Jučer-danas-sutra
DESET OSNOVNIH KORAKA KAKO POMOĆI DJETETU DA VRATI OSJEĆAJ SIGURNOSTI
Pomozite djetetu vratiti povjerenje u novi dan
objavljeno: 18. siječnja 2021.

Nema prečica, ni brzih rješenja. Bilo da ste ostali u svojemu mjestu koje je pretrpjelo razaranje ili da ste se odlučili preseliti, privremeno ili i za stalno, trebat će određeno vrijeme dok život ponovno ne dosegne onu potpunost i sigurnost koju svatko u okolnostima nesreća i prirodnih katastrofa na neko vrijeme izgubi.

Krizne trenutke različiti ljudi doživljavaju na različite načine; uznemirenost, bol ili strahovi međusobno su nemjerljivi. Put iscjeljenja i izlaska iz traumatičnoga iskustva uvijek je osebujan, i nije primjenjiv na sve ljude jednako.

Ne samo odrasli, i djeca imaju svoj put. Ipak, ona svoj oslonac i uzor u najvećoj mjeri traže u odraslim osobama iz neposredne okoline.

Pomažući djetetu da odgovori na pitanja i nedoumice, odrasli uvelike pomažu i sebi; i obratno: nastojeći sebi pomoći ponovno pronalazeći osjećaj sigurnosti i snage u svakome novom danu, ujedno na najbolji mogući način pomažu i djeci, bez obzira na to jesu li u dječjim životima u ulozi roditelja, učitelja, odgojitelja ili kojoj drugoj ulozi.

Iako je Školski portal u proteklim danima objavio nekoliko tekstova na ovu temu, još uvijek se ponavlja isto pitanje: Kako prebroditi ovu situaciju i kako pomoći djetetu da ju što lakše prebrodi? Kako postupati prema djeci u roditeljskom domu, a kako u školi i dječjim vrtićima?

Zasigurno bi nam svima dobro došao čarobni štapić koji bi i uzroke i posljedice mogao riješiti u trenu, no život očito nije tako zamišljen. Pred nama je, kao i pred djecom, određen put i nema nam druge, nego koračati njime. Što ga budete sigurnije i mirnije sami prolazili, sigurnija će i staloženija pritom biti i djeca u vašoj obitelji, kao i u vašem bližem i širem okružju. Svaki naš mir kao i nemir širi se poput koncentričnih kružnica na površini vode i dotiče ljude u našoj blizini. Nije lako vratiti osjećaj sigurnosti i povjerenja, ali vrijedi ne odustati.

Stoga, još jednom, ovaj put u obliku deset prijedloga, donosimo sažetak uputa kako pristupiti djetetu u vremenima krize.

Ograničite izloženost djece vijestima i medijima.

Odrasli trebaju biti informirani o događajima, ali pretjerana količina različitih vijesti i izvještaja nepotrebno će opteretiti djecu. Svakako ih zaštitite od takve izloženosti.

Slušajte što vam djeca govore.

Prije negoli se vi obratite djetetu s detaljima nepogode ili kojim drugim informacijama ili uputama, poslušajte što ono vama želi reći te na koja pitanja traži odgovor. Nemojte prelaziti granice koje je dijete svojim ukupnim ponašanjem postavlja. Nepotrebno je pa i štetno iznositi mu zastrašujuće detalje o događaju ili sličnim događajima koji bi se eventualno mogli dogoditi u budućnosti. Ne znamo hoće li se i kada išta ponoviti i u kojim razmjerima te nema opravdanoga razloga da predviđamo crne scenarije i širimo strahove, osobito kada nam je sugovornik dijete.

Međutim, djetetu treba na odgovarajući način odgovoriti na pitanja. Zanemarivanje djetetove potrebe da na primjeren način sazna što se događa – nikako nije prihvatljiva opcija.

Pružite im osjećaj sigurnosti.

Neka im u svakome trenutku bude jasno da odrasli čine sve što mogu kako bi ih zaštitili. Potrebno je s njima podijeliti spoznaju da, ako nanovo dođe do opasnosti, postoji plan kako odgovoriti i kako se ponašati. Ako su dovoljno veliki da bi razumjeli, podijelite s njima upute o ponašanju. (Za prirodnu nepogodu potresa možete ih pronaći i ovdje.) Djeca u svakome trenutku trebaju znati da postoje načini zaštite i da nisu prepuštena sama sebi.

Budite spremni na promjene u ponašanju.

Može doći do promjena u svakodnevnim obrascima ponašanja: spavanju, prehrambenim navikama, mogućnosti zadržavanja pozornosti i drugim oblicima ponašanja. Nije neobično zapaziti nagle promjene raspoloženja kao i tužbe na bolove u nekom dijelu tijela. Takvi su simptomi česti nakon velikih traumatičnih iskustava i oni nestaju u kraćem razdoblju nakon što se opasnost smanjila ili potpuno minula, a život vratio u određenu kolotečinu. Ako se ipak nastavljaju na dulji rok, trebalo bi potražiti pomoć liječnika ili drugih stručnjaka.

Imajte razumijevanja za djetetove posebne prohtjeve.

Svako će dijete kriznu situaciju doživjeti na svoj način. Manja djeca potražit će pomoć u razumijevanju onoga što se dogodilo, u pravilu od svojih roditelja. Djeca srednje dobi i adolescenti razgovarat će s prijateljima i slušati i čitati vijesti. Bitno je ne smetnuti s uma da djeca svih dobnih skupina doživljavaju posljedice takvih nepogoda. Ako je dijete starije ili najstarije u obitelji, ne znači da treba preuzimati ulogu odraslih te snositi glavni teret zaštite i skrbi za mlađe članove obitelji. Svakom je djetetu, bez obzira na dob, potrebna ljubav, skrb i potpora odraslih osoba. Imajmo na umu: djeca često preuzimaju takve terete na sebe jer žele pomoći i olakšati svojim roditeljima i drugim članovima obitelji. Bitno je da im kažemo da znamo koliko su zabrinuti, da smo tu za njih, kao i da im pružimo potrebnu  ljubav, razumijevanje i zaštitu.

Odvojite vrijeme za druženje s djecom.

Mnogo je toga što svakodnevno treba obaviti, ali svakako nađite vremena upustiti se u aktivnosti s djecom. Igrajte se, razgovarajte i – ono što je ključno i nezamjenjivo – slušajte što vam govore. Uključite se zajedno s njima u različite oblike zabave ili stvaranja te pronađite načine uključiti i djecu srednje i starije dobi. I njima je potrebna vaša potpora i pažnja te spoznaja da ste tu za njih.

Budite im primjer.

Kako reagirati na sve što se događa i kako se nositi s događajima i doživljajima, djeca će prepoznati ponajprije u vašim reakcijama. Što ćete s djecom pritom podijeliti, ovisi o dobi djeteta i njegovoj spremnosti da prihvati sadržaje takvih razgovora, i to ne samo na razini kognitivne spoznaje, nego ponajprije na emocionalnoj razini.

Stoga, nemojte dijete opteretiti vlastitim doživljajima u mjeri u kojoj ono još nije spremno dijeliti ili razumjeti emocije i razmišljanja koja vas zaokupljaju. Neka osjete vaše povjerenje tako što ćete im iskreno reći što se događa i kako ste, ali neka to bude u granicama koje je dijete svojim ukupnim ponašanjem postavilo, a vi prepoznali. (O tome možete pročitati i ovdje te u još nekim tekstovima koje ćete pronaći na poveznicama na kraju članka.)

Ako je i vama potreban dublji i obuhvatniji razgovor, potražite odraslu osobu u koju imate povjerenja i s kojom možete ravnopravno razgovarati, dijeliti misli, osjećaje i raspoloženja. Djecu zaštitite od takvih razgovora dok jednoga dana ne budu za njih dovoljno odrasla i u svakome smislu spremna suočiti se s takvim sadržajima i kontekstima.

Budite svjesni vlastita ponašanja.

Potrebno je imati dovoljno razumijevanja kako za ljude oko sebe, tako i za sebe. Krizna stanja ujedno su vrijeme kada u svakome trenutku možemo poučiti dijete kako pomoći i sebi, i drugomu.

Nastojte vratiti dnevne rutine.

Veliku dobrobit u dječji život unose dnevne rutine kao što su vrijeme jela, vrijeme odlaska na spavanje te igra s prijateljima. Također, veliku ulogu pri uspostavljanju životne rutine ima i odlazak djeteta u vrtić ili školu. Informirajte se kada će se ponovno uspostaviti nastava u školama. Raspitajte se hoće li škole organizirati razgovore o događajima na način koji odgovara dobi i interesima djeteta. Roditeljima i obiteljima potrebna je stručna potpora nadležnih institucija i organizacija u prevladavanju kriznih stanja i korisno je raspitati se i potražiti tu pomoć i potporu bez oklijevanja.

Omogućite djeci da se uključe u dobrotvorni rad i pomaganje drugima.

Čin pomaganja drugima kod djece stvara osjećaj kontrole i sigurnosti te im pruža neposrednu spoznaju o vrijednosti humanitarnoga rada. Ako su okolnosti dovoljno sigurne, dopustite djeci da se na primjeren način uključe u takav rad. Pomaganje podiže razinu samopouzdanja, zadovoljstva i otvara kanale optimizmu i povjerenju u novi dan.

Dodatno o ovoj temi možete pročitati ovdje:

Brošura o pružanju informacija i psihološke potpore u krizi izazvanoj potresom

Igra je glavni jezik djeteta!

Kako pomoći djetetu u kriznoj situaciji?

Razumijevanjem do prihvaćanja i osjećaja sigurnosti

■ NAPOMENA ■ piše: Snježana Mostarkić ■ dijelom prema tekstu 10 Tips for Helping  Children Cope with Disaster koji možete pronaći na ovoj poveznici