Knjiga – čarobna riječ koja u učenicima izaziva stotinu i jedan osjećaj. Postoje đaci koji se osjećaju fantastično jer su pročitali lektirno djelo, znaju koja im je najbolja knjiga koju su pročitali, a postoje i oni koji odmah osjećaju slabost, tugu i nesreću jer trebaju pročitati knjigu od 174 stranice. Već su je „otpisali“ upravo zbog broja stranica.

Zamislite koja tuga zavlada kad je sunčan dan, a lektirno se djelo mora čitati. Učenici ne shvaćaju da je lektirno djelo, knjiga općenito, samo jedan veliki portal kroz koji mogu ući u nov, nestvaran i neočekivan svijet. Zato našim školarcima moramo otvoriti sve prozore da shvate i dožive novu spoznaju i sasvim drugo poimanje od onoga koje im je na dlanu svakodnevno pruženo i sve zahvaljujući – knjizi.

Svjesna sam da učenici, čak i oni najbolji, osjećaju averziju prema lektiri. Smatram da je svake godine potrebno osvježiti popis književnih djela za cjelovito čitanje i dodati nove autore koji su đacima bliži. U našoj školi to i činimo. Naši su osnovci, zaista, pozitivno na to reagirali.

Osmišljavamo i kreativne zadatke početkom svakog mjeseca. To im je zanimljivo, a potrebno ga je odraditi do kraja mjeseca kad slijedi obrada lektirnog djela. Činimo sve da im i knjiga bude što zanimljivija, primamljivija pa je tu i izrada limenki, kartonskog  joysticka u koji će spremiti sedam predmeta vezanih za djelo, oslikavanje majica, pisanje svog dnevnika, izrada ogrlica, abeceda pojmova…

Sve to potiče učenike, sada sve više i one koji ne vole čitati pa s više užitka redovito čitaju zadano lektirno djelo. Jasno nam je da je nikada ne pročitaju svi, ali ako pročita i 70-ak posto đaka, smatram da je to uspjeh. Živimo u vremenu kada je lakše listati po bespućima Tik-Toka nego uzeti knjigu i uroniti u nju. Zato sam najradosnija kada učenici kažu: „Učiteljice, knjiga je bila odlična! Pročitao sam ju u jednom dahu!“. To je trenutak kad moj dan postaje odmah bolji i sunčaniji!

■  Napisala:  Dijana KRALJ PAVLEKOVIĆ, učiteljica hrvatskoga jezika | OŠ Zvonimira Franka, Kutina ■