Često od svojih kolegica planinarka čujem da vikendom kad odu u planinu, nestaje sve oko njih, ostaju same s planinom. I točno znam o čemu govore. Planinarim od ove godine, i to na nagovor kolegice da se upišemo u planinarsko društvo i pohađamo Opću planinarsku školu koju smo uspješno završile. Sa školicom, kako je mi planinari među sobom nazivamo, i s izletima u planine svakog vikenda, rađala se ljubav prema kretanju, prema visinama, prema planinama – ali također, rađala se i ideja da svojim učenicima prenesem tu ljubav. 

S obzirom na to da predajem geografiju u osnovnoj školi, ideja o osnivanju planinarske skupine kao izvannastavne aktivnosti pojavila se tijekom rada s učenicima petih i šestih razreda na dodatnoj nastavi s kojima sam dijelila iskustva s planinarskih izleta. 

Učenici petih i šestih razreda s oduševljenjem slušaju o izletima punih zanimljivih doživljaja, o orijentaciji u prirodi, biljnom i životinjskom svijetu koji nas okružuje i jedva čekaju da krenemo na zajedničko otkrivanje planina. 

No prije svakog izleta treba prvo naučiti i ponoviti osnove planinarenja, u čemu nam uvelike pomaže planinarski udžbenik našega istaknutoga planinarskog publicista Alana Čaplara.

Udžbenik je sveobuhvatan, pa će učenici u njemu dobiti sve potrebne informacije o tome koju opremu nabaviti za planinarenje, kako se kretati u planini, koje nas opasnosti vrebaju, ali i kako se od njih zaštititi. 

Učenici rado slušaju o prvim planinarskim usponima, uspjesima koji su obilježili i hrvatski i svjetski alpinizam i koji su opisani u brojnoj literaturi kojom se učitelj smije koristiti u nastavi. 

Brojni su dokumentarni filmovi koji se također mogu koristiti u nastavi, a učenici ih sa zadovoljstvom gledaju. Dobar je primjer proslavljeni serijal Sedam vrhova, našega najistaknutijeg alpinista Stipe Božića. 

Kakvo li je tek uzbuđenje učenika petih razreda kad onu veliku razrednu zidnu kartu zamijene manjom topografskom kartom i s pomoću nje se orijentiraju u samoj prirodi. Kad sami kompasom odrede svoje stajalište i smjer kretanja. Nema veće radosti od one kada dječje oči vide koliko znaju i mogu. Nema boljeg primjera za razlikovanje starih gorja i mladih planina do uspona na, primjerice, Medvednicu i Učku. 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Učenici šestih razreda na planinarenju rado otkrivaju prirodne pojave koje tijekom redovne nastave usvajaju putem ishoda u cjelini Vrijeme i klima, pa ne čudi njihova radoznalost za otkrivanje koji vjetar puše, koji je oblak iznad nas ili zašto se naglo na planini promijenilo vrijeme. Nerijetko ih upravo ta pojava veoma iznenadi. 

A vještine koje učenici dobiju krećući se gorama i planinama, neprocjenjive su. Danas, u svijetu digitalne tehnologije gdje smo se kao ljudi odmaknuli od prirode, povratak prirodi od iznimne je važnosti. Sretna sam kad moji mali planinari usvoje svaku vještinu potrebnu za planinarenje, od onih najjednostavnijih, primjerice kako zavezati gojzericu da se ne odveže, kako se pravilno koristiti planinarskim štapovima, kako pravilno spakirati ruksak, pa do onih zahtjevnijih kao što je orijentiranje u prostoru.

Planinarenjem kao izvannastavnom aktivnošću učenici se obogaćuju ne samo znanjima i vještinama već i osjećajem za prirodu. Uče i osjećaju koliko je priroda veličanstvena i koliko u njoj trebamo biti skromni i ponizni te se odnositi prema njoj s velikim poštovanjem. Uče da cilj planinarenja nije osvajanje vrhova, nego užitak, nešto što nas duboko ispunjava i daje nam unutarnji mir. 

Uče da prirodu treba zaštititi i ostaviti u nasljeđe naraštajima koja dolaze. Na nama učiteljima ostaje da im prenosimo svoju ljubav prema planinama i razvijamo svijest o svijetu koji nas okružuje. 

■  Napisala: Martina HRANIĆ, prof. geografije | OŠ Rudeš, Zagreb ■