjetitelji mogli vidjeti našu izložbu, radove i videozapise te čuti audiozapise koje smo napravili.

Projekt Priče iz školskih klupa omogućio nam je da istražimo kako je izgledalo školovanje naših roditelja, baka i djedova te uz razgovor otkriti uspomene koje povezuju prošlost i sadašnjost.

Ovakvim oblikom i načinom rada učenici ne usvajaju samo nova znanja o nekadašnjem životu nego i razvijaju komunikacijske vještine, kulturu dijaloga, empatiju i poštovanje prema iskustvima drugih.

Ujedno se jača suradnja škole i obitelji jer roditelji i stariji članovi obitelji postaju aktivni sudionici u procesu učenja. Svaka ispričana priča postaje vrijedna uspomena, a djeca otkrivaju da se iza školskih klupa nekad i danas kriju različita iskustva, ali iste emocije, prijateljstva, znatiželja i uspomene koje ostaju za cijeli život.