Od prvih tragova ljudskog postojanja u arhipelagu do danas Kurnati su bili mjesto za uporne i marljive, za hrabre i odlučne, za sve kojima drukčije nije moglo biti. To je bio prostor samo za one koji su mogli sami u potpunoj izolaciji odgovoriti na svaki izazov, bez ičije pomoći sa strane, jednom riječju – prostor vãnka rukẽ!

Tim riječima Vladimir Skračić počinje svoju nesvakidašnju knjigu o Kornatima, literarizirani leksikon sastavljen od velikog broja natuknica koje se ne moraju čitati po abecednom redu. Onima koji su potpuno neupućeni u kurnaski prostor, vrijeme i od[1]nose, a zainteresirani za temu, autor pred[1]laže da najprije pročitaju ove natuknice ili barem neke od njih: kȏ če vrȋme, Kurnȁti, kupovština, Murtẽr, óvca, pȁrat, Pȁrk, Pȕčina, Sȃli, sȉrenje, smȍke, tabȁk, turȉsti i vrȋme. Nepoznate ili manje poznate riječi objašnjene su u glosaru na kraju knjige.

Anegdote i običaji

Ono što nestaje ili je već nestalo u čudesnom kurnaskom mikrokozmosu živi još u riječima i sjećanjima posljednjih Kurnatara, među kojima je i Vladimir Skračić. On živi Kurnate na dvjema krajnjim točkama otočnoga i životnog klatna – kao autentični Kurnatar i kao iskusni kornatski znanstvenik, ističe akademik Nikola Bašić, jedan od recenzenata knjige Kornati kad su bili Kurnati – Intimni leksikon prošlosti arhipelaga objavljene u suizdavaštvu sa Sveučilištem u Zadru.

„U rasponu od izvanjske znanstvene percepcije kornatske fenomenologije, do unutrašnjih emocionalnih, nostalgičnih i subjektivno obojenih, literariziranih sličica, nastaje ova knjiga. Njezino strukturno i sadržajno ustrojstvo temelji se na riječima. Jer, na kraju svega, biljezi nestale kurnaske kulture, njezinog vremena i sadržaja, njezinih ljudi, njezinih anegdota, iščezlih običaja, zaborav[1]ljenih vještina, truda, muke, ljubavi, veselja, uvrnutih pojedinaca i hirovite prirode, ostat će samo – riječi“, napominje akademik Bašić.

 Ova je knjiga dio poslanja njezina autora, pisca i znanstvenika te autentičnoga Kurnatara i Murterina, koji iz ekskluzivne i privilegirane pozicije projicira sjećanje na arhipelaški zavičaj i kulturu u iščeznuću.

„U tom velikom hambaru osobnih memorabilija, svjedočanstva o ljudima i događajima, zapisa o znanjima i vještinama, objašnjenja pojmova i sintagmi, toponima i antroponima, krije se čudesni svijet onih nedavnih Kurnãt, kojem ova knjiga daje mitska svojstva. Ljudi opisani s ljubavlju u ovom nježnom kurnaskom leksikonu postaju legendarni protagonisti umiruće kulture, a njihove besmrtne dosjetke prepričavat će se do zadnje plovidbe“, zaključuje akademik Nikola Bašić te ističe da je knjiga Vladimira Skračića trajni i neizbrisivi doprinos razumijevanju i kornatske i ukupne hrvatske otočne kulture i njezinih posebitosti. Antropološke odrednice kornatske zajednice u ovom su djelu obrađene i prezentirane u pristupačnoj formi leksikona ili male enciklopedije jednog mikrosvijeta i njegove baštine, navodi još jedan recenzent, prof. dr. sc. Nikola Vuletić.

Objektivno i živo

„Golemo ljudsko i znanstveno iskustvo jednoga prostora ovdje je sažeto u djelu kakvo hrvatska znanstvena i šira publika još nije imala prilike vidjeti. O Kurnatima – jer o tome je ovdje riječ, o arhipelagu kakav je živjela jedna specifična zajednica – postoji relativno bogata znanstvena literatura, kojoj Skračić odaje priznanje i na njoj taži svoju žeđ znanstvenika.

Ta je literatura, nasreću, velikim dijelom objektivna i kvalitetna, ali i neizbježno suha. Skračićev je pak rukopis, ništa manje objektivan, živa i intimna summa prostora i vremena, upravo po tome znanstveno i ljudski jedinstvena.

Znanstvenici koji su dosad pisali o ovom arhipelagu nisu u njemu morali kupiti janjce, brati travu, topiti budele, čekati da padne jugo, uopće činiti sve ono što su Kurnatari morali. Skračić, kao Kurnatar, jest i u tome je iskra njegova jedinstvena pogleda“, ističe prof. dr. sc. Vuletić.