Iz stranih medija
DJECA SU, A NE PODATCI, ONO ŠTO POKREĆE UČITELJE
Napor čini razliku – govorio je, neopravdano zanemaren profesor i autor, Dan LORTIE
objavljeno: 14. lipnja 2020.

Nikada niste čuli za ime DAN LORTIE? Taj je profesor vrlo vjerojatno utjecao na vaše poučavanje. A i uvijek je bitno znati gdje se neka ideja začela.

Trener [ili vodič, engl. coach – također „kočija“], primjerice, u Mađarskoj je u srednjem vijeku bila kočija koja je prevozila ljude s mjesta na mjesto. Zatim, znatno kasnije, aristokratska je mladež bila u pratnji tutora ili trenera [coach] dok su putovali svojom kočijom do sveučilišta i natrag. To je ono što je izvorno značilo treniranje odnosno vođenje [coaching] – ne „biti vođen“ nametnutim metodama, nego biti nošen i poučen od nekoga nadmoćnoga u znanju ili vještinama.

Od pomoći je znati gdje je neka ideja počela.

Isto vrijedi i za učitelje koji su vođeni mnogim idejama kojima moguće ne znaju podrijetlo: Kada smo i zašto počeli razmišljati o bolje strukturiranom učiteljskom poslu i drugim mogućnostima otvorenima za učitelje te o suradničkom poučavanju umjesto individulane  profesije odvojene od drugih kolega, primjerice?

Odgovor je da su se takve ideje začele s jednim američkim profesorom, Danom Lortiejem, uglavnom nepoznatim u Ujedinjenom Kraljevstvu i u drugim dijelovima svijeta, koji je napisao ključnu knjigu prije više od četrdeset godina – Schoolteacher [Učitelj] – i koji je na žalost nedavno [5. svibnja 2020.]  preminuo u dobi od 94 godine.

Utjecaj koji je Dan LORTIE imao na poučavanje

U čast njegovu velikom utjecaju na području poučavanja, donosimo četiri ključne spoznaje koje je profesor Lortie donio u svojem radu koji govori o napretku poučavanja od 70-ih godina protekloga stoljeća naovamo, i koji je do danas ostao ispunjen dubokim uvidima.

1. Ravna karijera

Poučavanje je, rekao nam je Lortie, ravna karijera bez stupnjeva. Školovanje u 19. stoljeću moralo je razviti „sustav vrednovanja koji će privući nove članove i posvetiti malo pažnje onima koji već poučavaju“. Tako su plaće i radni staž neraskidivo povezani.

Ostali su poslovi pružali svojim članovima promaknuća kojima su se radovali. Imali su „krug napora, dostignuća i obnovljenog zanosa“.

Ali poučavanje je bilo „ravno“. Stoga su se učitelji usredotočili na sadašnjost radije negoli na budućnost te negdje u sebi zamjerali onima kojima je povišica bila zajamčena pa i tada kada se nisu osobito trudili u svojim poslovima.

Danas se organizacije, kakva je primjerice Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj,  zalažu za učiteljske poslove s drukčijim putovima i razlikovnim stupnjevima.

Sve je to počelo s Lortiejem.

2. Pripravništvo temeljeno na promatranju

Kako učitelji uče poučavati? Pretežito, rekao je Lortie, tijekom pripravništva, poput učenika, u beskonačnim satima promatranja, „s druge strane katedre“.

Učenje poučavanja svodilo se na iskustvo „ili ćeš se utopiti, ili ostati plivati“ dok vodiš razred te pritom uklopiti u načine na koje učitelji već poučavaju.

Cjelokupni pokret reformâ obrazovanja učitelja s boljim programima njihova uvođenja u sustav te povezivanja teorije i prakse, još uvijek se napreže da svlada tê, po godinama, stare obrasce iz Lortiejeva zapisa.

3. Psihičke nagrade poučavanja

Poučavanje je ukorijenjeno u onome što Lortie naziva „psihičkim nagradama“. Učitelji „usredotočuju svoju energiju na točke na kojima napor čini razliku“ radije nego na isprazne rasprave kako stanje poboljšati na duge staze, napisao je Lortie.

Osobe koje kreiraju reforme zanemaruju psihičke nagrade poučavanja nanoseći time štetu onomu za što se u svojim teorijama zalažu.

Ukratko, djeca su, a ne podatci, to što pokreće učitelje. Tijekom krize izazvane Covidom-19 shvatili smo koliko se poučavanje na daljinu muči pri uspostavljanju „psihičke“ povezanosti između učitelja i učenika.

4. Kultura individualizma

Najveća popudbina koju ostavlja Lortie njegova je postavka da se poučavanje temelji na kulturi individualizma koja učitelje odvraća od mogućnosti promjene.
Individualizam je, kako je ustvrdio Lortie, osnažen i potican samom naravi posla koji ima nesigurne kriterije određivanja uspješnosti što tjera učitelje da se oslanjaju na vlastite „pokazatelje uspješnosti“.
Učitelji su izolirani u svojim učionicama, odsječeni od povratnih informacija svojih kolega te nezainteresirani za ključne kolektivne promjene. Pokazuju malo entuzijazma za „suradnju u izgradnji bolje logistike“. Stoga ulažu u vlastitu autonomiju i odupiru se promjenama za koje smatraju da ugrožavaju tu autonomiju.
Lortiejeva zapažanja nadahunula su među mnogim poučavateljima mišljenja koja se suprotstavljaju takvu individualizmu, u smjeru međuučiteljske suradnje i kolegijalnosti, uključujući i globalni pokret izgradnje snažne zajednice učiteljske struke.
Njegov je rad početna točka svega onoga što nam je poznato o međuučiteljskoj suradnji. O tome razmišljamo na drukčiji način te organiziramo poučavanje u novim oblicima upravo zbog njegove izvanredne knjige.

Osobna bilješka

Na žalost, nikad nisam upoznao Dana Lortieja. Zamalo sam ga susreo na konferenciji u Birmighamu gdje smo obojica imali izlaganja u ranim 80-ima, ali morao sam se nakon svoga izlaganja smjesta vratiti kući tako da ga nisam susreo.
Bez obzira na to, Lortie ima više utjecaja na moje pisanje i karijeru negoli ijedan drugi poučavatelj i autor.
Ostavština profesora Lortieja jednostavno je velebna. On je div u istraživanjima na području učenja i poučavanja.

■ NAPOMENA ■ piše: Andy HARGREAVES, profesor emeritus pri Sveučilištu Boston ■ SAD: TES je digitalna zajednica s više od 3,6 milijuna registriranih korisnika u 279 zemalja i pokrajina; ta velika mreža međusobne učiteljske potpore ima cilj savjetovati, informirati i inspirirati učitelje i poučavatelje širom svijeta ■ izvornik: www.tes.com