Humor je ključna odrednica svakoga čovjeka. On određuje ljudski odnos prema bitnom dijelu stvarnosti – i onih koji su mu skloni, i onih koji od njega zaziru.

Mudra izreka kaže: „Tko nema smisla za humor, ne treba ga ni shvaćati ozbiljno.“

Po smislu za humor i obliku humora, po glazbi i tišinama (onom neizrečenom) ljudi se međusobno prepoznaju. Ili ne prepoznaju. To su sastavnice života po kojima određujemo kojemu plemenu pripadamo, tko je tvoj čovjek, a tko nije.

Da bismo odredili pripada li sarkazam učiteljskom diskursu u učionici, ponajprije trebamo odrediti što je sarkazam. Pa krenimo redom. Od ironije. Ironija je, između ostaloga, i pjesnička figura, a svim određenjima ironije zajednička je kvalifikacija da izriče upravo suprotno od onoga što se zapravo misli. Primjerice, ispustite li na kuhinjski pod upravo dovršen kolač i kažete: Krasno! – to je ironija. Jer vam u tome trenutku zasigurno baš ništa nije krasno, no ironija vas spašava od toga da se ne izrazite grublje i da ne zapadnete u totalnu tragediju – ne samo događaja, nego i vlastite reakcije na događaj.

To je, dakle, ironija. A što je sarkazam?

Sarkazam je, kažu različiti rječnici, gruba ironija. S obzirom na grubost, može biti i uvredljiva odnosno može nekoga i povrijediti.

Je li mu kao takvu mjesto u učionici? Učiteljska razmišljanja o tome možete pročitati u nastavku. Sasvim je izvjesno da se riječju sarcasm u članku koji slijedi u nastavku služe i u značenju sarkazma, ali još više u značenju ironije. Prosudite sami.

Članak Is It OK To Use Sarcasm in the Classroom? objavljen je na portalu WeAreTeachers.

Dobar simisao za humor i zdrava doza zajedljivosti mogu biti ključno sredstvo preživljavanja tijekom nastavnoga dana. Mnogi od nas vjerojatno bi se mogli suglasiti da je prihvatljivo povremeno izreći kakvu zajedljivu primjedbu u zbornici, prostoriji za učiteljski odmor odnosno među kolegama.

No, je li prihvatljivo da se učitelji služe sarkazmom u učionici, dok vode razgovore sa svojim učenicima? To je pitanje nedavno postavljeno u jednoj učiteljskoj grupi na Facebooku i učitelji su brzo reagirali brojnim komentarima od kojih su neki za, a drugi protiv.

Argumenti koje su ponudili zagovornici sarkazma u učionici

1.) I u stvarnom svijetu nailazit će na zajedljive primjedbe.

„Sarkazam je moj način izražavanja“, kaže učiteljica Brittany C. „Jednostavno ih suočavam s različitim oblicima izražavanja na koje će nailaziti i kasnije u životu.“ Meghan M. dodaje: „Bolje je da nauče prepoznavati i razumijevati sarkazam koji izgovara učiteljica ili učitelj kojima je stalo do svojih učenika, nego da ih šaljemo u svijet bez imalo znanja kako se nositi s takvim primjedbama.“  

2.) Sarkazam povezuje.

„Poučavam tinejdžere“, kaže učiteljica Ayn N. „Smatram da je takav način izražavanja, kada se izriče brižno i s ljubavlju, jedan od najboljih načina povezivanja. Moja je kvaka u tome da sam ironična prema sebi ili čak dovodim stvari do krajnjih granica tako da se ljudi oko mene smiju, a ne vrijeđaju. Primjerice, kažem sljedeće: Ovaj ispit je superlagan. Moj pas ga je jučer rješavao i to i ne gledajući što piše u zadatcima te prošao ispit bez ijednog problema, ni vi ne biste trebali imati teškoća s rješavanjem.“

„Takvim se načinom izražavanja služim stalno“, odgovara Kimberly T. „Budi onaj tko jesi i koga djeca vole.“

3.) Može poslužiti kao način upravljanja nastavom i razredom.

„Ironija mi pomaže ispraviti učeničko ponašanje a da ih pritom ne moram prozvati“, kaže Katherine K. „To je moj način izražavanja.“ 

Argumenti koje su ponudili protivnici sarkazma i ironije u učionici

1.) Moguće je da učenici ne shvaćaju što zapravo govorite, pa i tada kada vam poručuju da su shvatili.

„U svakodnevici se služim sarkazmom i ironijom“, kaže Laina L. „Međutim, u učionici sam vrlo oprezna. Mnogi učenici ne shvaćaju pravu poruku tako izrečenih misli, ali to ne žele pokazati. Učenici s poteškoćama u obradi jezičnih sadržaja, inojezični učenici, učenici s autizmom kao i učenici s poteškoćama u učenju nailaze na prepreke u razumijevanju i prepoznavanju ironije i sarkazma. Mnogi učenici kojima predajem u srednjoj školi uistinu ne prepoznaju i ne shvaćaju takav oblik izražavanja.“

2.) Pojedini stručnjaci protive se upotrebi sarkazma.

 „Marzano [Robert J. Marzano, nap.] je potpuno protiv upotrebe sarkazma“, kaže učiteljica Myrna P.  „Slušala sam što o tome govori na jednom predavanju u okviru stručnoga usavršavanja. Danielson [Charlotte Danielson, nap.] također upućuje na izgradnju pozitivnih odnosa i povezivanja s učenicima.“ 

3.) Ravnatelji i uprava škole često negodoju zbog takvih oblika izražavanja.

 „Na mnogim će vas mjestima upozoriti zbog takva izražavanja“, kaže Mindy J.

Kristina H. slaže se s tom opaskom te dodaje:  „Morate razumjeti i ravnateljev položaj. Ako učenik nešto pogrešno shvati, ravnatelj će imati posla s nezadovoljnim roditeljem. Bili biste iznenađeni koliko učenika ne razumije sarkazam i ironiju te s nastave odlaze uvrijeđeni.“  

Poštovane učiteljice i učitelji, kakvo je vaše mišljenje o ironiji i sarkazmu kao načinima izražavanja u učionici? Jesu li primjereni učionici ili ih treba sačuvati za privatne odnosno izvannastavne razgovore? Svoje komentare možete podijeliti ispod objave članka stranici Školskoga portala na Facebooku.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je mjestimice prilagođen, a poveznica na izvornik nalazi se na kraju ove napomene ■ Hannah Hudson – jedna od urednica portala WeAreTeachers ■ SAD: WeAreTeachers – portal koji se bavi temama iz školstva i obrazovanja ■ izvornik: www.weareteachers.com ■