… uz ostalo, samo je jedna od simptomatičnih posljedica dugogodišnjih negativnih demografskih kretanja. 

Svakako ne i jedina, a kakva nas budućnost čeka u situaciji kada je, prema prvim prognozama, samo prošle godine rođeno najmanje djece u povijesti Hrvatske (ispod 39 tisuća), nije teško predvidjeti.
Iako demografi upozoravaju, a vlasti ih slabo slušaju, vijesti o sve većoj populacijskoj pustoši nužna su i neizbježna tema, pogotovo kada je u pitanju obrazovni sustav.

A podaci Državnog zavoda za statistiku tu su nemilosrdni:

U posljednjih deset školskih godina Hrvatska je u osnovnim školama (čije je pohađanje obvezno) izgubila gotovo 70 tisuća učenika!

Iz osnovnoškolskog sustava je od 2004./2005. školske godine, kada smo imali 391.112 učenika, do 2014./2015. godine, kada ih imamo 321.512, izbrisan tako grad veličine Zadra.

Svoja je vrata u istom razdoblju zatvorilo pedesetak područnih škola, no zanimljivo, porastao je broj samostalnih, matičnih škola, i to s 837 na 852.

• Nestalo je i gotovo šest stotina razrednih odjela, sa 18.313 na 17.740.

Ta je kretanja pratio, s druge strane, svojevrsni fenomen – unatoč padu broja učenika, nije (nominalno) došlo do pada broja učitelja: prije deset godina u osnovnim školama imali smo 28.836 učitelja i stručnih suradnika, a ove školske godine njih 31.747. 

Prema projekcijama demografa prof. dr. Anđelka Akrapa sa zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta, Hrvatska će 2050. godine imati tek 3,5 milijuna stanovnika, od kojih će trećina biti starija od 65 godina.
– Projekcije nisu obuhvatile iseljavanje, što znači da će demografska katastrofa biti još veća. Hrvatska je teški demografski bolesnik! Jasno da se rezultati ne mogu postići na kratak rok, međutim svaka vlast se postavlja na način ‘baš me briga, to su dugoročni problemi’ – upozorava profesor Akrap, koji godinama zaziva donošenje ozbiljne strategije, prije svega gospodarske, koja bi uključila i ovu problematiku i koja se ne bi mijenjala s dolaskom svake nove vlasti.

– Sve manje ljudi zapošljavat će se u jaslicama, vrtićima, školama i sveučilištima. To se sve urušava.Poslodavci će dobivati sve nekvalitetniju radnu snagu, a kada dođemo u situaciju da imamo više umirovljenika nego radnika, možemo, u najboljem slučaju, računati da će mirovine pasti na socijalni minimum – upozorava prof. dr. Akrap koji tračak optimizma vidi tek u ozbiljnoj, dugoročnoj strategiji:
– Bolje krenuti ikad nego nikad. Jednom se mora početi intenzivnije rješavati ovaj problem. Nema države u svijetu koja ima gospodarski rast a istovremeno bilježi smanjenje broja stanovnika – poručuje prof. dr. Akrap.

– Svjesni smo da nam pogrom u zadnjih deset godina visi nad glavom, da se u situaciji smanjenog broja djece otpuštanja i viškovi učitelja ne mogu eliminirati kao opasnost. Međutim, stalno upozoravmo kako to nije jedina nelogičnost: je li bolje ulagati u škole sa 16 učenika, ili u općine sa 16 stanovnika i šest zaposlenih?

Škole čuvaju život u malim sredinama. Što je najgore, to nikoga ne zanima. Dok god glavno političko pitanje u zemlji bude hoćemo li imati mimohod u Kninu ili Zagrebu, a ne ovo, osuđeni smo na propast“, rezolutan je predsjednik Školskog sindikata Preporod i profesor hrvatskog jezika Željko Stipić.

[ IZ DRUGIH MEDIJA | Slobodna Dalmacija | piše: Marijana CVRTILA ]

Cijeli tekst pročitajte OVDJE!