Na početku smo drugog polugodišta započeli pripreme za Državno prvenstvo u sportu djece s intelektualnim teškoćama. Nismo imali postavljene rezultatske ciljeve, ali smo znali da naši učenici zaslužuju priliku pokazati koliko oni, ustvari, mogu.

Natjecanje se održalo u ožujku ove godine. Dorian PAVLOVIĆ, Miloš KATIĆ i Boris MARKULIN, trojica učenika naše škole,u pratnji se učiteljice rehabilitatorice, voditeljice i mentorice, u ranim jutarnjim satima zaputilo autobusom iz Osijeka prema Poreču. Autobus pun uzbuđenja, sportskih torbi, sendviča i osmijeha. Učenici krenuli u Istru predstavljati svoju inkluzivnu osnovnu školu.

Bili smo smješteni u hotelu Albatros, u prekrasnoj Zelenoj laguni u Poreču. Organizacija je bila na visokoj razini pa je užitak sudjelovanja bio još veći. Naši su se učenici zabavili, upoznali marljive učenike iz različitih hrvatskih krajeva i stekli tako nova prijateljstva.  

Naši su se učenici natjecali u više disciplina. Miloš je nastupio u trčanju na 80 m i bacanju vortexa, Dorian je trčao 80 m i sudjelovao u stolnom tenisu gdje je u izuzetno jakoj konkurenciji stigao do četvrtfinala. A naš je Boris zasjao! I to srebrnim sjajem! U utrci na 400 m osvojio je 2. mjesto u državi postavši tako viceprvakom Hrvatske. To je najveći sportski rezultat naše škole na državnom natjecanju.

Osim sportskog dijela djeca su imala i bogat popratni program. Svaku je večer bila osmišljena nova aktivnost: mađioničar, druženja, a poseban je doživljaj bila večer s pjevačicom Mijom DIMŠIĆ koja je svojom prisutnošću razveselila i male, i velike. Bila je to sinergija sporta, glazbe, zabave za sve prisutne.

Učenici su dobili medalje za sudjelovanje, no sve ostalo što su ponijeli kući – ne stane u torbu: nova prijateljstva, samopouzdanje, iskustvo putovanja, priznanje za svoj trud. Danima su prepričavali dojmove noseći medalje u školu kako bi svi vidjeli koliko su uspješni i to najbolje opisuje koliko im znači ovo iskustvo.

Nakon što smo stigli kući, stiglo je i novo priznanje – objava u regionalnim dnevnim novinama što je dodatno istaknulo njihov uspjeh. Trenutak koji ćemo, također, svi pamtiti.  

Kao njihova učiteljica, mentorica i voditeljica na natjecanju, mislim da je ovo priča koju vrijedi podijeliti. Ovim smo primjerom u praksi pokazali koliko djeca mogu ako im damo priliku. Vjerujem da ovakva iskustva ne mijenjaju samo njih, već i sve nas koji ih pratimo. Sportski pozdrav iz naše škole!

■  Napisala: Aleksandra GVOZDANOVIĆ DEBELJAK, učiteljica rehabilitatorica, mentorica i voditeljica | OŠ Ljudevita Gaja Osijek ■