Otkad radim ovdje, nikad nismo imali više od 12 učenika, i to je bilo tek kad sam počinjala raditi. Otad se broj djece smanjuje iz godine u godinu, a sljedeće školske godine vrlo vjerojatno neće biti nijednog djeteta pa će se škola, prema svemu sudeći, morati zatvoriti.

Rekla nam je to učiteljica Blanka Ribar Čmelar (61) koja već 18 godina predaje u školi u Sovskom Dolu, nedaleko od Požege.

Dodaje da je u školi inače uvijek bilo malo djevojčica, a posljednju učenicu imala je prije dvije godine. U Sovskom Dolu je najviše učenika 1972. godine kada su nastavu polazila 42 učenika. Njezina jedina dva učenika su Matej Poljaković (10) i Marko Vukić (9).

Iako su svakog dana sami na nastavi i nemaju društvo s kojim bi se igrali pod odmorom, dječaci ističu kako su presretni metodama poučavanja učiteljice Blanke.

Žalosti ih jedino to što će se uskoro morati rastati i krenuti u matičnu školu u Čaglinu. Škola u Sovskom Dolu najmanja je područna škola matične škole u Čaglinu.

U čaglinsku školu ide oko 160 učenika od prvog do osmog razreda, a imaju i četiri područne škole u koje ide od dva do šest učenika.

– Odličan sam učenik, a sve zahvaljujući učiteljici. Obožavam povijest, engleski i matematiku iz koje sam ove godine bio na županijskom natjecanju i osvojio šesto mjesto. U slobodno vrijeme igram se, a volim pisati i ljubavne pjesme. Nisam baš sretan što u selu nema male djece pa se nakon škole nemamo s kime igrati – govori nam učenik Matej.

Kako kaže, želja mu je nakon što odraste postati profesionalni vojnik. Njegov prijatelj i jedini kolega u razredu Marko Vukić ne voli matematiku poput Mateja, ali zato najviše pozornosti pridaje prirodi i društvu. U matematici mu, tvrdi, često, osim učiteljice, pomaže i Matej koji mu pokazuje i objašnjava kako se pojedini matematički zadaci rješavaju.

– Iako smo samo nas dvojica na nastavi, nema popuštanja i prepisivanja na ispitima i na satu. Tu je naša učiteljica Blanka stroga i mi to poštujemo – kažu kroz smijeh veseli dječaci Matej i Marko.

Škola u Sovskom Dolu nema niti dječje igralište pa se učenici često s učiteljicom moraju snalaziti kad imaju odmore ili nastavu iz tjelesnog.

Učiteljica Blanka ističe kako je predivno raditi s malom grupom jer se svakom djetetu može individualno posvetiti. Dječaci su, kaže, znatiželjni i svestrani te brzo svladavaju gradivo, zbog čega su morali čak i proširivati postojeći nastavni plan.

– Tužna sam jer će se škola zatvoriti, ali to je očekivano jer selo izumire. Ovdje živi samo 80 stanovnika, ali djece nema niti će ih biti. Samo umirovljenici ostaju, a mladi odlaze trbuhom za kruhom. Nažalost, to je tako – kaže nam učiteljica Blanka.

Brine se što još ne zna gdje će raditi sljedeće školske godine ako se škola, sagrađena 1964. godine, trajno zatvori ove jeseni.

[ IZ DRUGIH MEDIJA | 24sata |  Piše: Mihael Hnatyšyn ]

Cijeli tekst pročitajte OVDJE !