Iako, bez tog djeteta ne bismo izdržali sve posebnosti učiteljskog posla.

Meni se promjena nije dogodila u danu, niti sam se jednog jutra ustala i samoj sebi rekla kako je vrijeme da probudim dijete u sebi.

Dogodila se slučajno i postupno, druženjem i otkrivanjem novog svijeta – virtualnog. Znala sam za računala, aplikacije, web alate i platforme za učenje, ali mislila sam kako se time bave samo „mladi“, a sebe više nisam mogla svrstati u tu kategoriju.

Tada se dogodilo čudo i jedan klik mi je promijenio način razmišljanja. Dijete se probudilo i podsjetilo me na dane učenja, dane kada sam s radoznalošću promatrala svijet oko sebe, otkrivala i divila se svakoj sitnici koju bih spoznala.

Krenula je moja avantura – bezbroj mogućnosti virtualnog svijeta koje su čekale da ih istražim. Prvi strahovi da ću „srušiti stranicu“, objave i prva postignuća zbog ljudi koji su me pratili na tom putu – ljudi iz Udruge učitelja razredne nastave Zvono  – činili su moj uspjeh i većim.

Bili su mi vjetar u leđa, baš kao u mojoj omiljenoj rečenici: „Znanje je vjetar što me nosi“.

Pokretanje projekta „Povijesne osobe moga zavičaja“ na platformi za učenje eTwinning i otkrivanje da nisam jedina koja tako razmišlja samo su pridonijeli volji i upornosti da nešto ostvarim „jer ja to mogu i hoću“.

Osnovni je cilj projekta bio saznati nešto više o poznatim osobama svoga zavičaja, razvijati odgovorno ponašanje prema povijesnom naslijeđu i ljudima koji su zaslužni za razvoj zavičaja, ali i domovine.

Projekt „Povijesne osobe moga kraja“ pretvorio se u moju osobnu pobjedu.

Zašto pobjedu?

Zato što sam dokazala samoj sebi da sam još u stanju učiti i dijeliti to znanje. Zato što sam tu motivaciju prenijela na svoje učenike koji su zajedno sa mnom otkrivali čaroban svijet računala i djelića mogućnosti koje pruža internet.

Sve je počelo objavom na društvenim mrežama, koje ne moraju nužno biti loše. To je također jedan od zadataka koje imate kao učitelji – upozoriti učenike na prednosti i mane „internetskog života“. U suradnji s drugima tijekom projekta otkrivali smo život i rad povijesnih osoba zavičajnog područja koje možda nitko iz našeg razreda nije posjetio.

Bilo nas je doista iz svih dijelova Hrvatske, od Slavonije do Dalmacije. Taj osjećaj dijeljenja znanja mogu vam dati samo ljudi koji razmišljaju na isti ili sličan način, ljudi koji vas svojim znanjem potiču i nose. Sve sam to doživjela tijekom projekta, a najljepši osjećaj bilo je otkriće na kraju: znam puno više, a dijete u meni ponovno je učenik.

Probudila sam dijete, zašto bih stala samo na tome? Želim da raste, raduje se malim stvarima jer to je odlika sretnih ljudi. Budite sve što učite djecu jer tako ćete biti istinski učitelji. Radoznali učitelji oblikuju radoznalu djecu i buduće odrasle ljude koji se neće bojati dotaknuti nebo.

……………………

Dubravka NAMJESNIK,

učiteljica razredne nastave

OŠ braće Radića, Pakrac

…………………

• Tko su to prijatelji…

• Pozivnica za posjet gradu u kojem ne živimo, nego smo ga samo virtualno/književno upoznali…
• Projekt Povijesne osobe moga kraja na eTwinningu