Iz stranih medija
KAKO POTAKNUTI DIJETE NA UČENJE, ČITANJE I DRUGE „SVRHOVITE AKTIVNOSTI“
Jako mi je stalo da moje dijete na obrazovanje gleda kao na nešto izazovno i zanimljivo
objavljeno: 21. srpnja 2020.

S ruskog portala Mel.fm, namijenjena odgoju i obrazovanju, donosimo tekst koji govori o pogledu na djetetove aktivnosti, one svrhovite i one nesvrhovite. Autorica teksta iz uloge majke nudi pogled na to u kojoj mjeri prihvatiti ili odbaciti pojedine aktivnosti te koji primjer djetetu ponuditi kao obrazac ponašanja koji će najbolje pridonijeti  odrastanju u odgovornu i samostalnu odraslu osobu.

Navesti dijete da uči, čita i radi korisne stvari, nije lako, posebice ljeti. Ono se želi igrati za računalom, družiti se na društvenim mrežama, šetati. Naša blogerica i majka Elena KOGTEVA savjetuje roditeljima da prvo obrate pozornost na svoje ponašanje, a tek zatim mogu pokušati promijeniti djetetov pristup životu.

Jednom sam prigodom zapazila kako moj sin svim silama sabotira pisanje domaće zadaće dok stojim nad njim ponavljajući: „Odloži telefon, ostavi daljinski upravljač, prvo domaća zadaća pa se možeš igrati.“ Napeta scena poznata svakom roditelju. A zatim sam se stavila na mjesto svog sina: Preda mnom je nekoliko sati rada s nepoznatim rezultatom i nije mi uopće jasno komu je to potrebno.

Mi, takozvani odrasli ljudi, znamo biti prilično licemjerni. Osobito kada je riječ o odgoju djece. Imamo svoje viđenje o tome kako bi dijete trebalo raditi domaće zadatke [„Sjedni i radi dok sve ne završiš.“] i na koji način bi trebalo razmišljati o budućnosti [„Kako ćeš se zaposliti? Želiš postati /umetnite zanimanje kojim u vašoj okolini neprimjereno straše djecu/??“] i o načinu na koji djeca trebaju sama sebe motivirati [„Raditi se mora! I onda kada mislim da ne mogu“]. A što je s nama?

I mi sami očajnički tražimo svoju motivaciju, borimo se s izgaranjem na poslu, gledamo po nekoliko epizoda serije za redom i zalijepljeni smo za telefon. Ni naši životni ciljevi nisu osobito nadahnjujući, ako ih uopće imamo.

Djetetu koje sve to savršeno dobro vidi pokušavamo narisati savršenu sliku, potpuno odvojenu od stvarnosti. Na toj slici nalazi se odrastao čovjek koji se ponosno odupire svim svojim slabostima, dosljedno i nadahnuto se kreće prema ostvarenju svojih snova, a u to nikako ne idu maštanja „postati blogerom“ ili „programirati računalne igre“. Ne, sve je to plitko. Sanjati treba o velikim stvarima i obvezno o nečemu društvenom korisnom što pritom donosi i dobre prihode.

Dijete vas, naravno, sluša. A zatim vas promatra i razumije da vaše riječi malo vrijede. Vidi da je vaša pozornost rasuta na sve strane, baš kao i njegova, da niste u potpunosti zadovoljni svojim životom i da se ponosno krećete ponajviše isključivo prema svom telefonu.

Djeca jako dobro vide kada odrasli nisu iskreni, no, bez obzira na to, tî im odrasli iz nekog razloga ipak pokušavaju „prodati“ svoje nerazumljive ideje. Što činiti?

Smatram da možete početi tako što ćete djetetu iskreno kazati: „Znaš, ima dana kad je i meni teško prionuti na posao. Tražim načine kojima bih sebi olakšala rad. Vidiš, postoji metoda zvana „pomodoro“. Sada ćemo se oboje četrdeset minuta pozabaviti, ja poslom, ti domaćom zadaćom. Zatim ćemo zajedno uzeti stanku od četrdeset minuta pa ćemo raditi što god želimo, a zatim ćemo se pozabaviti matematikom, ne dulje od četrdeset minuta.“

Ili ovako. „Znaš, ima trenutaka kada sjedim za svojim radnim računalom i uočim da je upravo objavljena nova epizoda moje omiljene serije. Imam mnogo posla koji moram hitno obaviti, ali stvarno želim pogledati novu epizodu. Imam nevjerovatnu želju! Ne mogu ni o čem drugom misliti! I ja tada prionem na zadatke koji su apsolutno najhitniji, posvetim im se određeno vrijeme, dok ih ne obavim, i zatim gledam seriju, a  ostatak posla obavljam nakon nje. To je vjerojatno pogrešno, bolje je prvo obaviti sav posao, zatim gledati seriju. Ali kada su želje sasvim nepodnošljive, moguće je s njima postići dogovor.“

Ili ovako: „Ponekad ujutro nemam snage, nemam želje ni volje ništa raditi, samo pijem kavu i zurim u telefon. Ali znam da ću se, ako počnem nešto raditi, probuditi i javit će se snaga zato što je naš mozak lukav i uvijek nam daje energije za korisne stvari. Ali moraš se prvo pokrenuti, pa i tada kada misliš da ne možeš. Treba samo ustati i krenuti.“

Možda će vam se učiniti kako je autorica ovog teksta lijena i uobičajeno joj je da malo radi, ali to nije istina. Uvijek radim paralelno na najmanje tri projekta. Možda će vam se činiti kako je autorica odlučila odustati od odgoja svog djeteta i odlučila mu postati prijatelj, no smatram kako odgovornost roditelja nije pobrinuti se da dijete ispuni X primjera zadataka za Y broj sati.

Vjerujem da je jedna od osnovnih zadaća odrasle osobe pomoći djetetu održati zanimanje za svijet oko sebe, rad i aktivnost. Pokazati mu da naše slabosti nisu uvijek bezuvjetno zlo koje je potrebno pobijediti kako bismo postali superčovjek. Imam mnogo slabosti, ali sam naučila živjeti u miru sa sobom. Od svog rada polučujem, ne samo rezultate, već i zadovoljstvo jer znam zasigurno da moj rad nije samo zbroj mojih pojedinačnih žrtvovanja. To je nešto živo i zanimljivo što od mene ne zahtijeva da stavim na oltar sva svoja nesavršenstva.

I stoga mi je jako stalo da moje dijete na obrazovanje gleda kao na nešto izazovno i zanimljivo, da odabere svoje zanimanje srcem i, sazrijevajući, nauči uživati u svom poslu kako ne bi moralo od njega bježati u gledanje serije ili telefon poput kakva dječačića školske dobi. Osim povremeno.

■ NAPOMENA ■ RUSIJA: Mel.fm – portal namijenjen obrazovanju i odgoju ■ izvornik: mel.fm