Na početku petog razreda puno je promjena: nove učionice, novi učitelji, različiti zahtjevi. U našoj Osnovnoj školi Milana Langa miješaju se učenici iz barem triju prethodnih razreda. Otkad nosimo maske, još je teže započeti nastavu, upoznati se i prepoznati, stoga sam sa svojim 5.a razredom osmislila poseban projekt, najbolji način upoznavanja.

Projekt Božić – nekada i sad trajao je koliko i advent, ukupno 26 dana. U adventskom kalendaru izrađenom od recikliranog trapera skrivao se po jedan slatkiš za svaki dan, ali i jedan zadatčić za cijeli razred. Neki su zadatci bili individualni, a neki su zahtijevali i suradnju članova obitelji. Prva je aktivnost bila donijeti grančice voćaka i staviti ih u posudu punu vode na Svetu Katu, 25. studenoga. Na sobnoj temperaturi grančice trebaju procvasti do Božića. (Jeste li to znali?). Iz dana u dan isprepletale su se različite aktivnosti, razvijale sve jezične djelatnosti, praktično se radilo, a uključili smo i međupredmetne teme.

Učenici su imali zadatak saznati koje su igre igrali njihovi djedovi i bake, a pravila igre naučiti i zapisati. Taj je zadatak imao dodatni cilj – trebalo je izraditi strip jer je u tijeku bio likovni natječaj na koji smo na kraju poslali desetak radova, a naša je učenica Carla Mandić početkom siječnja osvojila nagradu za svoj strip pod naslovom Golf. Prikupljali smo narodne brojalice, brzalice i zagonetke. Izrađivali smo ukrase za učionicu na tradicionalan način, obojili orahe zlatnom bojom i pričvrstili ih poput kuglica na grančice smreke. Dodali smo i licitarsko srce – tradicionalni samoborski suvenir.

Modernija inačica božićnoga drvca bila je izrađena od drvenih letvica okićenih malim snjegovićima koji su nastali recikliranjem materijala (orasi različite veličine, tkanine, čepovi…). Od recikliranih materijala izrađivali smo i snježne kugle. Staklenke različitih veličina ispunili smo destiliranom vodom uz dodatak glicerina i šljokica, a na poklopce zalijepili prigodnu figuricu. Čvrsto zatvorene staklenke okrenute naopako odmah su razveselile mlade kreativce! Do završetka nastave radovi su krasili učionicu, a zatim su ih učenici ponijeli za uspomenu. Ponovili smo ili naučili simboliku i značenje četiriju adventskih svijeća (najčešće ljubičaste), okruglog vjenčića i zelene boje. Adventski vijenac i jaslice u našem razredu bili su autorsko djelo učenika. Sve su smislili sami ‒ donijeli su materijal i s puno strpljenja lijepili, čekali, bojili pa opet čekali, kaširali i činili sve drugo što je bilo potrebno. Radili su ozarenih lica! Fantastičan rad! Oduševilo me koliko su ti poslovi povezali čak i učenike koji su katkad neskloni suradnji u nastavi. Praktičan rad odličan je način za usmjeravanje njihove pozornosti i energije kad im sjedenje u klupi postane naporno.

Posebno je radosno bilo iščekivanje svetog Nikole jer smo učili šivati čizmice. Neki su prvi put imali iglu i konac u rukama! Naravno, učionicu je za vikend posjetio sveti Nikola, a Krampus nije ni trebao ući jer nema zločeste djece, samo je ostavio šaljivu poruku na prozoru: „Pusa od Krampusa”.

• 

• 

• 

• 

Uspoređivali smo kakve su darove dobivali bake i djedovi i kakvi su darovi sada. Razgovarali smo o tome što je dragocjeno u primljenom daru ‒ materijalna vrijednost ili ljubav kojom je netko sam izradio dar. Upravo je to tema igrokaza Vaga svetog Nikole.

Slatki izazov bila je Adventska kuharica 5.a. Svaki je učenik donio svoj omiljeni recept za kolače. Ponovili smo pisanje mjernih jedinica i uputa o pripremanju. Iskušali smo svoj njuh i natjecali se u prepoznavanju začina po mirisu ‒ bilo je cimeta, anisa, pimenta, papra… i kihanja! Zatim smo vježbali izražavanje pjesničkim slikama: vidne, slušne i mirisne… nizale su se kao od šale.

Zapitali smo se koja su značenja naših imena i u kojim se inačicama pojavljuju. Odgovorili smo i na pitanja kada slavimo imendan, tko nam je nadjenuo ime i dr. Nakon ponavljanja rodbinskih naziva: ujak, tetak, stric i sl. slijedila je izrada obiteljskog stabla. Doznali smo i za narodni običaj koji glasi ovako: „Ako vas zanima za koga ćete se udati ili kime oženiti, ispišite 13 imena na 13 papirića, svakog dana bez gledanja po jedan papirić spalite u vatri, a posljednji papirić krije ime simpatije, tj. budućeg bračnog partnera.”

Na Svetu Luciju sije se pšenica (ako je niste posijali na Svetu Barbaru), a doznali smo i da se može prognozirati vrijeme za iduću godinu. Svakog dana od Svete Lucije do Božića bilježi se vrijeme ujutro, u podne i navečer (npr. ujutro –1 °C, sunčano, u podne 2 °C, sunčano, navečer –3 °C, vedro). Svaki dan predstavlja po jedan mjesec (Sveta Lucija – siječanj), a vrijeme u danu početak, sredinu i kraj mjeseca. Učenici su trebali saznati otkud naziv mjesecima i, naravno, sve zapisati u svoje knjižice.

Ponovili smo sva pravila o pisanju blagdana i svetaca ‒ prosinački rječnik, zatim pravila o pisanju adresa i teksta čestitke. Tehnikom zlatoveza izradili smo čestitku koju smo poštom slali svojim najdražima. Nije bilo baš lako, ali uz pomoć uputa na prezentaciji svatko je uspio svladati zadatak!

Učili smo božićne pjesme, a u to smo vrijeme nastavu održavali na daljinu. Naši glazbeni umjetnici svirali su iz svojeg doma po jednu strofu Tihe noći. Prekrasno je bilo čuti trubu, zatim violinu. Pokušali smo pjevušiti uz glazbu, ali nedostajao nam je dirigent (učitelj glazbenog bio je bolestan)!

Lektira je u prosincu također bila vezana uz blagdane. Razgovarali smo o likovima, događajima, mjestima radnje u knjizi „Legende o Kristu” i povezivali gradivo s već naučenim na vjeronauku. Uspoređivali smo kako se u obitelji slavi i kako se priprema za Božić. Koji su običaji vezani za Badnjak, a koji za Božić? Kakvu odjeću nosimo, kojim ukrasima uljepšavamo kuću?

Učenici su o svakom zadatku vodili bilješke, po želji i ilustrirali, a na kraju su za svoj trud dobili ocjenu. Temu adventa i Božića obrađivali smo na satu razrednika, na satu hrvatskog jezika, ali i na satima likovne i glazbene kulture, engleskog i njemačkog jezika… Zahvaljujem svim kolegama, a posebno učenicima na suradnji i roditeljima na podršci i pomoći. Naučili smo puno, bolje upoznali jedni druge, izrađivali darove, slali lijepe želje, prepoznavali dobrotu jedni u drugima. Sve to bila je priprema za Božić, a najvažnije je sadržano u rečenici: „Ne slavite rođendan bez slavljenika!”

■ Piše: Marija Aščić, hrvatski jezik | OŠ Milana Langa, Bregana ■