Cijeli kratki tekst „Zakletve“ kola internetom i ne treba ga citirati, ali zgodno je uočiti tekst koji ostaje ako iz nje izuzmemo nekoliko onovremenih aktualnih političkih parola:

Danas dajem časnu riječ

da ću marljivo učiti i raditi,

poštovati roditelje i starije,

i biti vjeran i iskren drug

koji drži datu riječ;

da ću voljeti svoju domovinu

i sve ljude svijeta

koji žele slobodu i mir!

Zvuči pomalo anakrono zamisliti si kao odgojni ishod mladoga čovjeka koji drži riječ, spreman je marljivo raditi i biti pošten i dobronamjeran prema svima u vremenu kad ni jedna od tih triju vrijednosti nije na cijeni.

Naprotiv, upravo takve rijetke, koji čuvaju svoj obraz, ne okreću se sa svakim vjetrom koji zapuše, ne frkću na one koji su od njih različiti i ne traže kratice kojima bi zaobilazeći posao brže stigli do cilja najčešće smatraju čudacima i ludama. Upravo bi se stoga našlo i mnoštvo roditelja koji bi s velikim neodobravanjem prevrnuli očima kad bi na početku godine čuli kakvom idealu u odgajanju njihove djece težimo.

No, učiteljima – profesionalcima koji odgajaju i poučavaju – sasvim je jasno da ne odgajaju i ne poučavaju za DANAS. Poslom koji rade oblikuju bolje SUTRA, odgajaju ljude sposobne nositi se sa samima sobom, s problemima i promjenama, sposobne da poprave sve što i nas i njih danas tišti.

Sad, u vrijeme dok još planirate što ćete i kako raditi sljedeće školske godine, pravo je vrijeme da razmislite o tome da učenike obvežete na željena ponašanja nekom vrstom pisanog, obvezujućeg dogovora, sporazuma, ugovora koji će oni potpisati na početku školske godine. Kako da ikoga naučimo da drži svoju riječ, ako nikad od njega nismo tražili da je dade?

• Kako da naučimo djecu preuzeti odgovornost ako dopustimo da roditelji umjesto njih preuzimaju odgovornost i za njihovo ponašanje i za njihovo učenje?

Zatvorite na trenutak oči i zamislite razred pun učenika koji drže riječ, marljivo rade i pošteni su. Zamislite svijet u kojem bi odrasli ljudi držali riječ, marljivo radili i bili pošteni.

Takvi svjetovi ne nastaju sami od sebe, njihovo stvaranje je dugotrajan proces koji traži golemo strpljenje, znanje i ljubav od onih koji odgajaju djecu.

Najsvjetliji povijesni uzori, oni koji su pomagali nastanak boljega svijeta oduvijek su se zvali – učitelji. Veliki učitelji nikad nisu prenosili učenicima samo svoje znanje; prenosili su im svoje vizije, iskustva, snove i pomagali im da ih nadrastu. Isus je primjer velikoga učitelja. I Buda.  U grčkoj mitologiji ima jedna predivna priča o slijepom divu Orionu koji je na ramenima nosio svoga slugu Cedaliona.

Metafora velikih učitelja kao divova poznata nam je i iz izreke sira Isaaca Newtona, koji je u 17. stoljeću napisao: „Ako i vidim dalje od ostalih, vidim zato što stojim na leđima divova“. Tom se metaforom o učiteljima poslužio i Stephen Hawking u naslovu svoje knjige „Standing on the Shoulders of Giants“, u kojoj piše o svojim velikim uzorima i učiteljima: Koperniku, Kepleru, Galileu, Newtonu i Einsteinu.

Učitelji su ti koji – unatoč vremenima, kontekstima, konstantnoj potplaćenosti i podcijenjenosti u društvu – odgajaju one koji drže riječ, marljivo rade i pošteni su.

Kapa dolje, dame i gospodo učitelji!

Piše: Dinka JURIČIĆ