Poučavanje je zakon. Može biti i vrlo teško. Neću reći da je najgori posao na svijetu jer ne mislim tako. Ima dana kada se 3958 puta zapitam zašto sam poželjela baviti se tim  poslom [uobičajeno prije proljetnog i ljetnog odmora]. Međutim, nakon jednog takvog  dana u pravilu slijedi dan koji me podsjeti zašto sam željela postati učiteljicom.

U deset godina, koliko poučavam, mislim da sam vidjela sve. Odlučila sam da sam stvorena za rad s djecom. Rođena sam da se po cijele dane družim s malim ljudima, do kraja života.

■ IMAM MNOGO TAJNICA

Kada ste učitelj, ne morate sve raditi sami. Hoću reći, ako ostavim bilo što negdje gdje tomu nije mjesto, u roku od nekoliko minuta pojavit će se mali čovjek koji će to staviti tamo kamo pripada. Izgubljeni ključevi? Jedno, dvoje ili troje navijača priskrbit će mi pažnju 25 pari očiju koji će mi pomoći u potrazi. Hladno mi je? Hvala bogu da mi Ellen želi pomoći i skočiti po moju vestu. Potrebna mi je olovka? John je spreman odmah pribaviti jednu za mene. Jedina stvar koju mi učenici ne donose je kava – jer želimo ostati na sigurnom. Kava je vruća. Šalim se! Učitelji nikad ne piju vruću kavu, uvijek se ohladi.

■ MOJI NAJBOLJI PRIJATELJI-UČITELJI

Prijatelji-učitelji najbolji su prijatelji! Kada sam prije šest godina počela raditi u školi u kojoj sam sada, nisam imala veze s vezom u što se upuštam. Ispostavilo se da su učitelji ovdje sjajni. Uvijek provjeravaju kako vam ide. Pazimo da svatko ima sve što mu je potrebno i tu smo da jedni drugima podignemo raspoloženje. Čula sam priče o učiteljima koji su neljubazni jedni prema drugima toliko da se užasavaju odlaska na posao. Ali to nije slučaj sa mnom. Ovdje su svi brižni i na svom se radnom mjestu nisam nikada osjećala nelagodno. Osim toga, uvijek znam gdje stoje grickalice u susjednoj učionici, a imamo i mikrovalnu pećnicu u zbornici. Spoznaja da se mogu obratiti kolegama za pomoć nezamjenjiv je osjećaj.

■ U SVOJOJ UČIONICI JA SAM SUPERCOOL!

Jeste li znali da kad nosim svoju suknju iz Star Warsa s fluorescentnim uzorkom, svi me slušaju? Svi učenici obrate pozornost, lijepo sjednu na tepih i slušaju što imam reći. Vidite, u životu petogodišnjeg djeteta, ja sam „cool ženska“. Naravno, ima odraslih koji misle da sam luda kada se u javnosti pojavim u nekoj od sličnih odjevnih kombinacija, ali djeca misle da sam odlična.

Ako učinim nešto novo, napravim novu frizuru ili obujem slatke cipelice, oni će mi dati do znanja da izgledam sjajno. Vole mi govoriti kako im se sve sviđa. Nije prošao nijedan dan u deset godina mog poučavanja da mi netko od učenika nije dodijelio kompliment.

■ ONI ME DRŽE NA ZEMLJI

Učenici će vam uvijek govoriti kako ste sjajni, ali će vam isto tako dati do znanja kada je vrijeme da pooštrite pravila. Mislim, oni su tako mali da njihovi filtri još uvijek nisu sto posto razvijeni. Jednom sam ušla u učionicu bez šminke te sam začula sljedeće: „Gospođo  Custer, mislio sam da ste cijeli dan ljuti na mene jer vam je lice bilo crveno, ali sad mislim da nemate šminku.“ Hvala, učeniče, hvala. Čim se u učionici počnete osjećati pretjerano samouvjereno, oni se svojim komentarima pobrinu da vas vrate u stvarnost. To mi govori da se u učionici osjećaju dovoljno ugodno da mogu izraziti kako se osjećaju. Naravno, djeca su znala reći nešto o čemu je bilo potrebno porazgovarati u četiri oka nakon nastave, ali u većini slučajeva oni samo izgovaraju svoja zapažanja.

■ NE POSTOJE DVA ISTA DANA

Nikada nisam ušla u učionicu sigurna u ono što me očekuje. Naravno, imam plan sata i znam što želim postići, ali ovdje ste suočeni sa stvarnim ljudima. Malim ljudima koji imaju osjećaje i potrebe pri čemu je svatko od njih različit. Ima dana kada ostvarim sve što sam zacrtala nastavnim planom, kada izlazim iz učionice osjećajući se dobro do neba i natrag. Također ima dana kada ne postignem ništa i odlazim kući brinući se jesam li toga dana obratila dovoljnu pozornost na svako dijete. Borba je stvarna. Ja sam netko tko voli promjene. Raditi iznova jednu te istu stvar nije za mene. Samo znajte da dani stvaraju ravnotežu jedan drugom. Dok god djeca znaju da vam je do njih stalo, sve je u redu.

■ DIVNO JE ČITATI NAGLAS

Glavna je prednost poučavanja to što u svoj posao možete unijeti sebe. Obožavam čitati i želim da se moji učenici također zaljube u čitanje. Zato kada dođe vrijeme za čitanje naglas, nije čudo što uvijek odaberem knjigu koju sam voljela kao dijete. Naravno, čitam i nove knjige, ali uvijek one koje mi se sviđaju. Je li vam ikada itko govorio monotonim glasom? Sjećate se koliko je to dosadno? Isto vrijedi i za vaše učenike prilikom čitanja naglas. Moram se uživjeti u priču koju čitam kako bih uključila i oduševila svoje učenike. Moram se pobrinuti da ostanu usredotočeni i zapamte o čemu se u priči radi. Objavljeno je toliko sjajnih priča za djecu i da nisam učiteljica, ne bih ih nikada pročitala!

■ IMAM STANKU KADA MI JE POTREBNA

Jeste li zaista mislili da ću ovo izostaviti? Ljetni praznici, čekajte me! Mnogo radim tijekom godine, stoga, kada dođe ljeto, obožavam se opuštati uz omiljenu televizijsku emisiju i s mužem planirati odmor. Božić i Uskrs također su razdoblja za punjenje baterija i pripremanje za povratak u učionicu. Te stanke prijeko su nam potrebne jer poučavanje nije posao od četrdeset sati tjedno. Mnogi učitelji rade mnogo više od toga. Zašto? Zato što volimo svoj posao.

Je li poučavanje iscrpljujuće? Da. Je li teško? Da. Rasplače li me povremeno? Još kako. Ali ja sam učitelj. Ne vidim sebe ni na jednom drugom mjestu. Volim svoje učenike i moja učionica je moj drugi dom. Ne postoji mjesto gdje bih radije provodila svoje dane… Ok, mogla bih dane provoditi sa svojim mačkama, ali to je priča za neki drugi blog.

■ NAPOMENA ■ SAD: Classrooms and Cats – mrežna stranica (blog) učiteljice Erin CUSTER ■  izvornik: classroomsandcats.com