Često se zabrinemo za svoje fizičko zdravlje, a zapitamo li se katkad za svoje mentalno zdravlje. Jednom godišnje automobil odvezemo na tehnički pregled i saznajemo u kakvom je stanju. Je li i nama potreban jedan tehnički pregled godišnje? Stres je sveprisutan. Ljudi su emocionalna bića pa su emocije znatan dio naše svakodnevice.

Iako je era koronavirusa iza nas, jesmo li se ikada upitali koliko je naštetila našem mentalnom zdravlju i zdravlju naših učenika. Tijekom i nakon korone ICT alati u potpunosti su doživjeli svoj procvat pa nakon njih i STEM područje. Godina, koja je pred vratima, obilježit će se kao godina mentalnog zdravlja što je vrlo pozitivno.    

Tijekom korone primijećen je veliki porast anksioznosti i socijajne otuđenosti kod učenika. Učenici, koji su se školovali od kuće ne mogavši boraviti u razredu s drugim učenicima, dolazili bi u knjižnicu pisati pisane provjere znanja. Primijećeno je kako pojedini učenici čeznu za razgovorom i kako se traže „između redaka“. Vrijeme, koje su provodili kod kuće, osim na knjige i učenje, bilo je usmjereno na mobitel i druge oblike tehnologije. U tom je trenutku prepoznata potreba da se pristupi učenicima onako kako najbolje zna knjižničarka – pisanom riječju i knjigama. Tako je započeo rad na biblioterapiji s učenicima sedmih i osmih razreda. Iako se biblioterapija može provoditi od predškolske dobi, započeli smo sa starijim učenicima jer su upravo kod njih problemi u ponašanju bili najizraženiji.

Način se obrade i rada biblioterapije u razredu promijenio. Uvedeni su noviteti pa time i načini čitanja lektirnih naslova te njihova obrada biblioterapijom.

Biblioterapija se provodi u suradnji s nastavnicom hrvatskoga jezika Marijom ALJINOVIĆ zadanim lektirnim naslovima: Mali princ, Divlji konj, Starac i more, Galeb Jonathan Livingston, Bilješke jedne gimanzijalke…. Bitno je imati kolegu u kolektivu koji će izdvojiti dovoljno nastavnih sati da se biblioterapija uspješno provede.

Iako današnji svijet poznaje mnogo vrsta biblioterapije, bilo da govorimo o kliničkoj ili odlazimo u njezinu dalju povijest povezujući ju s psihoanalitičkom kritikom, u školi i u knjižnicama provodi se literarna biblioterapija. Literarnom se biblioterapijom učenik približava tekstu, pojedinac se povezuje s kulturom i simbolima jezika.

GLAVNI JE CILJ BIBLIOTERAPIJE shvatiti i primijeniti djelovanje književnosti na psihički život pojedinca. Da bismo to shvatili, koristimo se osnovnim alatom biblioterapije – interpretacijom.

Svaki je učitelj tijekom svoga školovanja obrađivao pojam: pošiljatelj – poruka – primatelj. Na takav se način odrađivala komunikacija koja je oduvijek bila osnova učiteljskog zvanja. Tako i u literarnoj biblioterapiji obrađujemo odnos komunikacije, ali malo drukčijim razumijevanjem komunikacijskog kanala: informacije – razumijevanje – poruka. Dakle, naglasak je na razumijevanju, ne isključivo na prenošenju poruke.

Kada radimo literarnu biblioterapiju, potrebno je istaknuti tri cilja: poistovjećivanje, projekciju i katarzu, i sve je to ostvarivo literarnom kognitivnom i literarnom afektivnom interpretacijom.

U komunikacijskom kanalu tako imamo informaciju (književnika) – razumijevanje – poruku (čitatelja). Literarna biblioterapija leži na razumijevanju, odnosnu stupnju razlike između informacije i poruke.

Stupanj razlike u praksi znače učiteljska pitanja: Razumiješ li što sam ti rekao? Razumiješ li što si pročitao? Radi se, zapravo, o čitanju s razumijevanjem kojem uvijek moramo težiti. Ako razumijemo stupanj razlike, tada možemo s učenicima provoditi vođeno čitanje.

Tijekom literarne biblioterapije potrebno je da učenici prepoznaju jedan komunikacijski događaj. To je događaj u tekstu koji treba kod pojedinca ostvariti misaoni, emocionalni i fizički događaj.

Komunikacijski događaj pokazuje učenički stupanj razumijevanja pročitanoga: kako su shvatili pročitani dio, o čemu je književni lik točno govorio. Potrebno je razumjeti o čemu komunikacijski događaj govori kako bi u čitatelju potakao emocije (doživljaj pročitanog, osjećaji, razmišljanja kako bi oni postupili u određenom trenutku, što bi promijenili). Tako učenici projiciraju svoje emocije na pročitano. Tek na kraju slijedi fizički događaj kada se izražava stres ili sreća te predlažu drukčiji način razmišljanja.

Kada se dožive sva tri ciklusa, završava jedan komunikacijski događaj i kreće novi. Ova tri događaja riječju zovemo MED ciklus. To je okosnica literarne biblioterapije.

Najprije je bio doživljaj djela, potom emocionalna reakcija na pročitano i racionalno obuhvaćanje djela te naposljetku emocije kojima smo reagirali na pročitano.

Otkada na ovaj način provodimo čitanje lektirnih djela, učiteljica Marija Aljinović i ja primijetile smo kako učenici počinju shvaćati određena književna djela. Razmišljaju i doživljavaju djelo kao da se događa njima, ne čitaju ga površno. Primijetile smo da sada shvaćaju simboliku književnoga djela (pogotovo je to došlo do izražaja tijekom obrade književnih djela Starac i more E. Hamingwaya i Galeb Jonathan Livingston R. Bacha).

Literarna biblioterapija može se provoditi još u vrtićkoj dobi. Što su djeca mlađa, to bi priča trebala biti kraća i jednostavnija s pregršt lijepih slika koje djetetu pomažu da si jasnije predoči moguće kompliciranije pojmove.

U osnovnoškolskoj dobi provodimo literarnu biblioterapiju kod učenika sedmih i osmih razreda.

Na početku sedmoga razreda održi se uvodni sat s učenicima. Tada ih upoznajemo s pojmom biblioterapije, razgovaramo o tome kako nas knjige liječe i dajemo popis književnih djela kojima ćemo liječiti određene probleme.

Ne zalazimo preduboko u problematiku imajući na umu da su ispred nas djeca. Sve treba biti jasno kako bi shvatili pojam o kojem govorimo i razlog zašto su im neke knjige istaknute. Tijekom naredne dvije godine upravo će se susretati s navedenim knjigama pa je bitno da ih pročitaju kako bi onda mogli sudjelovati u literarnoj biblioterapiji. Na prvom se satu susreću s pojmovima i knjigama koje ih liječe:

♦ pesimizam: Bilješke jedne gimnazijalke, Mali princ, Starac i more

♦ strah: Divlji konj, Galeb Jonathan Livingston

♦ krive odluke: Zeleni pas, Mi djeca s kolodvora ZOO (književno djelo koje više nije među lektirnim naslovima, ali se učenicima objašnjava zašto se nekoć čitalo i zašto se povezuje s romanom Zeleni pas i što znače krive odluke).

To je njihov prvi susret s naslovima književnih djela i trenutak spoznaje kako knjiga može liječiti. Bitno je osvještavati da čitanje može potaknuti razmišljanja o samome sebi. Čitanjem potičemo emocije kojima možemo pobijediti strahove suočavajući se s vlastitim problemima, a pruža nam i niz raznovrsnih rješenja.

Trenutno je aktualna i nova psihološka pojava zvana FOMO (fear of missing out), poznatija kao strah od propuštanja. Nekada je dovoljno pogledati ljude oko sebe i vidjet ćete kako svima mobiteli sviraju kada stigne obavijest u jednoj od aplikacija. U ljudskoj je prirodi potreba da bude informiran o svemu prateći sva događanja, a zapravo je najpotrebnije zapitati se je li to zdravo.

Koliko je zdrava opsjednutnost da u svakom trtenutku znate što se događa? Je li nam to uopće potrebno?

Trebamo li uvijek znati sve?

Zar nije bolje imati vrijeme za sebe?

Upravo se zbog toga, kao opreka FOMO-u, pojavio JOMO (joy of missing out), poznatiji kao uživanje u propuštanjima. To predstavlja vrijeme samo za sebe. Nekome je to sport, drugome glazba, ples ili čitanje knjiga. To je vrijeme koje posvećujemo sebi pa je jako bitno da svatko od nas napravi taj jedan pokret jer njime činimo dobro svom mentalnom zdravlju.

■  Napisala: Ana Bučević Romić, školska knjižničarka | OŠ Bol, Split ■

DODATAK:

Primjeri literature za djecu: Bajke, Braća Grimm; Bajke, H.C.Andersen; Kako živi Antuntun, G. Vitez; Djevojčica za žigicama, H.C. Andersen; Kako je Potjeh tražio istinu, I. Brlić-Mažuranić; Telegrafske bajke, G. Krklec; Ljut kao ris, Marija Duš; Mali princ, A. de Saint Exupery; Sve što mogu dječaci, M. Kušec; Domaća zadaća, I. Kušan, Mirko i glavoder, M. Rundek; Pipi Duga Čarapa, A. Lindgren; Starac i more, E. Hemingway; Bilješke jedne gimnazijalke, N. Mihelčić; Divlji konj, B. Prosenjak; Galeb J. Livnigston, R. Bach; Zeleni pas, N. Mihelčić; Mi djeca s kolodvora ZOO, C. V. Felscherinow.

Primjer literature za odrasle: U tišini, J. Lester; Četiri sporazuma sa samim sobom, Don Miguel Riuz; Put ljubavi, R. Green; Dani zaborava, E. Ferrante; Čudesna narukvica Arthura Peppera, P. Patrick; Dah koji život znači, P. Kalanithi; Dat ću ti sunce, J. Nelson; Vrijeme je za ples, K. Kingsbury; Pravila nasljeđivanja, C. B. Smith; Naše duše u noći, K. Haruf; Sjeta, S. Cain; Ljubav na terapiji, V. Podgoršek; Sreću moli, A. Bagola…