„Zanimljiva je ta razlika u pogledima. Netko bi mogao reći da je razlika između znanja i pouzdanosti samo semantička razlika; no jesu li uistinu znanje i vjerodostojnost jedno te isto? Ili je razlika između znanja i vjerodostojnosti jednaka razlici između slušati i čuti ili poznavati činjenice i razumjeti?“

Ta i druga pitanja postavlja učitelj John Dsouza, a u ponudi su i odgovori o odnosu znanja i razumijevanja, znanja i vjerodostojnosti, kao i o ulozi i svrsi obrazovanja u ljudskom životu.

Tekst Znanje i razumijevanje – rad i poučavanje učitelj i autor John Dsouza objavio je na svojim stranicama na platformi Medium.

 „Oni koji znaju – rade, a oni koji razumiju – poučavaju.“

Aristotel

Nešto možemo znati i bez razumijevanja. No koja je razlika kada to što znamo, i razumijemo; kada razmišljajući o postavljenoj temi, ne raspolažemo samo činjenicama, nego imamo i određeno iskustvo koje nam omogućuje spoznaju o čemu je zapravo riječ?

To je zanimljiva rasprava i ide u samu srž onoga što poučavanje i osposobljavanje čini vrijednim.

Iskustvo pokazuje da učenici ili pristupnici nekom osposobljavanju veliku vrijednost vide u učiteljevu „znanju“ dok sami učitelji veću vrijednost vide u vjerodostojnosti.

Zanimljiva je ta razlika u pogledima. Netko bi mogao reći da je to samo semantička razlika; no jesu li uistinu u tom kontekstu znanje i vjerodostojnost jedno te isto? Ili je razlika između znanja i vjerodostojnosti jednaka razlici između slušati i čuti ili znati i razumjeti?

Tehnička znanja o predmetu (kao što su činjenice, brojke, procesi i primjeri) iznimno su potrebna kada poučavajući gradite svoj kredibilitet. No taj tip znanja sam po sebi nije dovoljan, nego razumijevanje iskustva povezanoga s temom ili područjem, ono je što ga čini živim i uvjerljivim.

Sve to zajedno – znanje plus iskustvo, ono je što vodi k razumijevanju, a s razumijevanjem dolazi vjerodostojnost i učenje. Ili, kako je to sjajno izrekao Aristotel: Oni koji znaju – rade, a oni koji razumiju – poučavaju.

Mi smo učitelji, ne samo po našem znanju, nego po našoj mudrosti. Obrazovanje nije svodivo isključivo na znanje koje učenici stječu u školama, nego ono obuhvaća i načine na koje će to znanje biti upotrijebljeno. Poučavanje je ulaganje u učeničke živote.

„Oni koji mogu – rade, a oni koji ne mogu – poučavaju.“

George Bernard Shaw

Popularna izreka da oni koji mogu, rade, a oni koji ne mogu, poučavaju, podrazumijeva da ljudi koji imaju istinske praktične vještine, stvaraju i rade konstruktivne stvari, za razliku od onih koji se ne mogu ostvariti u „stvarnom svijetu“ pa se sklanjaju na manje zahtjevno mjesto nastave i poučavanja. Ta tvrdnja kaže da ljudi koji nisu uspjeli ili ne bi mogli uspjeti u neakademskom svijetu – poučavaju.

Izvori tog citata i njegove različite inačice nerazjašnjeni su. Jedan od najranijih zapisa s takvom porukom dolazi od Georgea Bernarda Shawa.

U srednjem vijeku znanje se promatralo kao Božji dar. S obzirom na božansku i darovnu prirodu znanja, smatralo se pogrešnim naplaćivati ga. Kao rezultat takva shvaćanja, učitelji u mnogim onodobnim ustanovama nisu uopće bili plaćeni za svoj rad. Morali su se oslanjati na darove i dobročinstva zahvalnih učenika.

Vrijednost rada koji mora biti obavljen, kao i obrazovna razina potrebna za obavljanje određenoga posla, odražavaju se na visinu plaće; međutim, učitelji su još uvijek relativno slabo plaćeni u usporedbi s drugim poslovima na istom stupnju obrazovanja. Uz to, nastavni rad jedno je od zanimanja koje zahtijeva više razine obrazovanja, no bez obzira na to uvriježilo se mišljenje da ljudi koji izabiru takav poslovni put imaju neku vrstu nedostatka.

Biti učiteljem više je od fakultetske diplome, no mnogo je onih koji na učitelje gledaju kao na lijene i nedovoljno kvalificirane osobe. Omiljeno je mjesto među takvim pogledima teza da učitelji poučavaju nešto u čemu se sami nikada nisu okušali.

Obrazovati znači opremiti učenike širokom skalom znanja koje će ih voditi prema uspjehu u područjima i poslovima za koje se jednom odluče.

Na učeniku je da procesuira informacije koje prima i da ih primjenjuje u svojem životu, a zasigurno nije na učitelju da ga poučava svakom pojedinačnom koraku koji mora napraviti. Uzmemo li u obzir da svaki posao i zanimanje uključuju osobitu paletu vještina, takav je pogled razuman. Pa i slična zanimanja mogu zahtijevati različite pristupe u pojedinim vrstama poslova i poslovanja.

Ako osjećate da učitelji ne znaju o čemu govore kada je u pitanju „stvaran svijet“, tada potpuno promašujete bit obrazovanja. Svrha obrazovanja nije u tome da se memoriraju nizovi konkretnih koraka koji će se zatim reproducirati u budućim poslovima.

Učitelji su tu kako bi vam pomogli učiti da biste bili dovoljno bistri i sposobni pronaći korake koji su vam potrebni – samostalno i na svoj način.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ John Dsouza, učitelj engleskoga jezika i autor, živi i radi u Indiji ■ izvornik: medium.com/@johnharrydsouza ■