SRETNI U VLASTITOM DRUŠTVU
Nemojte zaboraviti introverte u svojoj učionici
objavljeno: 28. travnja 2015.
… i koji nikada nije digao ruku u zrak tijekom nastave, možda ste upravo identificirali introverta u vašem razredu.
U svakom razredu postoji više učenika koji bi sebe nazvali introvertima, kad bi znali što to znači. Carl Jung izvorno je razvio koncepte introvertiranosti i ekstrovertiranosti, koji su uvelike pomogli razumijevanju osnovnih razlika u ljudskom temperamentu.
Iako se često miješa sa stidljivošću, introvertiranost je aspekt osobnosti koji utječe na uključenost u društvene aktivnosti i preferencije za učenje. Za razliku od ekstroverta, koji su obično potaknuti društvenom interakcijom, introverte povezivanje s velikim grupama nepoznatih ljudi može iscrpljivati.
Možda imaju odlične društvene vještine te uživaju u prijateljstvima, ali su sasvim sretni u vlastitom društvu.
U akademskom okolišu introverti mogu preferirati samostalan rad te otkriti svoje najbolje ideje neovisno o drugima. Ali, ono što znamo o učenju govori nam da takav pasivan način učenja ima svoja ograničenja – mnogi od nas u svojim razredima provode strategije aktivnog učenja.
Dakle, kako da poštujemo potrebe introverata usred aktivne učionice? Prvi sat školske godine obično je najbolje vrijeme da utvrdimo participacijske norme i stvorimo klimu koja podržava introverte u njihovu učenju.
Aktivnosti u kojima učenici surađuju s partnerom obično spadaju u zonu udobnosti čak i onih najintrovertiranijih učenika. Bez obzira radi li se o parovima učenika koji ponavljaju neki nastavni materijal, ili o pozivanju para da razmisli o čemu bi najviše želio učiti tijekom neke lekcije, rad s partnerom od samog početka stvorit će barem jedan osobni kontakt introvertu, koji bi, s druge stane, sasvim sam prosjedio semestar.
Kada se od učenika očekuje da primjene koncepte, analiziraju neki materijal ili riješe probleme, male grupe učenika mogu biti idealna strategija implementacije. U malim grupama introverti više vole slušati i sabrati svoje misli prije nego progovore.
Kao što Susan Cain kaže u svojoj knjizi „Quiet: The Power of Introverts in a World that Can’t Stop Talking“, oni koji najviše govore nemaju uvijek i najbolje ideje. Kada se učenike ohrabruje da istražuju i otkrivaju različite vještine članova grupe, oni mogu doći do spoznaje da „tiši“ članovi, kojima je potrebno neko vrijeme prije nego progovore, imaju jedinstven doprinos grupi.
Ako u svom planu rada provodite politiku participacije koja nagrađuje učenike za njihove verbalne komentare, razmislite o implikacijama ovoga.
Učenicima koji vole govoriti pred drugima to može biti prilika za prikupljanje „lakih bodova“. S druge strane, postoje i učenici koji nikada dobrovoljno ne dignu ruku, ali ipak mogu doprinijeti.
Razvijajte strategije učenja i ocjenjivanja koje prepoznaju različite načine kvalitetnog doprinosa vlastitom i tuđem učenju.
Čak i jednostavna gesta poput omogućavanja vremena da učenici razmisle i rasprave s partnerom o nekom konceptu prije nego se rasprava prebaci na razinu cijelog razreda može promijeniti tu dinamiku. Ako im omogućite vrijeme za razmišljanje i priliku da ideje isprobaju s partnerom, neki će učenici biti spremniji podijeliti svoje misli.
Omogućavanje šireg spektra mogućnosti za demonstriranje „participacije“ i stvaranje fleksibilnosti u ocjenjivanju pravedniji je pristup za sve učenike.
U mnogim situacijama introverti će možda morati izići iz svojih „udobnih zona“, a mi ih moramo ohrabrivati.
Naš cilj nije pretvoriti introverte u ekstroverte ili obratno, već maksimizirati potencijal za učenje kod svih učenika i pomoći im da razviju vještine koje često traže potencijalni poslodavci – timski rad, rješavanje problema i interpersonalna komunikacija. Kad smišljate aktivnosti za učenje u svojim učionicama, razmislite kako omogućiti i stvoriti udoban okoliš koji podupire i ohrabruje sve učenike da riskiraju i iziđu iz svojih udobnih zona.
Izvor:
