Kako se škole u Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u sve više suočavaju s nestašicom onih koji u njima žele i mogu raditi, dolazi i do sve vidljivijega nestanka starijih učitelja iz radnih sredina, odnosno onih koji su u učionici proveli dovoljno dug niz godina kako bi mogli prenositi vlastita, na živim primjerima utemeljena zapažanja, iskustva i mudrost onima koji u učionicu tek stižu.

Generacijska raznovrsnost, zastupljenost različitih naraštaja, bitna je u svakome poslu, a osobito je bitna u školama. Iskusni učitelji svoja iskustva i mudrost prenose mlađim kolegama odnosno svima onima koji ulaze u struku, bez obzira na biološku dob. Odnosi koji se pritom stvaraju i znanja koja se prenose neprocjenjiva su te nenadoknadiva kada se jednom izgube ili i zauvijek nestanu.

O vlastitu iskustvu spoznavanja vrijednosti suradnje, razgovora i stvaranja s veteranskim učiteljima, kako ih u svojem članku naziva, piše učitelj i autor Trevor Muir.

Članak Why We Need Veteran Teachers objavljen je na mrežnim stranicama Trevor Muir.

Dok sam studirao na učiteljskom fakultetu, nisam imao veze s vezom koliko je teško utišati učionicu s trideset učenika. Nikad neću zaboraviti trenutak kada mi je mentorica, kod koje sam pohađao praktični dio pripremnoga razdoblja, prvi put prepustila vođenje nastave. Osjećao sam samopouzdanje i spremnost pri pomisli kako ću napokon pokazati svoje učiteljske sposobnosti. Mislim, pohađao sam dvije godine učiteljskoga programa na fakultetu, pa koliko bi teško to moglo biti?

I tako, kada su učenici stigli u učionicu, sjeli su na svoja mjesta i međusobno razgovarali dok sam se kretao prema čelnom dijelu učionice. Stigavši, razgovjetno i glasno sam izgovorio uvodnu rečenicu: „U redu, sada ćemo početi.“

No oni su nastavili govoriti. Stoga sam rekao malo glasnije: „Počinjemo s nastavom.“ Nekoliko je učenika prestalo govoriti, ali većina me nije ni pogledala. Na kraju sam zavikao iz svega glasa: „Vrijeme je da se utišate!“

I još jednom: učinak malen ili nikakav.

Nije bilo bitno koliko sam bio glasan, nisu me mogli čuti, ili nisu me željeli čuti. Okrenuo sam se prema svojoj mentorici, gospođi Steelman, kojoj je to bila 40. godina rada u učionici, i očajnički potražio pomoć. Zapazio sam tračak osmijeha na njezinu licu dok je ustajala sa svojega mjesta te zatim mirno došla pred učenike i ondje se zaustavila tiho promatrajući razred, ne izgovarajući ni riječi. Učenik koji je sjedio najbliže katedri odmah ju je uočio te se okrenuo i rekao drugom učeniku da bude tiho. I tako su se međusobno utišavali sve dok, za otprilike pet sekunda, cijela učionica nije utihnula.

Gospođa Steelman okrenula se prema meni i rekla: „Izvolite, gospodine Muir, razred je potpuno vaš.“ Zauzeo sam njezino mjesto i krenuo s nastavom.

Učenje od iskusnijih učitelja

Kasnije sam ju pitao kako je to postigla. Koju neobičnu čaroliju posjeduje? A ona mi je jednostavno odgovorila da je katkad najbolji način u pridobivanju učeničke pozornosti – ne činiti ništa; gledati ih, možda reći „Pričekat ću“ i oni će sami obaviti sav posao.

Kao potpuno nov učitelj, kao učitelj-pripravnik, ostao sam bez riječi.

I od tada do danas primjenjujem taj pristup.

Bio je to prvi od mnogih susreta koji će uslijediti pri kojima sam stjecao uvid u neizmjernu vrijednost lekcija i mudrosti iskusnijih učitelja. Učiteljski program na fakultetu bio je izvrstan, kao i knjige iz područja pedagogije i upravljanja razredom koje sam čitao, no najveća mudrost dolazi iz iskustva. Svi učitelji, a osobito oni mladi, trebali bi iskoristiti kolektivnu mudrost u svojim školama.

Prigrlimo mudrost i iskustvo veteranskih učitelja

Učitelji neprestance moraju postavljati pitanja, tražiti pomoć, promatrati rad drugih učitelja te upijati poput spužve znanje i mudrost onih koji za sobom imaju dug niz godina rada u školi. To je jedan od ključnih dijelova učiteljskoga putovanja i nije riječ o tome da vrijedi samo za nove učitelje. Učenje od kolega i suradnika, osobito onih s iskustvom, cjeloživotna je praksa.

Pri svakom posjetu učionici gospođe Steelman, osjećam da ona iskušava nešto novo. Bilo da je riječ o novoj tehnici raspravljanja ili o nečemu što je o upravljanju razredom naučila od kolegice s kraja hodnika, uvijek unaprjeđuje svoju nastavu.

Morate biti ponizni da biste to činili te pritom prepoznavati da uvijek postoji prostor za napredak. A napredovanje često ima uporište u učenju od drugih.

Veteranski učitelji trebali bi biti mentorima

Iskusni učitelji s dugim godinama staža trebali bi prihvatiti biti mentorima. Pozovite mlađe učiteljice i učitelje na svoju nastavu, pogledajte kada vam to rasporedi omogućuju, razmijenite telefonske brojeve, ponudite svoju mudrost sljedećem naraštaju zaposlenih u obrazovanju. Možda biste mogli učiniti kako je činila i gospođa Steelman pa dopustiti već studentima i pripravnicima ulazak u učionicu, možda i održavanje nastave.

Poučavajte nove učitelje.

Poučavanje je timski rad, a tim je neizmjerno bolji kada surađujemo i dijelimo svoje darove. A ako ste već neko vrijeme u učionici, izgledi da imate mnogo toga podijeliti sasvim su izvjesni.

Što mladi i star(ij)i učitelji trebaju činiti

Da zaključim: Novi učitelji, potražite pomoć, razgovarajte i čujte mudrost onih koji su stigli prije vas. Veteranski učitelji, budite spremni pružiti tu pomoć. Utjecaj koji imate na one kojima pomažete, na mlađe učitelje i njihove učenike, može biti utjecajem kakav ne možete ni zamisliti.

I, gospođo Steelman, hvala Vam na svemu. I – hajdemo na ručak.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je mjestimice (iznimno) uređen i prilagođen, a izvorniku se može pristupiti na poveznici na kraju ove napomene  ■ Trevor Muir, učitelj i autor knjiga iz područja obrazovanja među kojima su The Collaborative Classroom i The Epic Classroom ■ SAD: Trevor Muir – mrežne stranice autora i učitelja Trevora Muira ■ izvornik: trevormuir.com  ■