U prvim danima Škole na Trećem digitalni materijali dostupni u Digitalnom kutku Školskog portala bili su jedini materijali dostupni javno u cijeloj Hrvatskoj i ustupljeni su TV školi za sve naše učenike.

„U hrvatskom obrazovnom sustavu Nagrada ‘Ivan Filipović’ ima najdulju tradiciju i za mene je iznimna čast i veliko priznanje mojem učiteljskom radu biti njome nagrađen. Radila sam jako puno i mnogo je vidljivih, konkretnih i mjerljivih sadržaja iza mene. Drago mi je što su to na državnoj razini prepoznali članovi Odbora koji su odlučivali o dodjeli ove najviše državne nagrade, nagrade Hrvatskog sabora. Nedavno me jedna kolegica upitala koliko sam i čijih preporuka imala za nagradu. Jedina preporuka koju sam imala bila je preporuka moje škole što sam smatrala dovoljnim i ispravnim, a druge preporuke nisam tražila niti mislila da ih trebam.ˮ

Tim je riječima  naš razgovor započela Branka Pastuović, često nagrađivana učiteljica u Osnovnoj školi Brodarica u Šibeniku, izvrsna savjetnica koja se dugi niz godina ističe inovativnošću u nastavi. U njezinu znanju, stručnosti i predanoj podršci ne uživaju samo učenici nego i kolege učitelji. Ta dobitnica državne nagrade COMET 2020. (za projekt Sigurnim korakom u školu 1)održava stručne edukacije, kreira digitalne obrazovne sadržaje dostupne cijeloj obrazovnoj zajednici, uključena je u rad mnogih povjerenstava, stručnih timova…

Dugogodišnju suradnicu Školske knjige i suautoricu udžbenika Matematička mreža iznimno je obradovalo najnovije i ujedno najviše priznanje struke i šire zajednice jer ga je dobila u godini koja je, „kao i prethodna, bila sve samo ne lakaˮ. „Uz osmijeh mojih učenika, to je najviše čime sam mogla biti nagrađena i zato sam jako sretna i zahvalnaˮ, ističe Branka Pastuović, učiteljica koja se može pohvaliti i uspjesima svojih učenika koji postižu zapažene rezultate u mnogim, pa i međunarodnim natjecanjima.

Prva ste učiteljica razredne nastave koja je dobila to vrijedno priznanje u Šibensko-kninskoj županiji. Danas radite u Šibeniku, ali profesionalna ste iskustva stjecali na širem županijskom terenu. Gdje ste sve poučavali i što Vam je donio taj „težiˮ učiteljski put koji je započeo izvan mjesta stanovanja?

– Završila sam Visoku učiteljsku školu u Zadrui stekla zvanje diplomirane učiteljice razredne nastave ili, prema novoj terminologiji, magistre primarne edukacije. Dosta sam dugo čekala stalno zaposlenje i niz godina radila po zamjenama u školama širom Šibensko-kninske županije – u OŠ Skradin, PŠ Dubravice, OŠ Vrpolje, PŠ Boraja i PŠ Danilo Gornje, OŠ Jurja Dalmatinca, PŠ Bilice, OŠ Kistanje te OŠ Jurja Šižgorića, u matičnoj školi i PŠ na otoku Krapnju. To je bilo dragocjeno iskustvo koje mi je pomoglo da steknem širinu uvida u raznolikost naših škola, od samog putovanja i dolaska na posao, opremljenosti i uvjeta u kojima rade učenici i učitelji, podrške stručnih službi (pedagog, logoped, rehabilitator, knjižničar) u školama, različitosti školskih ozračja i ostalih specifičnosti svake od naših škola. To iskustvo smatram dragocjenim jer me obogatilo kao osobu i kao učiteljicu. Već na početku učiteljske karijere shvatila sam da jako puno toga ovisi o nama samima, našoj spremnosti na prilagodbe i otvorenosti za razne mogućnosti. Iz tog su vremena mnogobrojna poznanstva i prijateljstva s kolegama koje i danas rado srećem na županijskim stručnim vijećima razredne nastave koje vodim u Šibensko-kninskoj županiji i u školama u koje danas odlazim kao edukator u sklopu različitih aktivnosti i projekata koje, npr., provodi CARNET.

Nakon što je otvorena OŠ Brodarica, zaposlila sam se za stalno u toj školi i tamo radim već 21 godinu.

Nastava na daljinu nije Vas dočekala nespremnu, dapače. Od 2015. godine poznati ste kao autorica Digitalnog kutka na Školskom portalu i stručnjakinja za primjenu digitalne tehnologije u nastavi. Kako ste i kada proplivali u digitalnim vodama i što Vas je ponukalo da stečeno znanje nesebično dijelite s kolegama?

– Moji prvi digitalni radovi kvizovi su za učenike obogaćeni slikovnim materijalima u aplikaciji Hot Potatoes i stari 20-ak godina. To su bili moji digitalni autorski početci…

Učenici rado prihvaćaju nove tehnologije u svakidašnjem životu i nerijetko možemo vidjeti i predškolsku djecu da se njima služe. Shvaćajući moć te tehnologije za obrazovanje i poučavanje, intuitivno sam počela samostalno učiti i pronalaziti oblike, postupke i načine kojima tu tehnologiju, u prihvatljivoj mjeri, mogu primijeniti u radu sa svojim učenicima. Nekoliko godina poslije počela sam svoje radove dijeliti sa širom obrazovnom zajednicom i surađivati s kolegama koji su radili poput mene. Puno sam učila, uglavnom samostalno, na različitim platformama, a osobito u tečajevima i svim edukacijama koje nam je omogućavao CARNET.

Roditelji su me naučili: ,,Daj najbolje od sebe i učini sve što možešˮ. Moja mama i danas govori: ,,Di god bija, bija, moraš raditiˮ. Istina je, ali ja volim posao učiteljice i zato mi se čini da i ne radim

Prethodno iskustvo i rad na udžbenicima Školske knjige koja je jedina imala prve udžbenike prilagođene digitalnom okružju i novim tehnologijama već i prije 2015. godine doveli su me u Digitalni kutak na Školskom portalu. Zajedno s kolegicom Zvjezdanom Kurtalj počela sam izrađivati digitalne sadržaje koji su uglavnom bili namijenjeni uvježbavanju nastavnih sadržaja na interaktivan način, s povratnom informacijom učenicima, a vrlo su često ti sadržaji bili obogaćeni slikovnim, audio i videomaterijalima. Mogu reći da smo nas dvije tada napravile ,,malu digitalnu revolucijuˮ u prilagodbi sadržaja novim medijima.

Danas vrlo popularnu aplikaciju Genial.ly ja sam ,,donijelaˮ u Hrvatsku 2016., kada sam s kolegicom iz Španjolske pokrenula međunarodni eTwinning projekt ,,Let’s be e-Citizensˮ, a kao španjolsku aplikaciju jako smo puno primjenjivali Genial.ly u tom projektu.

Isto tako Zvjezdana je ,,otkrilaˮ i našoj obrazovnoj zajednici približila aplikaciju BookWidgets. Nas smo dvije svakog tjedna od 2015. provodile vježbe u digitalnom obliku za Digitalni kutak na Školskom portalu, najvećim dijelom u aplikacijama Genial.ly i BookWidgets, a sve je bilo dostupno cijeloj obrazovnoj zajednici. Kad je sredinom ožujka 2019. cijela Hrvatska završila u izolaciji i kada su sve naše škole bile zatvorene, pokrenuta je Škola na Trećem. U prvim danima TV škole naši digitalni materijali dostupni u Digitalnom kutku ŠK bili su jedini materijali dostupni javno u cijeloj Republici Hrvatskoj i ustupljeni su TV školi za sve naše učenike. Poslije smo se ekipirali i radili samo za Školu na Trećem u čemu sam također sudjelovala tijekom 2019. i 2020. na poziv Ministarstva znanosti i obrazovanja i Agencije za odgoj i obrazovanje.

Unutar struke prepoznati ste kao inovativna i kreativna učiteljica koja neprekidno i sama uči kako bi svojim učenicima prenijela znanje na poticajan način. Gdje pronalazite motivaciju za cjeloživotno učenje?

– Nakon formalnog završetka studija završio je jedan, a započeo novi, cjeloživotni studij učitelja na kojem sam i danas jer posao učitelja, baš kao i mnoga druga zanimanja, zahtijeva stalno učenje i rad na sebi.

Ni prije mi nije bilo teško učiniti sve što bi moglo koristiti našim učenicima, a nije mi ni sada. A njima, njihovim roditeljima, pa i cijelim obiteljima, svima nama, u ovim pandemijskim vremenima doista nije lako. Treba imati razumijevanja te učenicima i roditeljima olakšati sve što je u našoj moći. Jer ipak je od svega najvažnije mentalno zdravlje onih na kojima ostaje ovaj svijet.

Moja motivacija je u meni, jedan sam od onih učitelja čiji prozor svijetli dugo, dugo u noć. Radoholičar, radoholičar…

Već sam rekla da oduvijek puno učim, valjda zato što sam jednostavno takva. Moja je motivacija u meni, jedan sam od onih učitelja čiji prozor svijetli dugo, dugo u noć. Radoholičar, radoholičar… Stečeno je to odgojem u mojoj roditeljskoj obitelji Grozdanić iz Dubravica u kojoj su moja majka Ana i pok. otac Šime podignuli i školovali nas četvero, a mene i jednu sestru za učiteljice razredne nastave. Tamo su me naučili: ,,Daj najbolje od sebe i učini sve što možeš.ˮ Moja mama i danas govori: ,,Di god bija, bija, moraš raditi.ˮ Istina je, ali ja volim posao učiteljice i zato mi se čini da i ne radim.

Ove ste godine dobili i najviše zvanje u struci, postali ste izvrsna savjetnica. Kakve Vam promjene donosi napredovanje u zvanju, jeste li time zadovoljni i imate li neki savjet za kolegice i kolege koji su tek na početku karijere?

– Da, sada sam izvrsna savjetnica. Nakon mentora i savjetnika, napredovala sam i u najviše zvanje u struci, zvanje izvrsne savjetnice. To je samo slijed svega što sam do sada radila, nema velikih promjena, zapravo nema nikakvih promjena u mojem radu u odnosu prema onome prije. Što je više zvanje, to je veća i odgovornost, tako ja na to gledam.

Kad sam u učionici, ja sam uvijek zadovoljna. Bila sam zadovoljna na svakom stupnju svoje karijere, od samog početnika do današnjeg izvrsnog savjetnika, takav sam tip.

Mladim kolegama koji su zanimanje učitelja odabrali baš od srca želim svako dobro i da ne čekaju puno na posao. Razumijem ih jer sam i sama prošla isto. Ostalih savjeta nemam, neka ih vode srce, razum i dobro zdravlje.

U Školskoj knjizi prepoznala sam vrhunske profesionalce

Dugogodišnja ste suradnica Školske knjige u raznim projektima. Među ostalim, članica ste autorskog tima udžbeničke serije Matematička mreža. Kakvo Vam je iskustvo donio timski rad u kreiranju udžbenika i digitalnih obrazovnih sadržaja za najveću hrvatsku izdavačku kuću?

– Oduvijek sam kritički promišljala, tome učim i svoje učenike, i to me dovelo do suradnje sa Školskom knjigom. U toj izdavačkoj kući prepoznala sam stručnjake i vrhunske profesionalce što mi je osobno jako važno. I sama stalno tragam za prilagodbom zahtjeva nastave potrebama naših učenika, pa je prilika da i sama sudjelujem u stvaranju takvih sadržaja na višoj razini, sa sveučilišnim profesoricama i ostalim kolegama, za mene još jedno iskustveno bogatstvo na kojemu sam zahvalna Školskoj knjizi i osobito direktorici školskog programa Matildi Bulić.

Matematička mreža nova je serija udžbenika za matematiku nastala prema novim kurikulumima čije su glavne autorice i nositeljice projekta profesorice metodike matematike na našim učiteljskim fakultetima u Zadru i Splitu, dr. sc. Maja Cindrić i dr. sc. Irena Mišurac. Timski rad s njima i ostalim kolegama koji su sudjelovali u stvaranju ukupnih sadržaja u cijelom projektu Matematičke mreže bio je i još je uvijek poseban izazov i novo iskustvo.

Glavni su likovi koji se pojavljuju u sva četiri razreda udžbeničke serije petero djece – dvije djevojčice i trojica dječaka. Svi su različitog izgleda, različite boje kose, frizura, odjeće, hobija, jedan nosi naočale, a jedan dječak kreće se s pomoću invalidskih kolica… Oni su Marko, Rita, Ela, Žarko i Ante, a početna slova njihovih imena čine akronim MREŽA. Svakodnevno se nalaze u novim problemskih situacijama, razgovaraju, promišljaju i rješavaju izazove koji su pred njima.

U tim su likovima sažete različitosti svih naših učenika i usporedno s matematičkim sadržajima stalna je prisutnost i odgojnih elemenata:  suradnje, empatije, prihvaćanja, razumijevanja, a, ovisno o našoj umješnosti, i ostalih vrijednosti iz međupredmetnih tema. Sretna sam što sam svoje niti utkala u našu Matematičku mrežu.

 ■  Razgovarala: Jelena Mandić Mušćet  ■