Fizička udaljenost znači pojačanu dozu vašeg supruga, djece ili pak vlastitih misli. Tri stručnjaka za mentalno zdravlje savjetuju kako stres i tjeskobu poslati u karantenu.

Nostalgija za domom uobičajeno dolazi zbog nužnosti boravljenja udaljeno od doma. Međutim, u vrijeme pandemije u kojoj smo se kolektivno začahurili u svojim domovima, primjenjujući fizičku udaljenost koje će, nadamo se, usporiti širenje koronavirusa, pokazuje se prilično jasno da bi mogla biti još jedna definicija domotužja, u značenju: Dragi Bože, zaglavio sam u ovom svom domu predugo, zlo mi je od toga.

Postoji savršeno opravdan razlog da se tako osjećate. Radnici se otpuštaju, a s obzirom na to da su škole zatvorene, obiteljima su povjerene dodatne obveze u odgoju i brizi za  djecu. Nastupa samoća ili, koji god suprotan osjećaj tomu bio, shvatite da ne možete podnijeti više ni minutu sa svojim supružnikom.

Međutim, postoje načini kako se nositi s tim. Razgovarali smo s troje stručnjaka za mentalno zdravlje o najboljim načinima kako se nositi s tjeskobnim i stresnim vremenima. Evo što su imali reći.

Kako se nositi s radom od kuće?

Zamisao o radnom danu od kuće može se na prvi pogled činiti oslobađajućom. Ali ubrzo se može pretvoriti u zatočeništvo izazvano prekomjernim izborom. Gdje radim? Kada radim? Što imam na sebi? Sve su to velika pitanja. (Jedan pisac kojeg pratim na Twitteru preporučuje nošenje cipela. Uz razmišljanje: Bez cipela ste uvijek samo korak udaljeni od toga da malo odrijemate.)

Takve odluke, naravno, ovise o pojedincu. (Ja, pak, ovo pišem bez obuće.) Ali ideja o uključivanju neke vrste strukture u dan? Ona je univerzalna.

„Kada radite od kuće, postajete sami sebi šef“, kaže Alanna GARDNER, terapeutkinja sa specijalizacijom na polju obiteljske i bračne terapije. „Ljudi su skloni izgubiti osjećaj strukture, a struktura je zaista nešto što određuje ljudska bića i što nam daje osjećaj sigurnosti.“

Nekoliko savjeta A. Gardner: Svakoga se dana probudite u isto vrijeme; pojedite doručak; ugradite vrijeme za kretanje (tjelesnu aktivnost), što može biti primjerice joga ili šetnja po kvartu, ako je dopuštena, nastojte imati ,,sat strogog zaustavljanja”, odnosno točno određeno vrijeme kada završavate s radom za taj dan.

I nešto osobito bitno ako radite od kuće i pritom imate partnera i djecu: Komunicirajte. Teret možete dijeliti jedino ako obje strane izražavaju kada, kako objašnjava Gardner, „imaju potrebu stati na kočnicu i kada su preopterećene“. (Kad bolje razmislim, najbolje je nastaviti komunicirati i kada karantena zbog pandemije prođe.)

Kako se nositi s poučavanjem djece kod kuće?

Ako je struktura bitna za odrasle koji ostaju kod kuće, još je utjecajnija na djecu. Nastojte oblikovati raspored – blokove vremena za učenje isprepletene s vremenom za odmor – koji će zrcaliti onaj koji je dijete ranije imalo. „Na taj način“, kaže Deana DAVIS, licencirana socijalna radnica koja radi i u školi, „dijete se neće osjećati izbačeno s kolosijeka dok je  kod kuće. I dalje će razmišljati na način: Još uvijek sam u školi. Da, kod kuće sam, ali u školi.“

Sada je vrijeme za smišljanje pametnih aktivnosti kojima ćete zabaviti djecu. Igrajte stolne igre i igre kartama, razmislite o umjetnosti i rukotvorinama. Osim toga, obrazovanje ne mora biti jednosmjerna ulica. Eto vam prigode naučiti od svoje djece što zaboga rade na tom Tik-Toku.

Ključno, ne uzrujavajte se time da ćete upropastiti obrazovanje svoga djeteta jer ste  gurnuti u ulogu improviziranoga učitelja. „Vaše se dijete neće unazaditi ili odučiti od svega što je dotad naučilo“, kaže Gardner.

Kako se nositi s fizičkim simptomima stresa?

„Mnogo toga što emocionalno proživimo pokaže se najprije u našem tijelu“, kaže Gardner. To može poprimiti razne oblike: stiskanje u prsima ili grlu, znojenje, uznemirenost u želudcu.

Kad se to dogodi, postoje strategije koje možete primijeniti kako biste vratili svoje tijelo u ravnotežu. Najbolja je ujedno i najednostavnija: Napravite seriju dubokih, pročišćujućih uzdaha i izdaha. „To nam daje mogućnost“, objašnjava Gardner, „da nadmudrimo i smirimo svoje tijelo govoreći mu: Ovdje nema ugroze.“

Još je jedan bitan korak: Razmislite o onom što je uzrokovalo taj osjećaj tjeskobe već na početku i pronađite način da ga izbjegnete ili ublažite da se razvije.

Kako se nositi s iznenadnim viškom slobodnog vremena?

Katkad je sve što trebate učiniti kako biste poboljšali situaciju, dati joj novi okvir u svojim mislima. Gledajte na to kao na trik s vježbom dubokoga disanja, samo za mozak. Karantena? – Nije osobito!

Ali što kažete na – „Vrijeme za obnovu starih hobija“? Zvuči bolje!

„Ne gledajte na ovo vrijeme kao na vrijeme zastoja“, kaže Davis. „Upotrijebite ga za svoje poboljšanje – mentalno i društveno.“

Imajte na umu da su posljedice širenja koronavirusa mnoge ljude ostavile bez posla. Ako ste te sreće da imate prihode koji vam omogućuju slobodu razmišljanja o obnavljanju izgubljenih hobija i strasti, možda biste mogli razmisliti i o tome kako pomoći onima kojima je pomoć doista potrebna. U vremenima kao što su ova, svi se možemo založiti da budemo malo dobrotvorniji.

Kako se nositi s beskonačnim ciklusima novih vijesti?

Imam osjećaj da od, ne znam, studenog 2016., živimo u neprestanom vrtlogu loših vijesti. Koronavirus nije od pomoći. Iako je dobro biti informiran o onome što se događa oko vas, ako se nađete preopterećeni i pod stresom, u redu je uvidjeti da postoji i nešto što se zove preinformiran. Ovih dana, kako kaže Gardner, vaši bi se preglednici na društvenim mrežama mogli lako pretvoriti u „crnu rupu tjeskobe“.

Sada je pravi trenutak da se vratite prvobitnoj svrsi društvenih mreža, a to je povezivanje s ljudima, a ne konzumiranje „vijesti“. Usredotočite se na izravno dopisivanje s prijateljima, umjesto na opsesivno osvježavanje svojih preglednika.

Kako se nositi s činjenicom da nemate s kim razgovarati?

„Iskoristite ovo vrijeme da se digitalno okrenete prema van“, kaže Gardner. U zadnje vrijeme, šalje poruke prijateljima iz srednje škole s kojima obično nema dovoljno vremena održavati kontakt. Mogli biste učiniti isto, bilo sa starim prijateljima, prijateljima koji žive sami ili sa starijim osobama u vašem životu.

U međuvremenu, činjenica da se vanjski svijet sve više zatvara ne znači da ne možete razgovarati sa svojim terapeutom, kaže psihologinja Jennifer YALOF-TUFENKIJAN. „Sada bi bilo pravo vrijeme da se oslonimo na stručne osobe, umjesto da ih izbjegavamo.

I nemojte se bojati pitati svoje prijatelje za pomoć. Ako znate da ste netko tko je sklon „samoizoliranju”, a ne uvijek iz zdravih razloga”, dodaje Yalof-Tufenkjian, „preporučila bih da se obratite drugima i date im do znanja da ste zainteresirani za kontakt“.

Aplikacija za komunikaciju s drugima ne nedostaje. Možete ih upotrijebiti i na kreativan način: pretvorite poziv na Skypeu u online književnu večer s prijateljima, predlaže Gardner. Istina je ta da je udaljenost između vas i vaših najmilijih upravo onolika kolika je udaljenost između vas i vašeg telefona.

 ■ NAPOMENA  ■ SAD: Philadelphia Magazine – obiteljski časopis  ■ autor: David MURRELL  ■  izvornik : phillymag.com  ■