Znate onu situaciju kad se obraćate skupini ljudi i postavljate im pitanja, ali nitko ne odgovara? U neugodnoj tišini pričekate još nekoliko sekundi, ali ništa se ne događa.

Ovo je jedan od onih smiješnih problema s kojima se suočava mnogo učitelja, trenera, govornika, ministara.

To je iskusio gotovo svatko tko je imao priliku govoriti pred skupinom ljudi. Govornik postavi pitanje nadajući se odgovoru publike, a dobije nekoliko slabašnih osmijeha, pokoje mrmljanje ispod glasa i ništa više. U osnovi, muk. Srećom, taj se problem može ispraviti.

Tišina publike kojoj se obraćate događa se iz jednostavnog razloga: ljudi ne žele ispasti glupi. U tome se krije nekoliko konkretnih razloga problema.

ONI ZNAJU DA SE NE OBRAĆATE NJIMA.

Ako upitate skupinu ljudi „Kako ste danas?”, vrlo će ih malo odgovoriti na pitanje. Ako postavite isto pitanje jednoj osobi, možete dobiti i detaljan odgovor, ali u skupini ovo je pitanje više-manje retoričko. Nekoliko ekstroverata možda će odgovoriti s „Dobro” i „Super”, ali nitko vam neće ozbiljno odgovoriti na pitanje.

ONI MISLE DA SU SVI OSTALI DOBRO RAZUMJELI VAŠE IZLAGANJE.

Ako skupini ljudi postavite pitanje „Ima li to smisla?”, većina će se ponašati kao da ima, čak i kad ga ne uviđaju, jer će pretpostaviti da su svi ostali u prostoriji savršeno razumjeli sadržaj vašeg izlaganja i ne žele biti usamljeni pojedinac koji ništa nije razumio. Umjesto da se izjasne, učiniti će sljedeće: a) okrenut će se prema kolegi i zatražiti pojašnjenje, što će izgledati kao nepristojno čavrljanje ili b) prići će vam nakon izlaganja i postavljati pitanja. U stvarnosti cijela bi skupina vjerojatno imala koristi od postavljenog pitanja, no umjesto toga na kraju ćete obaviti raspravu samo s jednom osobom.

PREVIŠE TRAŽITE.

Na neka je pitanja teško dati odgovor na licu mjesta. Na primjer, ako upitate „Koja je vaša omiljena pjesma?”, neki će ljudi razbijati glavu pokušavajući se sjetiti koja im je pjesma omiljena, ona JEDNA koja ih određuje kao osobu. No ako upitate koja im se pjesma stvarno sviđa, tad će biti mnogo lakše odgovoriti na pitanje.

NETKO U PROSTORIJI DJELUJE ZASTRAŠUJUĆE.

Kad smo u prisutnosti nekoga tko nas zastrašuje, mnogo je teže progovoriti u javnosti posebno ako postoji mogućnost da će ono što kažemo biti pogrešno ili na neki način odstupati od očekivanoga. To je otprilike tisuću puta teže ako su vaša publika 13-godišnjaci kojima je jedina namjera uklopiti se. Zato, ako se suočavate s razredom koji je posebno tih, razmislite o tome tko je sve prisutan u prostoriji. Jedan iznimno popularan klinac koji nije posebno ljubazan prema ostaloj djeci dovoljan je da spriječi ostatak razreda da otvori usta. Ili ste možda vi osoba koje se učenici boje? Ako ste ikad ismijali učenika zbog odgovora na pitanje, malo je učenika koji će imati hrabrosti dobrovoljno se isticati.

NEMAJU POJMA O ČEMU GOVORITE.

Možda je vaša publika jednostavno zbunjena. Ovdje pomaže solidna sposobnost čitanja izraza lica. Ako je većina zbunjena, mnogi će od njih to pokazati svojim izrazom lica.

Učinkovitiji načini za povećanu uključenost publike

OBJASNITE KOJU VRSTU ODGOVORA TRAŽITE.

Učenici se katkad smrznu nakon što postavite pitanje, jer ne znaju koju vrstu odgovora tražite i tražite li zaista odgovor. Što ste konkretniji u očekivanjima, to će oni biti bolji u ispunjavanju vaših zahtjeva. Možete kazati: „Sad ću vam postaviti jedno pitanje. Želim da prvo u tišini razmislite o odgovoru. Zatim želim tri dobrovoljca koji će podijeliti svoj odgovor s ostalima.” Precizne će upute vjerojatno opustiti publiku koja će u tom slučaju vjerojatnije moći dati dobre odgovore.

ZAHTIJEVAJTE PODIZANJE RUKU.

Ovo je dobar način počinjanja razgovora, sve dok ne tražite odgovor na neumjesno pitanje. Umjesto „Kako je prošao vikend?”, možete pitati „Koliko vas je ovaj vikend gledalo utakmicu?”. Na taj način možete odabrati jednog od učenika koji je podignuo ruku i upitati ga za detalje pa je razgovor već u punom zamahu.

POSTAVITE JEDNOJ OSOBI IZRAVNO PITANJE.

Ako jednom učeniku izravno postavite pitanje, mora odgovoriti. Umjesto da cijelom razredu postavite pitanje „Što mislite o filmu koji smo jučer gledali?”, priđite učeniku u trećem redu i kažite: „Paulie, što misliš o onom filmu koji smo jučer gledali?” Paulie može tek šturo odgovoriti „Dobar je” pa ako želite podrobniji odgovor pokušajte pitati na sljedeći način: „Reci mi nešto o filmu koji smo jučer gledali.”

NEKA PRVO NAPIŠU ODGOVOR.

Kad grupi postavite pitanje, obično će odgovoriti samo osoba ili dvije. Time je ostalima uskraćena ta mogućnost. Ako imate razred u kojem se to iznova događa, imat ćete djecu koja neće ni pokušati razmisliti o odgovoru računajući na to da će najrazgovorljivija osoba u razredu ionako odgovoriti umjesto ostalih. Jedan od načina da to spriječite jest da zamolite učenike da zapišu odgovor, a potom prozovete nekoliko njih da ga podijele s razredom. Čak i kad razred čuje samo nekoliko odgovora, znat ćete da je svaki učenik razmislio o pitanju i došao do odgovora. Ako primjenjujete ovu taktiku mnogo je vjerojatnije da će se pojaviti novi dobrovoljci, jer je nekim učenicima potrebno vrijeme za obradu pitanja prije nego što smognu dovoljno samopouzdanja za odgovor pred ostalima.

POVREMENO PRONAĐITE NOVE NAČINE ZA PROVJERU RAZUMIJEVANJA.

Ako redovito pitate „Je li sve jasno?” i „Jeste li svi razumjeli?”, vjerojatno već znate da vam to ne pokazuje uvijek kojim je učenicima potrebna dodatna pomoć. Umjesto toga osmislite novi način da vam daju do znanja kad su zbunjeni. Zamolite učenike da svaki od njih pokaže palcem prema gore ili prema dolje jesu li i koliko razumjeli lekciju. Ili im možete podijeliti kartice u bojama koje će poslužiti kao odgovori na pitanja s ponuđenim odgovorima a, b ili c, gdje svaka boja kartice označava određen odgovor. Pitanje „Ima li pitanja?” promijenite u „Koja pitanja imate za mene?”.

Ako vam se čini da ste jedini koji govori u učionici i želite to promijeniti, vjerojatno trebate provesti tek nekoliko manjih prilagodbi kako biste jednosmjerno izlaganje pretvorili u produktivan razgovor.

■ NAPOMENA ■ SAD: Cult of pedagogy – stranica koju vodi međunarodni tim ljudi posvećen unaprjeđenju prakse u učionici ■ Izvornik: cultofpedagogy.com ■ Photo by Jelleke Vanooteghem on Unsplash ■