Doktor Arthur Poropat sa Griffithove škole Primjenje Psihologije proveo je najveće ikada istraživanje osobnosti i akademskog uspjeha.

Istraživanje je temeljio na osnovnim faktorima osobnosti: savjesnosti, otvorenosti, simpatičnosti, emocionalnoj stabilnosti i ekstraverziji, te otkrio da savjesnost i otvorenost imaju najveći utjecaj na akademski uspjeh. 

Poropat smatra da se edukacijske institucije trebaju manje fokusirati na inteligenciju, a više  posvetiti osobnosti svakog pojedinog studenta.

 „Količina truda koji su učenici spremni uložiti i fokusiranje tog truda, je u najmanju ruku jednako važno kao i koliko su pametni.“

U istraživanju doktora Poropata, studentova procjena vlastite osobnosti jednako je korisna za predviđanje akademskog uspjeha kao i kvocijent inteligencije.

Poropat kaže da je razumijevanje načina na koji osobnost utječe na akademski uspjeh od životne važnosti kada se radi o pomaganju učenicima i studentima da postignu svoje ciljeve.

Testovi inteligencije oduvijek su bili usko povezivani s obrazovanjem i ocjenama, pa se zato na njih oslanjalo u predviđanju akademskog uspjeha.

Utjecaj osobnosti na učenje iznenadio je obrazovne znanstvenike i sve one koji su mislili da su bili uspješni u školi jer su „pametni“.

Ranija istraživanja pokazala su da se studenti, koji misle da su pametni, često prestanu truditi i njihova razina uspješnosti opada tijekom vremena. A oni koji se smatraju marljivim radnicima postaju uspješniji.

Doktor Poropat kaže da je za učenike i studente najbolja vijest to što je moguće razviti najvažnije osobine karaktera povezane s akademskim uspjehom.

Osobnost se može mijenjati, a neki edukatori mogu uvježbati učenike određenim aspektima savjesnosti i otvorenosti, što može voditi do većih uspjeha u obrazovanju. S druge strane, postoji vrlo malo dokaza da inteligencija može biti „naučena“, unatoč popularnosti raznih teorija koje govore tome u prilog.

Izvor:

http://www.sciencedaily.com/releases/2014/12/141217090812.htm