Kako izaći na kraj s novim generacijama? Tko može raditi s njima? Ovo su bila samo neka od pitanja koja su kolege iz moje škole i mene (OŠ „Trnsko“) potaknule na potragu za novim, inovativnim metodama rada kako bismo uspjeli doprijeti do učenika novih generacija. Naime, zaključili smo da postaje sve teže motivirati naše učenike na rad, a time ponestaje motivacije i učiteljima. Tako je nastao naš Erasmus+ projekt Back to the Future koji nam je omogućio pohađanje tečajeva za stručno usavršavanje učitelja u različitim europskim državama.

Od 11. do 16. listopa 2021. put me odveo u Portugal na tečaj Stimulating Creativity and Innovation in the Classroom u organizaciji udruge CREF. Tijekom pet dana tečaja tražili smo nove ideje za rad uz upotrebu različitih računalnih aplikacija (nekih poznatih kao što su: Mentimeter, Padlet ili rad QR kodovima), do meni manje poznatih kao što su Quiver ili Biteable. Uz to smo naučili, prema riječima profesorice Sandre Fradao s lisabonskog sveučilišta, da prema raznim provedenim studijiama o upotrebi aplikacija u nastavi one ne omogućuju učenicima bolje učenje i bolje rezultate, već omogućuju da učenje dobije potpuno novu dimenziju koja će pružiti našim učenicima novo i poticajno iskustvo učenja. Bez učitelja, koji će znati kako se kretivno koristiti aplikacijama i bez kvalitetne metodologije, naši učenici neće postizati bolje rezultate.

Posebna je vrijednost ovog tečaja bila u tome što smo u sklopu tečaja posjetili i dvije škole koje imaju takozvane Future Classrooms, učionice budućnosti. Kakve su to učionice i kakve metode rada zahtijevaju? Namijenjene su radu u skupinama. Učenike se podijeli u radne skupine, a svaka skupina radi na rješavanju problemskog zadatka. Pri tome im je na raspolaganju učionica budućnosti. Učionice su budućnosti koncipirane tako da je svaki dio učionice posvećen jednom dijelu nastavnog procesa (investigate, create, exchange, develop, interact, present). Učenici kreću od prve faze – faze  istraživanja. Slijedi stvaranje ideja pa razmjena ideja s ostalim skupinama, a zatim daljnji razvoj ideja te interakcija materijalima. Zadnja je faza ona u kojoj učenici podučavaju jedni druge u završnoj  prezentaciji. Ono što ovu učionicu čini još posebnijom jest tehnologija koja je učenicima na raspolaganju, a uključuje najmodernije pametne ploče, 3D printer, zelenu pozadinu i opremu za snimanje, pametne stolove te posebno dizajnirane radne stolove na kotačićima koji učenicima omogućuju vrlo brzo formiranje radnih skupina te kretanje učionicom. Učitelj jedini nema radni stol jer bi trebao biti tu samo kako bi pomagao učenicima i vodio ih u njhovu radu.

Je li takva učionica učinkovita ako učitelji rade prema starim metodama rada u kojima je učitelj osnovni izvor znanja, a učenici nemaju mogućnost rada u skupinama sjedeći i gledajući još jednu prezentaciju napravljenu u Power Pointu? Ne baš. Tome je posvjedočio i učitelj informatike Antonio Pereira iz srednje škole Manuel Martins iz Stubala koji se na svojim satovima koristi novom metodologijom, prethodno pojašnjenim konceptom rada. On je u toj školi, nažalost, u manjini, stoga učenici u konačnici ne postižu puno bolje rezultate. To potvrđuje da velika ulaganja u tehnologiju bez promjene metodologije rada neće omogućiti učenicima da bolje uče i da postižu bolje rezultate.

U posjetu drugoj školi Escola Basica Integrada, osnovnoj školi u blizini Lisabona, vidjeli smo nešto sasvim drugo. Naime, prije četiri godine krenula je inicijativa  školskog vodstva, odnosno učitelja, za promjenom jer su, kao i mi, zaključili da se nešto mora promijeniti. Njihovi su učenici postizali loše rezultate, imali su brojne disciplinske probleme, trebao im je drukčiji pristup. Tako su uz proučavanje znanstvene literature postupno razvili novi koncept rada. U toj školi danas više nema nastavnih predmeta kao takvih, nema klasičnih razreda kao takvih, a učitelji rade na jedan sasvim inovativan način. Učenici rade u skupinama jer sva istraživanja pokazuju da se tako bolje uči, a i u svijetu tržišta rada i odraslih – jedna je od najvažnijih sposobnosti sposobnost timskog rada. Skupine su vrlo heterogene, sastavljene od djece različitih sposobnosti i razlilčitih posebnih potreba (ima učenika s ADHD-om i sličnim poremećajima u ponašanju, kao i u svakoj drugoj školi). Zanimljivo je i to što su učenici u skupinama različite dobi pa će se u jednoj skupini tako naći, primjerice, jedan učenik petog, šestog, sedmog i osmog razreda. Svaki od njih dobije svoj plan rada s problemskim zadatakom, odnosno projekt za naredna dva ili više tjedana, dobiju i potrebne materijale za rad (poveznice sadržaja na internetu, naslove knjiga koje mogu naći u svojoj školskoj knjižnici), upute za rad te rok do kojeg rad treba biti dovršen.

Zašto nema nastavnih predmeta? Zato što u svom projektu učenici usvajaju znanja iz više predmeta odjednom i nema potrebe da sve rade odvojeno. Na svom projektu rade 10 sati tjedno, a 15 sati tjedno rade individulano ili s učiteljima, imaju sate građanskog odgoja i tjelesne kulture.

A učitelji?

Učitelji su tu kao pomoć, kao vodiči u procesu učenja. Oni zajedno sa svojim učenicima postavljaju ciljeve učenja, s njima razgovaraju o ishodima koje trebaju ostvariti (na temelju nacionalnog kurikuluma), pomažu im procijeniti sebe i usmjeriti ih kako bi bili što uspješniji.

Ova škola, osim jedne posebno opremljene učionice budućnosti, ima ostale učionice u kojima su stolovi za grupni rad, opremljene su računalima, ali i punim policama knjiga, udžbenicima koji ostaju u školi i raznom stručnom literaturaturom koja bi učenicima mogla biti potrebna. Nastava je cjelodnevna.

A rezultati?

Ravnatelj škole Nuno Mantas, prof. rekao nam je kako mu svi gostujući profesori  najprije postave pitanje o rezultatima učenika. Istakao je da učenici postižu bolje rezultate na završnim ispitima, a dobivaju ocjene za svaki predmet zasebno jer tako nalaže zakon o školstvu. Najbolje će rezultate tek postizati oni učenici koji se budu tako školovati od početka. Ravnatelj je objasnio da je prva generacija krenula postepeno s novim konceptom rada u sedmom razredu, radom u homogenim skupinama. Nakon šest godina klasične nastave bilo je prilično zahtjevno napraviti veću promjenu, no na kraju se prve godine pokazao napredak u uspjehu učenika i bilo je manje disciplinskih problema. Europska unija prepoznala je ovaj koncept kao vrlo vrijedan i omogućuje učiteljima plaćen posjet ovoj školi u trajanju od tjedan dana. Više možete pročitati OVDJE.

Što se na kraju može zaključiti? Da bismo svojim učenicima omogućili postizanje maksimuma, nije važno imamo li opremu ili pametne ploče, važno je promijeniti način rada. Važno je educirati učitelje za novi način rada. Učenicima treba omogućiti kvalitene uvjete rada, dati im dovoljno vremena za posvetiti se svom radu kako bi postigli svoj puni potencijal u radu u skupinama, treba im dati nove uloge sa svakim novim projektom, razvijati vještine suradničkog učenja i govorničke vještine, omogućiti im da samostalno istražuju različite izvore informacija, da budu sukreatori nastavnog procesa i tako preuzmu odgovornost za svoje učenje. Ovakvim pristupom učenici uče razmišljati stvarajući nove ideje i donoseći nove vrijednosti društvu budućnosti. Učitelji su tu da im na tom putu pomognu, ali su u drugom planu – kao podrška i vodiči, ljudi iza kulisa, drugim riječima: less teacher – best teacher.

■  Piše:  Nikolina REDER, prof. engleskog i njemačkog jezika | OŠ „Trnsko“, Zagreb  ■ Radim kao učiteljica engleskoga i njemačkoga jezika u OŠ „Trnsko“ gdje uz prekrasan tim kolegica stranih jezika i cijelog kolektiva svakim danom učim od svojih kolega i učenika te zajedno sa svojim kolegama i učenicima. Volim učiti, a najviše tražim svježe ideje za rad u nastavi da učenicima i meni bude zanimljivo i izazovno.  ■