„Ne predaje učitelj ono što želi,
ne predaje učitelj ono što zna,
učitelj predaje ono što jest.“

Tako točna izreka! Tu se i krije najveći problem.

Ako se vratimo u ne tako davnu prošlost, možemo vidjeti da je učitelj bio jedno od najcjenjenih i najutjecajnih zanimanja, učitelj je bio osoba koju se poštuje, uvažava i cijeni. Nakon samo nekoliko desetljeća imamo nešto posve drugačije…

Zbog čega mladi ne žele ni pomisliti da bi jednog dana bili učitelji?

Zašto je poziv učitelja tako odbojan?

Ovo su pitanja koja postavlja portal ucenici.info i nastavlja:

Sigurno ima puno razloga. S obzirom na poteze prema obrazovanju bilo koje vlasti u ovoj državi jasno je da im je obrazovanje na zadnjem mjestu prioriteta. Na svakim izborima usta su im puna „zemlje znanja“, a u prosvjeti se stalno reže. Nisu samo problem plaće učitelja, koje su u državnim službama najniže, a učitelji u prosjeku imaju najvišu stručnu spremu, nego je i problem ulaganja u sustav.

U škole trebaju ulagati osnivači (gradovi i županije) a oni često nemaju nijednu stavku u proračunu za takvo što (naravno da imaju, ali to je tako mizerno da ne vrijedi niti spominjati).

Ne ulaže se u opremanje i osposobljavanje učitelja. Nema novca! To je najčešći odgovor kad se spomene ulaganje u obrazovanje. Naravno da ima novca, ali NE za obrazovanje!

Problem je i politika koja se stalno upliće u prosvjetu pa tako koji god ministar dođe na vlast misli da s njime počinje sve, ono prije ništa ne valja i potrebna je reforma. Naravno da trenutni sustav nije dobar i da ga treba promijeniti, ali to ne smije raditi svaki ministar koji sjedne u fotelju.

Struka treba reći i donijeti strategiju obrazovanja, koju će svaki ministar provoditi, a ne mijenjati ili izmišljati novu. I svaki ministar bi se trebao boriti za obrazovanje i nositelje tog obrazovanja, UČITELJE! Ali većini je bitan „stolac“, pa samo klimaju glavom kako „veliki gazda“ hoće.

Uz sustav i politiku, veliku ulogu u kreiranju javnog mišljenja o prosvijeti imaju i roditelji. Naravno da svaki roditelj misli da je njegovo dijete najbolje, najpametnije, najsposobnije i tako možemo nabrajati. Ali kakvu korist radite sebi i svome djetetu ako ne vjerujete učitelju? Nitko nema ništa protiv vaše djece. Nama su oni svi jednaki i za sve želimo najbolje. Naravno da nisu svi jednako talentirani za sve, pa otud i razlike u znanju i konačno i u ocjenama. Ako im zaključimo ocjenu manju od pet, ne znači da ga ne volimo ili da imamo nešto protiv vašeg djeteta, nego po postavljenim kriterijima nije naučio i savladao sve što je za tu ocjenu potrebno. Ne morate zbog toga djeci govoriti da učitelji ništa ne rade ili da ne znaju ili da znanje nije bitno. Vaš stav prema učiteljima i školi djeca donose u te iste škole. Zato se trudite da taj stav, ako ne može biti pozitivan, da bar ne bude negativan. Ni prema školi, ni prema znanju, a ni prema učiteljima.

Kada će učitelji glasno iznostiti svoje stavove?

I konačno dolazimo do – UČITELJA!

Da, učitelji su glavni krivci što je mišljenje o učiteljima, nastavnicima, profesorima takvo kakvo je. Zbornice šute!!!

A učitelji su u njima potplaćeni, degradirani, opterećeni papirologijom, žive u strahu od ravnatelja, roditelja, učenika, nametanja dodatnih obaveza i stalnih smanjenja primanja. Kad ćemo shvatiti da se nitko ne bori za bolji standard učitelja ni za bolje uvjete u školama? Već odavno MZOS i sindikati ne brinu za učitelje, već za svoje fotelje i plaće. Trguju učiteljskim pravima i stalno govore NEMA NOVCA!

Kad ćemo javno iznositi svoje negodovanje prema odgovornima za ovakvo stanje u obrazovanju? Do kada ćemo živjeti u strahu od ravnatelja, koji često misle da su „Bogom dani“ i kada dođu u ravnateljsku fotelju, zaborave na učitelje! Ponekad se ponašaju kao šerifi i umisle da ih samo Bog može smijeniti i zamijeniti. Do kada ćemo živjeti u strahu od inspekcija, kao da radimo nešto loše? Do kada ćemo trpjeti silnu papirologiju koju nam nameću pisari koji nisu ni dana boravili među učenicima? To sve ovisi o nama. Jedino mi možemo promijeniti javno mišljenje od učiteljima, nastavnicima i profesorima.

„… učitelj predaje ono što jest!“ izreka je s početka teksta, a što može naučiti djecu te kako može predavati potplaćen, degradiran i uplašen učitelj?

Zbornice moraju iznositi svoje stavove i boriti se za svoja prava.

Jer budimo sigurni – NITKO DRUGI TO NEĆE!

Izvor: ucenici.info