Oratio pro Croatia – Govor za Hrvatsku Bernardina Fran­kapana Modruškog neupitan je doprinos hrvatskoj histori­ografiji i povijesti književnosti. Unatoč nastojanjima povjesničara, filologa i knji­ževnih povjesničara, hrvatska književnost na latinskom jeziku i dalje je velikim di ­jelom nepriređena i neprevedena, površ­no poznata i nedovoljno kontekstualizi­rana.

To vrijedi i za protuturske govore koji čine zaseban korpus te književnosti, a koji danas pružaju dramatičan uvid u pri­jelomno razdoblje hrvatske povijesti obi­lježeno korjenitom društveno-političkom promjenom hrvatskih zemalja. Govor za Hrvatsku Bernardina Frankapana Mo­druškoga, vodećega hrvatskoga magnata svojega doba, danas je jedan od najpo­znatijih govora iz tog korpusa, a okrugla, 500. godišnjica njegova tiskanja idealna je prigoda za objavljivanje tog izdanja.

Autorica prijevoda Violeta Moretti do­nosi filološko-literarno propitivanje govo­ra koje daje novu sliku na njegovo tuma­čenje u povijesnom kontekstu.

Pokušava na samom tekstu razlučiti koliko su Ber­nardinove riječi iz dijela njegova Govo­ra za Hrvatsku opća mjesta, a koliko su odraz stvarnih zbivanja i jesu li uteme­ljena na njegovu osobnom iskustvu. Uz tekst govora u prijepisu i faksimilu te u hrvatskom prijevodu opširna je studija Ivana Jurkovića o vremenu i okolnostima nastanka Govora.

Djelo je ponajprije namijenjeno povje­sničarima i latinistima istraživačima hr­vatske kulturne i političke povijesti, ali i ljubiteljima hrvatske povijesti općenito jer proširuje spoznajne vidike o sudbo­nosnim trenutcima hrvatske povijesti.

Očuvani su primjerci Govora za Hr­vatsku Bernardina Frankapana važno svjedočanstvo hrvatske povijesti. Toga su bili svjesni mnogi hrvatski povjesničari. Gotovo ne postoji sinteza ili koje dru­go znanstveno monografijsko djelo koje obrađuje razdoblje prijelomnice hrvat­skog srednjovjekovlja i novovjekovlja u kojemu barem nije spomenut taj govor. Ipak, spletom je raznih okolnosti Oratio pro Croatia prvi put predstavljen znan­stvenoj, stručnoj i uopće hrvatskoj javno­sti 2010., a u ovoj knjizi u povodu 500. obljetnice njegova tiskanja i drugi put.

Čitanje Bernardinova Govora otva­ra put k dramatičnim trenutcima naše nacionalne povijesti, važnima i za cije­lu Europu. U to je knez nastojao uvje­riti svoje adresate, njemačkog cara i staleže, upozoravajući na „tursku opa­snost”, tražeći pomoćza obranu Hrvat­ske te pozivajući na svekršćansku vojnu. U izlaganju, argumentirajući, poslužio se općim mjestima protuturskih govora, ojačanima osobnim iskustvima, prenoseći tako izvanknjiževnu stvarnost u suvreme­ni popularni žanr.

Knez Bernardin Frankapan, najugledniji pripadnik hrvatskoga plemstva, suvereno je vladao latinskim jezikom i upotrebljavao ga kao sredstvo diplomacije

Svezak Govora, tiskan 1522. u Nürnbergu u tiskari Friedricha Peypusa, čine četiri teksta protuturske tematike. Prvi je epi­stola papi Hadrijanu VI. kao uvod, ostala tri su govori održani pred saborom Sve­toga Rimskoga Njemačkog Carstva. Tije­kom svoje političko-diplomatske misije Bernardin je dao otisnuti govor, možda zato da bi ga dijelio kao svojevrstan pro­tuturski pamflet. Da je tako, upućuje skro­mna opremljenost, no zato je vjerojatno povećan broj tiskanih primjeraka.

Taj je tekst, osim kao povijesni i književnopovijesni spomenik, važan i kao jezično svjedočanstvo. Dokazuje kako je hrvatski plemićs kolebljive granice Istoka i Zapada, uz vojničku karijeru, uspijevao ovladati la­tinskim jezikom kao onodobnim temeljem kulture te suvereno se njime koristeći upo­trijebiti ga kao sredstvo diplomacije.