Iz stranih medija
U JEKU PRIPREMA ZA POVRATAK U ŠKOLU
Moramo biti fleksibilniji nego ikada prije u vezi naših očekivanja od učenika
objavljeno: 6. rujna 2020.

Ne znam što vi mislite, ali plašim se da u ovom trenutku tražimo previše od sebe i od svojih učenika. U jeku priprema za povratak u školu, briga za moje zdravlje i zdravlje mojih učenika drže me u neizvjesnosti. Pitam se koliko dugo možemo ovako izdržati.

Smatram da mi, učitelji, ne možemo obaviti sve što se od nas trenutno očekuje i smatram da naši učenici ne mogu odgovoriti na sve naše zahtjeve. Kad su se ovog proljeća škole zatvorile, učitelji moje vlastite djece napravili su sve što je bilo u njihovoj moći kako bi provodili aktivnosti u online podučavanju. Međutim, postalo je sve zahtjevnije i bilo je gotovo nemoguće pravodobno i pravovaljano obaviti sve zadatke. To je razlog zbog kojeg smatram da sve što radimo ili zadajemo učenicima, moramo podijeliti u dvije kategorije: „ishode koje moramo napraviti“ i „ishode koje bismo mogli napraviti“. Evo zašto.

TRAŽIM LI PREVIŠE OD SVOJIH UČENIKA?

Jedna od učiteljica, kojoj sam mentor,došla je na sastanak zabrinuto pitajući traži li previše od svojih učenika. Naime, podijelila je učenicima ‘izborne ploče*’ na kojima je bilo po devet zadataka. Učenici su izborne ploče dobili u ponedjeljak, a petak je bio rok za predaju riješenih zadataka.

Evo što sam ju pitala:

  • Što ti misliš koliko je vremena potrebno za svaku aktivnost,  a koliko vremena zaista treba učenicima?
  • Kad si osmislila aktivnosti, koga ili što si imala na umu? [Određenog učenika, grupu učenika,samu sebe ili standarde?]
  • Imaju li učenici mogućnost pristupa alatima i rješavanju aktivnosti kod kuće?
  • Jesi li zatražila povratne informacije od učenika? Kakvo je bilo njihovo iskustvo s izbornim pločama?

ŠTO SE DOGAĐA KAD OD UČENIKA TRAŽITE DA NAPRAVE SVE ZADATKE/AKTIVNOSTI?

Odlučili smo da će njezin sljedeći korak biti anketiranje učenika. Anketa je pokazala da većini učenika treba više od sat vremena za aktivnost kojoj je predvidjela trajanje od petnaestak minuta.  Učiteljica je bila iznenađena činjenicom kako svi učenici nisu imali mogućnost pristupiti online aktivnostima kod kuće, a pojedini učenici zbog objektivnih razloga nisu imali pomoć roditelja ili skrbnika.

Ova je učiteljica imala dobre namjere želeći učenicima dati izbor i omogućiti im različite načine učenja i demonstriranja naučenog, ali nije uzela u obzir da je izborna ploča, koju je zadala učenicima, bila samo još jedan zadatak, ili predmet više, na  popisu učeničkih obveza. Rezultat takvog pristupa iznjedrio je površne i necjelovito napisane zadatke.  

KAKO KORISTITI „ISHODE KOJE MORAMO NAPRAVITI“ I „ISHODE KOJE BISMO MOGLI NAPRAVITI“?

Počele smo prepravljati sve aktivnosti imajući na umu dva faktora: ravnopravnost i dostupnost.  Analizirajući zadatke,  izdvojili smo tri esencijalne aktivnosti – one koje spadaju  pod „ishode koje moramo napraviti“, pojedine su se aktivnosti mogle okarakterizirati kao „bilo bi dobro kad bi ih učenici napravili“, a treće smo smjestili u kategoriju „ishodi koje bismo mogli napraviti“.

Na temelju standarda, kurikuluma i osnovnih pedagoških vještina uvažavajući učeničku dob, odredili smo što je neophodno i nužno.

Naše ideje za moguće zadatke temeljile su se na aktivnostima za koje su učenici iskazali veći interes tijekom prethodnog razdoblja u školi.  Uvažili smo dostupnost tehnologije te objektivne mogućnosti za kreativan rad.

Učenicima je tako ponuđena fleksibilnost prilikom izvršavanja zadataka tražeći da tijekom tjedna dovrše tri aktivnosti, a ostale ponuđene zadatke mogu i ne moraju završiti. Pojedini su  učenici uspjeli riješiti samo ono što spada pod „ishode koje moramo napraviti“, dok su drugi učenici uspjeli riješiti i „ishode koje bismo mogli napraviti“. Rijetki su učenici realizirali svih devet zadataka. Ova je učiteljica analizirajući svoje zadatke pronašla metode za uspješno online poučavanje i više je ne brine traži li previše od svojih učenika.

SVI MI TREBAMO FLEKSIBILNOST U OVOM TRENUTKU

Upravo poput ove učiteljice  pitam se tražimo li previše od svojih učenika i od samih sebe. Sada nam je svima potrebna doza fleksibilnosti kako bismo uspješnije kreirali zadatke i aktivnosti za učenike. Pokušavamo poučavati, biti roditelji, raditi i učiti tijekom dosada neviđene globalne pandemije. Stoga, umjesto da tražimo od sebe i svojih učenika da naprave sve, bilo bi učinkovitije aktivnosti podijeliti na „ishode koje moramo napraviti“ i „ishode koje bismo mogli napraviti“.

Djeca se osjećaju sigurnije i zbrinutije kad znaju što „moraju napraviti“. [ Mislim da bi se Maslow složio sa mnom ].

Što kada bi svaki učitelj i svaka obitelj dobila popis ishoda koje mora napraviti i ishoda koje bi mogla napraviti naspram nerealističnih očekivanja koja nas unaprijed predodrede za neuspjeh?!

Ako se pobrinete da vaši učenici imaju aktivnosti koje „moraju napraviti“ i „mogu napraviti“, time ih zapravo učite važnoj životnoj vještini – ne možete uvijek sve napraviti. Ponekad je dovoljno napraviti samo ono što možete.

■ NAPOMENA ■ piše: Julie MASON,učiteljica engleskog jezika te stručnjakinja za ‘miješano’ i ‘personalizirano’ učenje■ SAD: We Are Teachers je online zajednica edukatora čija je misija inspirirati učitelje i pomoći im dijeljenjem praktičnih razrednih ideja, savjeta i učiteljskog humora ■ izvornik: weareteachers.com ■  photo by Shutterstock  ■

*izborne ploče – eng. choice board –  grafički su organizatori koji omogućavaju učenicima da odaberu različite načine učenja o određenom konceptu. Izborne su ploče  postavljene u obliku mreže, obično s devet kvadrata