Tošo Dabac neizostavna je oso­ba hrvatske moderne umjet­nosti, jedan od najsvestranijih hrvatskih fotografa, u čijih je četrdesetak godina rada nastalo više od 160 000 snimaka. U literaturi se o njemu govori kao o vrhunskome majstoru foto­grafije, najvažnijemu hrvatskom fotografu i najpoznatijem predstavniku Zagrebačke škole fotografije.

Unatoč svemu navede­nom, njegov umjetnički opus do sada nije bio cjelovito istražen, a priređena je samo jedna retrospektivna izložba potkraj njego­va života, bez primjerena kataloga.

U monografiji su predstavljene sve vrste umjetničkih djelatnosti kojima se znameniti fotograf, fotoreporter i filmaš bavio; među njima su neke do danas bile potpuno nepoznate

Monografija Tošo Dabac, umjetnik svo­jeg vremena – kritičko čitanje autorice Ive Prosoli, prvi put donosi cjelovit uvid u sve vrste umjetničkih djelatnosti koji­ma se taj znameniti fotograf, fotorepor­ter i filmaš bavio, među kojima su neke do danas bile potpuno nepoznate. Jedna od njih je Dabčev rad na filmu, koji se u prijašnjoj literaturi spominjao samo po­vršno. Temeljito provedeno istraživanje predstavljeno u ovoj monografiji dokaza­lo je kako je istaknuti fotograf bio jedan od najboljih poznavatelja filmskog medija svojeg vremena.

Nova otkrića

I prije je bilo poznato da je Dabac filmsko iskustvo stekao kao službenik i prevoditelj u filmskim poduzećima, no Iva Prosoli ga prvi put predstavlja još i kao autora teo­rijskih tekstova o filmu, autora fotodoku­mentacije sa snimanja nekih od najvažnijih hrvatskih ranih filmova, ali i kao jednog od prvih hrvatskih filmskih redatelja na­rativnog filma.

Nova monografija jednog od najvažnijih hrvatskih umjetnika 20. stoljeća, fotogra­fa Toše Dabca autorice Ive Prosoli – druga publikacija objavljena u biblioteci Tezoro u suizdanju Školske knjige i Muzeja za umjet­nost i obrt – velik je doprinos historiogra­fiji hrvatske umjetnosti. Utemeljena je na višegodišnjem opsežnom i interdisciplinar­nom istraživanju ne samo Dabčeve bogate ostavštine, nego i sve do sada objavljene literature o autoru, ali i različitih vrsta ar­hivske građe rasute po muzejima, arhivima te mnoge periodike.

Monografiju će u 13:00 sati predstaviti dr. sc. Ante Žužul, predsjednik Upravnog odbora Školske knjige, dr. sc. Vanja Brdar Mustapić, predsjednica Stručnog vijeća Muzeja za umjetnost i obrt, Dunja Nekić, autorica dr. sc. Iva Prosoli i urednica Miroslava Vučić.

Dok je prethodna literatura bila uglav­nom usmjerena na određenu temu, ciklus ili razdoblje djelovanja Toše Dabca, ovom su knjigom prvi put obuhvaćene sve vrste fotografske i ostale umjetničke djelatnosti kojima se bavio. Uz povijest fotografije i povijest umjetnosti, Iva Prosoli je u svojem istraživanju obuhvatila i ranu povijest i te­oriju filma, povijest hrvatskog filma, zatim povijest fotoreportaže te povijest novinstva u Hrvatskoj, oblike političke promidžbe, fo­toamaterizam i obrtničku fotografiju i na svim tim područjima donijela nove spoznaje.

Iva Prosoli dokazuje kako je nepoznavanje Dabčeva fotoreporterskog djelovanja prouzročilo pogrešno čitanje i interpretaciju njegove socijalne fotografije

Velik je doprinos što je dokazala po­stojanje do sada nepoznatoga autorskog igranog filma u hrvatskoj filmografiji, Vodica za kurajžu iz 1929. godine koji je režirao upravo Tošo Dabac, donijela mnoge nove vrijedne informacije o po­znatim filmovima te nekoliko redatacija. Za razliku od svih prethodnih autora koji su pisali o Toši Dabcu, Iva Prosoli prepo­znala je ishodište za iščitavanje njegova specifičnoga fotografskog pristupa upra­vo u dugogodišnjem kinematografskom angažmanu te u fotoreporterskom radu, koji je također bio prije ove knjige gotovo potpuno nepoznat.

Fotoreportaže

Novom monografijom Iva Prosoli dokazu­je kako je zanemarivanje ili, bolje rečeno, nepoznavanje Dabčeva fotoreporterskog djelovanja, koje je trajalo neprekidno go­tovo petnaest godina, prouzročilo pogrešno čitanje i interpretaciju njegove socijalne fo­tografije. Usporedbom sačuvanih negativa i pozitiva s fotografijama objavljenima u dnevnom tisku i časopisima okarakterizi­rala je velik broj ilustracija i fotoreportaža o Dabcu i dokazala da je njegova najranija profesionalna fotografska djelatnost bila upravo fotoreporterska. Ona ga je ujedno približila socijalnoj tematici i potaknula na daljnje istraživanje života ulice i poslije života naroda koji je i ostao njegova glavna preokupacija.

Čak su i fotografije iz najpoznatijeg Dabčeva ciklusa „Ljudi s ulice” najprije objavljivane kao ilustracije uz članke ili kao fotoreportaža u dnevnim novinama Novosti i Večer.