OŠ MALEŠNICA, ZAGREB
Moje male pčelice
objavljeno: 13. svibnja 2021.
Ove sam godine prvi put dobila generaciju prvaša koja je bila zbunjena, uplašena, emocionalno nepripremljena za školu. Ušetali su u razred prepuni straha jer sve je započelo kaotično zbog novo normalnog.
U samom početku bila sam i ja zbunjena. Što je s tim malcima? Moje PČELICE nikako da se zbroje. Samopouzdanja ni u tragovima. Iskreno, trebalo mi je vremena spoznati da su oni djeca koja su bila u lockdownu u periodu kad su u vrtiću trebali proći pripremu za školu.
Da, moje PČELICE cijeli prvi razred prolaze potisnutog straha. Nesigurni su jer oko njih sve bruji vijestima koje nisu nimalo ohrabrujuće.
Nastavno su gradivo savladavali puno sporije od prijašnjih generacija.
Kako ih osloboditi?
Kako im vratiti samopouzdanje?
Sjetih se CRTANJA. Crtanje je najbolji način učenja, čak i ako niste Pablo Picasso.
Činjenica je da djeca vole crtati. Nije važno što, gdje i kako, dovoljan je samo komad papira s motivom, neke bojice i njihov je dan potpun. Možda ne čitav dan, ali koji sat sigurno. Djetetov nagon nije samo zabaviti se u slobodno vrijeme, već i psihički, kognitivni i kreativni razvoj.
Bilo je djece koja nisu željela crtati. Ups! Zašto?
U strahu od škole neki su ih roditelji na neadekvatan način pokušali naučiti pisati i crtati.
Čujem onu poznatu rečenicu: „Jednostavno ne znam crtati.“
Povjesničar dizajna D. B. Dowd kaže da je sve što smo mislili o crtanju pogrešno. U svojoj novoj poučnoj knjizi, čiji je naslov Stick Figures: Drawing as a Human Practice, on ističe da pri povlačenju olovke po papiru nije stvar u tome da stvorimo umjetničko djelo.
„Krivo tumačimo važnost crtanja jer svi crtanje vidimo kao profesionalnu vještinu, a ne kao svoju sposobnost“, piše Dowd. Taj krivi pogled na crtanje je upropastio naše razumijevanje crtanja i onemogućilo nam shvaćanje da je crtanje prije svega sredstvo za učenje.
Prilikom crtanja ne bi trebao biti važan krajnji proizvod, već sam proces crtanja. Ono nije samo za „umjetnike“ ili za one kojima je crtanje hobi. Crtanje je naš pogled na svijet i učenje, nešto što se ne može raditi bilo kada kao bilježenje natuknica, zapisivanje neke misli ili slanje poruke.
D. B. Dowd, profesor umjetnosti i američke kulture na Sveučilištu Washington u St. Louisu, kaže da je krivo shvaćanje crtanja kao umjetnosti ukorijenjeno u našim institucijama. Škole već stoljećima miješanju crtanje sa slikanjem i stavljaju ih u jedan „estetski kavez“.
Radom u školi uočila sam da djeca vole „neobavezno“ crtanje, naročito u PB kada imaju slobodno vrijeme.
Kada im zadam temu crtanja, slikanja ili bilo koje druge tehnike, nastaje strah. Svi se uzbude, postaju nesigurni i imaju tisuću pitanja: „Jesam li ovo napravio dobro?“
Potrebno je puno vremena da usvoje kako je svaki njihov crtež prekrasan i da će svi biti izloženi na panou (to im je najvažnije). Ono na što trebaju paziti je da poštuju tehniku crtanja, da ne šaraju, a sve je ostalo prepušteno njihovoj mašti.
Moje su pčelice naučile da ne trebamo crtati samo kistovima, već da prekrasni crteži nastaju i kvačicama (štipaljkama) i vatom. Najuzbuđeniji su bili kad su prvi put trebali crtati prstima.
Da bi naši crteži bili što uspješniji, najprije smo crtali vani, u pješčaniku. To je bio početak oslobađanja fine motorike. Nakon toga su slijedili radovi s bojama.
Zašto je sloboda izražavanja crtanjem važna?
1. ] Crtanje razvija motoričke sposobnosti
Djeca crtanjem razvijaju motoričke sposobnosti. Pokretima se razvijaju mišići prstića, zapešća i cijele ruke. Fina motorika, koja se razvija držanjem bojice, djetetu pomaže pri manipuliranju malim objektima. Ove se vještine stalno nadograđuju i tako se razvija lijepo pisanje i bolja koordinacija kod sportskih aktivnosti.
2. ] Crtanje potiče kreativnost
Iako bojanke imaju nacrtane linije, pustite dijete da izrazi svoju kreativnost i na svoj način pristupi problemu. Bojanke razvijaju maštu potičući dijete na razmišljanje i tražeći nove ideje na prirodan način.
3. ] Crtanjem dijete razvija pisanje
Razgibanost, snaga i pažnja potrebni su za osnove pisanja slova. Crtanjem se te vještine dodatno razvijaju tako da rukopis djetetu postaje vremenom jednostavan i prirodan.
4. ] Crtanjem se uče, identificiraju i izdvajaju boje
Dijete uči nazive boja. Pored osnovnih boja crtanjem dijete upoznaje širu paletu boja koja mu je do tada bila nepoznata. Pritiskom boja uči različite intenzitete boja. Uz široku paletu boja dijete uči još nešto važnije – planiranje. Ako ima veliki raspon boja, mora odlučiti i planirati kojim će se redoslijedom koristiti bojama.
Crtanjem se poboljšava koordinacija očiju i ruku.
Djeca trebaju razviti koordinaciju očiju i ruku. Svaka je aktivnost koja potiče takav razvoj korisna: držanje bojica, odabir boja, crtanje na preciziranom mjestu, šiljenje bojica i olovaka.
5. ] Crtanjem se spoznaju granice, strukture i percepcija prostora
Upoznati granice važan je dio razvoja djeteta. U bojanki dijete uči o linijama, oblicima, bojama, nijansama, kutovima i uzorcima.
6. ] Crtanjem do razvoja samopoštovanja i samopouzdanja
Razvijajući sposobnost za dovršetak zadatka, dijete gradi samopouzdanje. Obratite pažnju na njegovo ponašanje nakon završetka slike: stav mu je uspravan i pokazuje ponos te radost zbog izvršenog zadatka.
7. ] Dijete se crtanjem izražava
Svako se ljudsko biće izražava na drukčiji i jedinstven način, a djeca se prirodno vole izraziti na vizualan način (crtanje, bojanje, pisanje, slikanje…). Slikanje uključuje nekoliko mehanizma izražavanja jer dijete mora odlučiti o obliku crteža, bojama, nijansama i odlučiti kako naslikati sadržaj (točno, preko linije, snažnim pritiskom, uzorcima ).
8. ] Crtanje je terapija za prevladavanje stresa (to mi je bio jedan od najvažnijih zadataka )
Crtanje na dijete djeluje ohrabrujuće, pogotovo ako dijete nema druge mogućnosti izraziti pritisak, ali i izmiješane osjećaje koje proživljava u svom životu.
Bojanje je korisno i za dijete i za roditelje, bake i djedove i sve one koje prate dijete. Crtanjem se smiruje disanje, razbuđujemo se, osvješćuje se prisutnost u danom trenutku i učvršćuje se povezanost ljudi koji su uključeni u taj kreativni trenutak. Moja je preporuka roditeljima bila da sjednu pored djeteta, uzmu bojice u ruke i opuste se u prekrasnom svijetu crtanja. Dijete će im biti zahvalno.
Nakon što smo se oslobodili zahvaljujući crtanju, uslijedilo je čitanje priča.
U razredu imamo svoju malu knjižnicu. Svaki dan nova priča koju priča pčelica ZU ZU, naša maskota.
Puno smo radili na upoznavanju. VOLIM SEBE, A VOLIM I TEBE.
Pričamo i danas jer rastemo i znatiželja je sve veća.
Samopouzdanje raste, strah je nestao.
Novo normalno doživljavamo kao normalno i volimo biti u školi.
OPG „ PČELICE”
Mi jako vodimo računa o okolišu i kao PČELICE volimo prirodu.
U kutijama Školske knjige za 1. razred dobili smo sjemenke i zemlju pa smo odlučili otvoriti i OPG. Urod očekujemo uskoro.
■ Piše: Branka Kamenečki Orlić, učiteljica ■ OŠ Malešnica; Zagreb ■ Završila sam Filozofski fakultet- odsjek razredne nastave i već 40 godina se družim s djecom i njihovim roditeljima. Moja znatiželja i želja za edukacijom najprije me odvela na TA i Realitetnu terapiju. Nakon toga na Gestalt radionice. Završila sam za NLP MASTERA, IN, and WINGWAVE coacha. ■
