Duševno zdravlje odnosi se na optimalno funkcioniranje i blagostanje u psihološkoj, emocionalnoj, ponašajnoj i socijalnoj sferi života (Kazdin, 1993.). Opće je poznato da bavljenje sportom i tjelesna aktivnost pridonosi tjelesnom zdravlju, na primjer održavanju odgovarajuće tjelesne težine, smanjivanju opasnosti od kardiovaskularnih bolesti i sl. Međutim, tjelesna aktivnost pridonosi i očuvanju duševnog zdravlja.

Bavljenje sportom i tjelesna aktivnost imaju niz psiholoških prednosti kao što su pozitivan utjecaj na duševne sposobnosti, bolja koncentracija,  uspješnije organiziranje vremena, poboljšana slika o sebi, veće samopouzdanje i samopoštovanje, bolja otpornost na stres, smanjivanje neugodnih osjećaja, ljutnje, tjeskobe, depresije itd.

Sport ima iznimno važnu društvenu ulogu, odnosno utječe na odgojno-obrazovne vrijednosti. Bavljenje sportom pomaže subjektivnoj dobrobiti, socijalizaciji, timskom duhu, usvajanju moralnih vrijednosti. Downward i Rasciut u svojem su istraživanju provedenom 2014. godine otkrili da bavljenje sportom u kojem se ostvaruje interakcija s drugima (timski sportovi) iznimno pridonosi većem osjećaju subjektivne dobrobiti pojedinaca. Jednako tako prema nekim istraživanjima srednjoškolci koji se bave tjelesnom aktivnošću zadovoljniji su svojim životom. Važno je naglasiti i da bavljenje sportom pruža određenu zaštitu od pojave rizičnih oblika ponašanja kao što je konzumacija alkohola i droga, kriminalno ponašanje i sl. Naime, podatci iz istraživanja koje je provela Torbarina (2011.) na uzorku hrvatskih adolescenata potvrđuju da su sportaši manje nasilni te da manje konzumiraju legalna i ilegalna psihoaktivna sredstva od nesportaša.

Unatoč mnogobrojnim navedenim prednostima  bavljenja sportom i općenito tjelesne aktivnosti, stječe se dojam da su našim mladim sportašima najvažniji kompeticija i postizanje sportskog uspjeha. Iako je u srži sporta natjecateljski duh, naglasak ipak ne bi smio biti na postizanju vrhunskih rezultata, nego na stvaranju navika, razvijanju kvalitetnog odnosa prema duševnom i tjelesnom zdravlju. Prema mišljenju doktora Krželja (2009.) upravo zdrava, okretna i spretna djeca mogu lakše podnositi sve životne teškoće te lakše obavljati svoje radne i društvene zadatke.

Velika je odgovornost roditelja, učitelja/nastavnika, predškolskih i školskih ustanova, a pogotovo učitelja/nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture da usmjeravaju djecu i mlade prema bavljenju sportom zbog odgojnih vrijednosti koje sport donosi djeci. Roditelji nikako ne bi trebali nametati djeci određene sportove, primjerice nogomet, zbog osobne želje da njihovo dijete postane novi Luka Modrić, odnosno uspješan nogometaš, vrhunski profesionalac. U djece koja se bave sportom kako bi zadovoljila roditeljska očekivanja ili očekivanja nekih drugih autoriteta mogu se javiti i određeni duševni problemi, posebice ako nisu osobito talentirana za sport kojim se bave. Naime, mogu postati napeta, anksiozna, razviti lošu sliku o sebi, bolovati od poremećaja raspoloženja, perfekcionizma, patiti od nesanice i sl.

Dakle, sportska aktivnost koju djeca i mladi odaberu treba za njih biti izvor zadovoljstva i veselja. Sportska aktivnost nikako ne smije biti opterećenje, nego upravo suprotno, oslobođenje od stresa. Sport i redovita tjelesna aktivnost trebali bi za djecu i mlade postati navika, dio njihova svakidašnjeg života. Roditelji koji ne čine pritisak na svoju djecu unapređuju vlastiti odnos s njima što također pridonosi boljem duševnom zdravlju.

SAVJETI I PREPORUKE ZA RODITELJE DJECE I MLADIH SPORTAŠA

♦  Ohrabrujte dijete: Potaknite dijete na bavljenje sportom, ali mu nemojte stvarati pritisak i nametati svoja očekivanja.

♦  Neka dijete odabere sport kojim se želi baviti. Ako vas dijete zamoli za savjet ili pomoć u vezi s odabirom sportske aktivnosti, možete mu pomoći tako da ga upitate želi li se baviti grupnim ili pojedinačnim sportom, je li mu važnije da samo organizira raspored i vrijeme za bavljenje odabranim sportom ili bi se radije dogovorilo s drugim sudionicima. Jednako tako roditelji trebaju znati ima li njihovo dijete zdravstvenih problema koji bi mu mogli biti prepreka za bavljenje određenim sportom.

♦  U razgovoru s djetetom istaknite prednosti bavljenja sportom na tjelesno i duševno zdravlje (otpornost na stres, bolja organizacija vremena, pozitivni učinci na radno pamćenje, koncentracija, zadovoljstvo životom, stjecanje radnih navika, socijalizacija, timski duh…).

♦  Saznajte što dijete očekuje od bavljenja izabranim sportom.

♦  Upoznajte trenera i uvjerite se u njegovu stručnost. Ako dijete boluje od nekih alergija ili ima druge zdravstvene smetnje, važno je otvoreno razgovarati s trenerom i uputiti ga u to. 

♦  Prepustite svoje dijete treneru na treningu i eventualnim utakmicama. Ne savjetujte trenera u taktici.

♦  Dopustite djetetu da odluči hoće li nastaviti baviti se sportom.

♦  Pokažite zanimanje, entuzijazam i pružite podršku svojem djetetu.

♦  Pomozite djetetu u postavljanju ciljeva koje može ostvariti u sportu.

♦  Veselite se djetetovim uspjesima.

■ Piše: mag. psych, Antonia Zrilić, stručni suradnik psiholog i nastavnik psihologije ■ Gimnazija Marul ■