… poput škola, u 1970-ima, bilo je vrlo teško naći autističnu djecu u razredima s neautističnim vršnjacima.

Danas ona i njezini kolege mogu sa sigurnošću reći da znaju kako učitelji, govorni terapeuti i drugi mogu djecu s autizmom naučiti društvenim i komunikacijskim vještinama, jer su rezultati prvog velikog nasumičnog istraživanja društvene komunikacije potvrdili godine prijašnjih istraživanja.

Četverogodišnje istraživanje uključivalo je 95 učenika s autizmom. Od te grupe, 56 djece sudjelovalo je u dvogodišnjem promatranju od vrtićke dobi do prvog razreda, u kojem je svako dijete bilo u grupi s dvoje ili troje neautistične djece, dok je preostalih 39 imalo ulogu kontrolne grupe.

Društvena vršnjačka mreža fokusirala se na poučavanje društvenih komunikacijskih vještina poput zahtijevanja, komentiranja i kazivanja stvari poput „molim“ i „hvala“ tijekom igranja.

• Da bi otkrili koriste se li djeca naučenim društvenim vještinama, istraživači su istragu proširili i izvan intervencijskih sesija.

„Otkrili smo da djeca koja su sudjelovala u društvenim mrežama nisu samo postigla veliki napredak u društvenoj komunikaciji tijekom intervencije, nego su potaknula i mnoge druge interakcije s vršnjacima općenito“, rekla je Debra Kamps. „Učitelji su također primijetili da su djeca koja su sudjelovala u intervenciji društvenija te da se bolje  ponašaju u razredu.“

Iako se vršnjačke mreže još ne koriste rutinski u školama, često zbog manjka resursa, Debra Kamps se nada da će obećavajući rezultati provedenih istraživanja promijeniti tu činjenicu, te kaže da su neki učitelji, sudionici istraživanja, usvojili intervencijsku metodu vršnjačkih mreža u svojim učionicama.

„Vidjeti izraze lica djece kad njihovi vršnjaci dođu na nastavu – to je ono što mi je davalo snagu da nastavim s istraživanjem sve ove godine“, kaže Debra Kamps.

Izvor:

http://www.sciencedaily.com/releases/2015/04/150408085658.htm