U svijetu, koji se brzo mijenja, današnji osnovci najvjerojatnije će raditi u zanimanjima koja još ne postoje, a zahvaljujući umjetnoj inteligenciji i mnoštvu novih tehnologija, koje će tek biti izumljene, suočiti će se s mnoštvom novosti i nepredviđenih globalnih izazova.

Digitalizacija mijenja način na koji živimo, komuniciramo, učimo i radimo, ali napredak ne pita, on ide dalje…

Treba se prilagoditi promjenama. To je jedino što moramo! Prilagođavanje svemu novome zahtijeva usvajanje novih vještina, donosi nova znanja i iskustva, nove kompetencije… Neosporno, to će nam i olakšati, i unaprijediti učenje i rad.

Praćenje razvoja europske obrazovne politike, nama je, učiteljima, od pomoći za bolje razumijevanje smjernica i našeg hrvatskog obrazovnog sustava.

Nekoliko međunarodnih istraživanja potvrđuje kod učenika pad razine osnovnih vještina i zato je važno poboljšati postignuća u osnovnim vještinama na svim razinama obrazovanja, osposobljavanja i učenja. Samo se tako može uspješnije ući u budućnost Europe!

Dočekalo nas je vrijeme: učiti kako učiti! Sve su kompetencije jednako važne. I učenici su, i učitelji ušli u zonu učenja tijekom cijelog života.

Zato se u dostupnim međunarodnim studijama koriste različite formulacije  poput: vještine 21. stoljeća, životne vještine, socijalno-emocionalne vještine, meke vještine ili transverzalne vještine.

Na nama je – kako god ih zvali. Svatko se može (ili bolje mora) razvijati tijekom cijelog života, od ranog djetinjstva formalnim, neformalnim i informalnim učenjem.

Kao učiteljica potpuno sam svjesna zahtjeva koje pred sve nas, odgojno– obrazovne stručnjake, stavljaju novi izazovi za nove generacije učenika.

Već više godina primjenjujem različite strategije, metode i aktivnosti u stvaranju okružja za učenje usmjerenih na poticanje osobne i društvene kompetencije i kompetencije učiti kako učiti.

Već od prvog razreda stalno učimo kako bolje učiti. Pojedine su aktivnosti  kratke i učenicima zabavne, prisutna je korelacija različitih područja u okviru predmetnih kurikula i kurikula međupredmetnih tema.

Osobna kompetencija i osobno područje uključuje: samoregulaciju, fleksibilnost i dobrobit kod učenika.

Samoregulacija se odnosi na sposobnost upravljanja svojim emocijama, mislima i ponašanjem u skladu s potrebama učenja. To uključuje veću pozornost, samokontrolu, odgađanje zadovoljstva i jako bitno – ustrajnost u izvršavanju zadataka.

NIŠTA BEZ RADA I ZALAGANJA

Na konkretnim primjerima učenicima pokazujem i dokazujem da svojim zalaganjem, radom i postupcima mogu ostvariti sve ciljeve i biti sve uspješniji. Radim s njima na usmjeravanju načina razmišljanja, razvijam stav i uvjerenje da mogu utjecati na svoje ponašanje, a time i na posljedice, i rezultate koji im se događaju. S učenicima često razgovaram o osjećajima. Sve to dovodi do postizanja uspjeha.

Učenje o emocijama uključuje prepoznavanje svojih osjećaja, ali prepoznavanje osjećaja i kod drugih, bolje razumijevanje i razvijanje empatije – uživljavanje u osjećaje druge osobe. 

Samoregulacija u području kontrole emocija znači puno. Učila sam ih i prepoznati stanje kad ih preplave emocije („Jako sam ljut!“), osvijestiti da treba pričekati i razmisliti prije nego što nešto učinimo. Dogovorili smo i načine kako sebi mogu pomoći u izražavanju emocija na prihvatljiv način.

U prvom i drugom razredu koristili smo se „smiribočicom“ ili „flašomirom“. Moji su đaci senzorne boce sami izrađivali i osmislili zanimljive nazive.

Imam mnoštvo primjera kako sam radila sa svojim đacima. Jednako su važne ugodne i neugodne emocije, prepoznavanje i povezivanje s tjelesnim simptomima, a ljutnju ili strah označavali su na pojednostavljenim crtežima tijela.

Kako upravljati svojim ponašanjem, svoje sam školarce učila i igrom pantomime osjećaja, igrom zrcaljenja i igranjem uloga u stvarnim i zamišljenim situacijama. Prepričavali smo i opisivali svoje doživljaje, osmišljavali i izrađivali kartice osjećaja. Koristili smo se slikovnicama, pjesmicama, pričama ili medijskim sadržajima kao poticajem za razvijanje emocionalne pismenosti.

Ako prepoznajemo svoje emocije i emocije kod drugih, promijenit ćemo ponašanje i tako razvijati kvalitetnije međusobne odnose. Učili smo i o fleksibilnosti. Djeca moraju znati tko im može pomoći i kako će pobijediti neuspjeh ili neugodu.

Učili smo i o empatiji, kako komunicirati i ostvarivati suradnju. Empatija je više od pukog razumijevanja tuđih osjećaja. Ona uključuje i suosjećanje, želju za pomoći i podršku drugoj osobi. Česte su, gotovo svakodnevne  situacije u razredu kada si djeca međusobno pomažu.

JAČANJE ZAJEDNIŠTVA

U svojoj učionici imamo i razredni kutak gdje samostalno biraju aktivnosti, ali s jasno postavljenim pravilima. Koristan je kao poligon za učenje i razvoj pozitivnih vršnjačkih odnosa. Potiče se i asertivnost, zalaganje za sebe ne ugrožavajući druge, ne pristaj učiniti nešto samo da bi se udovoljilo drugima. Djeca od prvog dana trebaju naučiti kako raditi zajedno, dijeliti zadatke i poštovati tuđe ideje. Učili su da zajednički cilj može biti važniji od individualnog uspjeha. Sada već znaju da suradnja omogućuje aktivno učenje diskusijom, pitanjima i zajedničkim rješavanjem problema.

Smanjuje sukobe i jača osjećaj zajedništva. Priprema je za buduće životne situacije: danas u školi, sutra na poslu i u svim zajednicama kojima pripadaju.

Novo je doba, živimo sve brže i promjene su sve brže pa tako i učenje postaje sve zahtjevnije. Učenici trebaju razvijati vještine koje će im koristiti da učestalo nadograđuju sve ono što znaju i aktivno traže, stvaraju i obrađuju informacije.

Dijete od prvog razreda treba stjecati vještine samostalnog učenja, upoznavati sebe kao učenika, učiti se postavljanju ciljeva učenja i vrednovati naučeno, ali i upravljati procesima učenja, emocijama i motivacijom.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Prvi je korak razumijevanje svog načina učenja, prepoznavanje kada najbolje uče: slušanjem, gledanjem, pisanjem, pokretom …Potom slijedi novi korak: znati postaviti realne i jasne ciljeve za učenje, planiranje i organizacija svog vremena. Dobar je start u školi i upoznati različite učinkovite strategije i metode učenja. I onda redom slijedi učinkovito čitanje s razumjevanjem, bilježenje, ponavljanje, sažimanje, crtanje mentalnih mapa, učenje igrom.

Idući je korak razvijanje odgovornosti za svoje učenje, znati procijeniti napredak i prepoznati što im ide dobro, a što trebaju poboljšati.

Učenicima često postavljam pitanja o učenju: Što si danas naučio? Što ti je bilo najlakše, a što najteže? Što bi sljedeći put napravio drukčije?

Volim kada se natječu u zanimljivosti i kreativnosti na nekom od zadataka koji im dajem i da pritom istražuju vlastiti stil učenja.

TEHNIKA ČITANJA U 5 KORAKA

Tijekom trećeg i četvrtog razreda primjenjivali smo strategiju čitanja i razumijevanja teksta poznatu kao Tehnika učenja u 5 koraka: 

pogledaj naslov lekcije, slike, podnaslove i ključne riječi, pročitaj pitanja; čitaj tekst s razumijevanjem – dio po dio, podvuci ili označi važne riječi i rečenice u tekstu ili na margini; napiši kratki sažetak vlastitim riječima; ponovi naglas ili u tišini; provjeri tako da odgovoriš na pitanja ili riješiš zadatke.

Koristili smo se rado i tehnikom učenja Tri boje. Žutom su bojom označavali u tekstu sve što misle da je važno, narančastom nepoznate riječi i ključne pojmove te crnom bojom pojmove koje nisu naučili ili su im najteži.

Vrlo korisnom se pokazala metoda učenja Chackliste. Samostalno izrađuju liste s važnim pojmovima koji se tijekom učenja novih sadržaja zapisuju jedan ispod drugoga. Prilikom ponavljanja svaki pojam treba objasniti svojim riječima, a pojmove, koje ne znaju objasniti, treba ponovno tražiti u tekstu i nastojati ih naučiti.

Mogućnosti su neograničene.

Učitelji s lakoćom mogu kreirati prilike za učenje i rast kako bi učenike pripremili za neizvjesnu budućnost.

■  Napisala: Renata KOLAREC, učiteljica razredne nastave u zvanju izvrsni savjetnik | OŠ Slavka Kolara, Kravarsko ■