„… konkretne stvari, da ne izađemo iz škole potpuno nepripremljeni za život.“ Ovo su riječi Dore Bešić, učenice 3. razreda splitske Prirodoslovno-matematičke gimnazije, koja vrlo otvoreno progovara za „Slobodnu Dalmaciju“ o svemu što bi promijenila.

Primjerice, o prelasku iz osnovne škole u splitski MIOC, Dora kaže: „Kad sam došla u srednju, i to u MIOC, trebalo je redovito učiti, ne samo dan prije kontrolnog ili ispitivanja. Nema toga. I to mi je bilo teško. Trebaš se naviknuti da više nije ‘lako ćemo’, nego moraš sjesti i raditi. Iz nekih predmeta nisam imala dobro predznanje, pa me i to koštalo kad sam došla u srednju.“

Na upit: „Kako koštalo?“ Dora kaže:

„Evo, na primjer, fizika: u osnovnoj školi lako smo sve prolazili, sve kontrolne mogli smo prepisivati. Kad sam došla u srednju, iako se u početku radilo gradivo osmog razreda, ništa nisam znala, dobivala sam sve neke duje i trice. Kasnije sam se, u drugom polugodištu, jedva uzdigla. Baš sam morala početi raditi, i to sve nanovo.

I uspjela sam. Sad iz fizike imam sve petice. Zapravo sam tek u srednjoj školi naučila raditi i naučila učiti.“

O školskom sustavu ima svoje mišljenje. Otvoreno progovara:

„Ne kažem da moramo izbaciti neke predmete, samo da ne učimo neke detalje koje stvarno nije potrebno znati – iz geografije sve o nekoj zemlji ili iz povijesti kad je bila neka pobuna u Poljskoj. Kad je riječ o hrvatskome i matematici, tu ne bih puno mijenjala, slažem se da se to stvarno treba znati. Ili možda da uvedemo malo terenske nastave, da se vidi malo kako stvari funkcioniraju u praksi, ne samo u teoriji. Zatim kulinarstvo, da naučimo kuhati, da se usvajaju zdrave prehrambene navike, što bi se moglo na neki način povezati s tjelesnim odgojem.“

Na pitanje razmišljaju li i njezine kolege slično, Dora odgovara:

„Kad budemo isfrustrirani količinom gradiva, onda sjednemo i razgovaramo – što bismo sve učinili da možemo mijenjati stvari. Promijenili bismo, na primjer, sustav ocjenjivanja. Tek u srednjoj školi shvatiš koliko ocjena varira, koliko sve ovisi o sreći. Puno sam puta naučila, a dobila dva, i to užasno frustrira. Shvatiš koliko je ocjena nerealna. Ocjenama od jedan do pet ne možemo dovoljno dobro vrednovati nečije znanje, to je na neki način ograničavajuće. Svi gledaju kako će dobiti peticu, ali može se nekad i dobiti pet, a da se nije naučilo. Treba uvesti neki drugi sustav, da se točno zna koliko je netko naučio i koliko doista zna.“

A kako bi Dora to učinila, ima li ideju?

„E, vidite, ne znam. Razmišljajući o tome, nikada nisam uspjela točno definirati kako bi se nekoga na pravi način ocijenilo“, zaključila je Dora Bešić za „Slobodnu Dalmaciju“.