Svjetski dan sporta obilježava se svake godine 30. svibnja, a pokrenuo ga je 1993. Međunarodni savez pokreta „Sport za sve” (TAFISA – Trim And Fitness International Sport for all Association). Riječ je o jednoj od najvećih svjetskih sportskih manifestacija koja se provodi u gradovima širom svijeta, a njezina je svrha privući što više ljudi i uključiti ih u sportske aktivnosti.

Osim što služi za zabavu i natjecanje, bavljenje sportom korisno je i za održavanje zdravlja te pridonosi pozitivnom načinu života i razvoju mnogih drugih sposobnosti koje podižu kvalitetu društvenog života svakog pojedinca.

Roditelji imaju važnu ulogu u odgoju djece i osiguravanju njihova pravilnog psihofizičkog razvoja te njihovu uključivanju u razne aktivnosti. Upravo je zbog toga već u ranoj dobi i tijekom osnovne škole preporučljivo da roditelji uključuju svoju djecu u organizirano bavljenje sportom.

No trebali bi ponajprije poznavati interese i sposobnosti svojeg djeteta umjesto da ga zbog vlastitih ambicija uključe u sport za koji ono nije zainteresirano. Za pravilan izbor sporta važno je da dijete testiraju stručne osobe koje će u njega prepoznati motoričke sposobnosti potrebne za određeni sport. Iako ne postoje sigurni pokazatelji predodređenosti djeteta za određeni sport, važno je da roditelj poštuje interes djeteta i ne opterećuje ga rezultatom. Preporučuje se da roditelji prate dijete kako bi na vrijeme uočili probleme s kojima se ono može susresti na treningu zbog prevelikog napora, nedovoljne izdržljivosti, lošeg odnosa s trenerom i vršnjacima u klubu i sl.

Važan je i odgojni utjecaj trenera. Nekima je od njih, nažalost, rezultat, odnosno uspjeh kluba, važniji od odgojnog utjecaja. A pritisak trenera i roditelja izaziva u djeteta nezadovoljstvo, promjene raspoloženja, umor, strahove i nesanicu. Ako se ne može opustiti i zabaviti baveći se sportom, dijete postaje nezadovoljno, popušta u školi, a sport ga počinje odbijati.

Interes za bavljenje sportom opada u razdoblju adolescencije, kada počinje zanimanje za druženje s vršnjacima i izlaske. Neuspjeh u sportu može štetiti razvoju djetetove osobnosti, narušiti sliku koju ono stvara o sebi te izazvati poremećaje u ponašanju.

Mnoga istraživanja potvrđuju da su djeca koja sudjeluju u organiziranu sportu općenito zdravija, postižu bolji uspjeh u školi, imaju razvijenije socijalne vještine i umiju timski surađivati. Sve dok su uključena u sportske aktivnosti, manja je opasnost od ulaska u loše društvo i stvaranja ovisnosti o cigaretama, alkoholu ili drogi..

Bavljenje sportom ne podrazumijeva nužno uključivanje djeteta u natjecanja nekoga sportskoga kluba jer se ono može i rekreativno baviti sportom što mu također omogućuje razvoj i održavanje tjelesne izdržljivosti te zabavu. Zajednički izleti, planinarenje, vožnja biciklom, koturaljkanje, plivanje i sl. u djece razvijaju naviku bavljenja sportom.

Tjelesna aktivnost pomaže im da spriječe prekomjernu težinu i izbjegnu probleme s kralježnicom te da jačaju mišiće i kosti. Baveći se sportom, djeca se oslobađaju nagomilana stresa, postižu bolji uspjeh u školi i bolje razvijaju socijalne vještine.

Prema najnovijim istraživanjima u Hrvatskoj 90 posto djece u dobi od 11 do 13 godina prati TV program čak tri do četiri sata na dan. Kad bi se više bavila sportom ili nekim drugim korisnim aktivnostima, manje bi vremena provodila pred televizorom, računalom, igraćim konzolama i mobitelima.

Autorica: Sonja Jarebica