Učitelji krive roditelje, roditelji učitelje, pa učitelji sustav, pa malo su kriva i djeca, pa kriva je i recesija i tako možemo nabrajati… 

Ali krivci za to što učenici ne znaju učiti su SVI!!!

Ako krenemo od našeg sustava koji nema učenika u centru obrazovanja.

Sustavu je bitna papirologija! Obrazovni sustav je nekvalitetan, nastavne metode su zastarjele, nastavnici omalovaženi, podučeni, potplaćeni i ne motivirani, a gradivo nezanimljivo, neupotrebljivo i preopširno.

Naš obrazovni sustav želi stvoriti učenike koji će znati SVE, ali do pola. Ni u čemu učenik neće biti izvanredan! Svi znamo da je odavno došlo vrijeme za promjene u obrazovnom sustavu.

U školama se danas, dobro je poznato, vrednuju samo ocjene. Sklonost štrebanju napamet i posvemašnja nezainteresiranost za učenje s ciljem usvajanja novih znanja, negativno utječe na obrazovne ishode i ne razvija osnovu za učenje tijekom čitavog života. Za to ne treba kriviti samo učenike i njihove loše radne navike, već obrazovni sustav koji potiče ovakve obrasce učenja.

Roditelji, često, zbog posla i nedostatka vremena izgube strpljenje i pribjegnu jednostavnijem i lakšem načinu pa djetetu ponude gotovo rješenje, ali time mu ne pomažu, već suprotno, odmažu mu i otežavaju ili čak onemogućavaju njegovo osamostaljivanje. Lakše je platiti instrukcije ili izvršiti pritiske na učitelje i razrednike, pa tako doći do njima važne ocjene. Koliko često pitate dijete “ŠTO je naučilo?”, a gotovo svaki dan ga pitate “Koju je ocjenu dobio?”. Time stvarate sliku da su samo ocjene bitne!!!

Bolje je djetetu pružiti podršku, uputiti ga kako da riješi zadatak ili problem, ali samostalno.

Budite na raspolaganju svome djetetu ukoliko naiđe na prepreku ili problem, jer je i odraslima ponekad potrebna pomoć i sretni smo kada imamo nekoga na koga se možemo osloniti. Uvijek budite pozitivni, pohvalite svoje dijete ne samo kada ostvari dobre ocjene, već za svaki njegov korak koji ga vodi prema znanju. Takve pohvale motiviraju dijete da ustraje u radu i trudi se zbog znanja, a ne samo zbog ocjene!

Dijete potrebno usmjeravati i nadzirati, pregledavati mu domaće zadaće, kontrolirati zadatke za vježbu, ispitivati ga gradivo, pomagati mu oko nejasnoća. Ali, pri tome ne treba djetetu nuditi gotova rješenja, već ga usmjeravati da samo dođe do rješenja.

Zakazali su i učitelji, koji djecu ne savjetuju u tome kako bi trebala učiti niti kako da sami ocijene svoj rad.

Učitelji, što zbog preopširnih programa i nedostatka vremena, često djecu ne poučavaju kako uspješno učiti, nego im kažu što je potrebno za dobivanje prolazne (ili zadovoljavajuće) ocjene, što djeca doživljavaju kao koristan savjet o tome kako uspješnije učiti.

Zbog svega toga veliki broj učenika uče isključivo prije usmenog i pismenog ispitivanja, ne da bi proširila znanje, već zbog posljedica. Školske ocjene i roditeljske nagrade za dobivene petice najčešći su im motivator da zagriju stolicu. Prema nekim anketama rijetki su oni koji uče zbog znanja: samo 10 posto osmaša uči zato što im je učenje zabavno, 90 posto ih uči isključivo zbog ocjena, a za 70 posto učenika na kraju osnovnog obrazovanja glavni je motiv učenja upis što bolje srednje škole. 

Djeci treba pokazivati vlastitim primjerom i hvaliti ih. Dijete koje vidi marljive odrasle oko sebe te od njih doživljava ohrabrenje i pohvalu ima jako dobre temelje za uspjeh. Roditelj koji piše domaće zadaće umjesto učenika ne čini dobro. Dijete mora što više gradiva naučiti u školi ili u samostalnom radu kod kuće!

Izvor: http://ucenici.info/ucenici-ne-znaju-uciti-tko-je-kriv/