Iz školskog svijeta
OŠ BRESTJE, SESVETE
Razredna knjižnica – mjesto za dušu i druženje
objavljeno: 13. lipnja 2022.

Svatko se od nas imao priliku susresti s učenicima, čitačima, i učenicima koji ne vole čitati i teško pristupaju čitanju. Tako i ja. Kako sam pridobila učenike da zavole čitanje i kako sam zadovoljila potrebu učenika, čitača, u isto vrijeme?

Svatko u svom razredu ima učenika/e koji ne vole čitati. To su djeca i ako ih pomno promatramo, svatko će od nas uvidjeti koje ih aktivnosti zanimaju i čime su zadovoljna, a vrlo malo će nam trebati da ih pridobijemo za stjecanje čitalačkih vještina.

Ne samo za stjecanje čitalačkih vještina nego i za razumijevanje pročitanog, poistovjećivanje s likovima i s postupcima likova kao i učenikov kritički osvrt na same likove, radnje u književnom djelu i sl.

Učenici, koji ne vole čitati književna djela, pa čak niti slikovnice u predškolskoj dobi / prvome razredu, vrlo će teško zavoljeti čitanje i kasnije kad im se „servira“ zahtjevnije književno djelo.

Dijelim svoje iskustvo da i pri slobodnom izboru književnog djela takvi učenici neće biti zainteresirani za knjigu.

Hmmm…

Kako ih pridobiti, kako ih motivirati da „polete“ kao što ushićeno ližu svoj sladoled? Kako učenike, koji vole čitati, zadovoljiti s pročitanim?

Vrlo je jednostavno. Učitelj mora pomno promatrati, „skenirati“ učenike i dobit će razne ideje.

Nisam pomišljala na klasičnu interpretaciju djela poput: „Dragi roditelji 3. b, kupite jednu bilježnicu za književna djela u koju ćemo pisati ime i prezime pisca, glavne i sporedne likove, redoslijed događaja, poruke ili lijepiti nastavne listiće koje oni ispunjavaju nakon čitanja.“ NE! Demotivirajuće je i za ljubitelje čitanja.

Učenici su najprije krenuli metodom „Lektire u vrećici“.

Tada su bili prvi razred.

Frontalno smo pročitali slikovnicu, koju smo posudili u školskoj knjižnici, kako bi se učenici i kod kuće prisjetili pročitane radnje. Nakon toga su sve što ih je asociralo slušajući književni test i sjećajući se motiva književnog teksta, crtali, pronalazili predmete i izrađivali s roditeljima, pa čak s bakama i djedovima, predmete.

Potom su stavljali svoje omiljene igračke u vrećicu koju su po naputku oslikali. U školi smo sjedili u krugu, a svaki je učenik dobio priliku pokazati svoju vrećicu. Zašto je određeni predmet u vrećici? Što ili tko ga je podsjetio na taj predmet ili crtež? Učenici, kojima je bilo mrsko čitati, sa zadovoljstvom su vadili svoje igračke, crteže iz vrećice. To je bio naš prvi korak k buđenju želje za čitanjem.

Nakon toga smo napravili čitalački kutak, razrednu knjižnicu. Učenici su nosili svoje knjige, ja svoje knjige, a u suradnji smo sa školskom knjižnicom dopunili svoje police čitalačkog kutka.

Čitali su u heterogenim skupinama. Čitači i učenici koji nisu bili vješti u čitanju, a tu spadaju i učenici koji nisu voljeli čitati. Izradili smo raspored grupa po danu.

Na 15-minutnom odmoru učenici su čitali, zabavljali se, razvijali ne samo čitalačke već i socijalne vještine.

Ovladavali su temeljnim jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja i čitanja.

Postavljali su pitanja o likovima međusobno. Koji im se lik najviše sviđa, zašto? Koji im se lik ne sviđa, zašto?

Na polici se nalazio univerzalni papir s mogućim pitanjima koja su ih usmjeravala.

U našem malom čitalačkom kutku dobila sam učeničko kritičko promišljaje, ali i odgojnu komponentu.

Čak su nastupile i debate, prepirke, poput: Neee, Matej, nije on bio u redu. Nije u redu rugati se drugima. Kako bi se samo ti osjećao da se netko tebi u razredu ruga i smije što nisi mogao napraviti kolut naprijed?!“, „Nije u redu da se ne prihvati novi učenik. Možda je baš zabavan. Treba svakome dati priliku“,rekao je Petar.

Vrlo jednostavnim idejama i pitanjima učenike možete pridobiti da zavole čitanje, da kritički raspravljaju na svojoj razini. Ja sam bila samo organizator i povremeni medijator, a učenici su uz opušteno druženje ostvarivali odgojno–obrazovne ishode iz Hrvatskog jezika i ishode međupredmetnih tema: Osobni i socijalni razvoj, Učiti kako učiti i Građanski odgoj. Koliko malo truda, a što smo sve postigli – od kognitivnog do socijalnog aspekta.

Naposljetku, bilo je nasumično predstavljanje omiljene knjige. Učenici su bili jednim dijelom i učitelji koji su suučenicima davali razloge za čitanje određene knjige. Svim su tim radnjama razvijali jezične vještine, razvijali i jačali samopouzdanje.

■ Piše: Katarina HUKLEK, mag. prim. educ. | OŠ Brestje u Sesvetama | Učiteljica sam nekoliko godina. U radu s učenicima vrlo mi je važno da se moji učenici osjećaju prihvaćeno, da se razvijaju u kompletnu osobu. ■