Sakupljanje inspiracija za uređenje učionice tijekom ovoga ljeta rezultiralo je radosnim početkom trećeg razreda u OŠ Lotrščak. Učenike sam iznenadio uređenjem nove učionice koju sada krase razredni grafiti, razredna mreža te čitaonica u obliku drvene barke. Nova nastavna godina nije mogla bolje započeti!

Znate li kakav je osjećaj kad protječu posljednji dani kolovoza i godišnjeg odmora, a u odmornom i svježem učitelju krenu se rojiti misli o novoj nastavnoj godini i ideje za nove projekte? Pretraživajući internetska bespuća, naišao sam na nekoliko zanimljivih grafita u paleti svih mogućih boja koja krase zidove uglavnom inozemnih škola. Pomislih zašto i mi ne bismo imali barem djelić takve umjetnosti u svojoj učionici. Sreća me dovela do gđice Manuele Gospočić, akademske slikarice s Akademije likovnih umjetnosti, koja je nakon desetak dana vrijednog rada i truda uspjela moje ideje i zamisli pretočiti u grafitima oslikane zidove.

Na prvom je grafitu oslikan citat iz kultne serije Smogovci: „Oni su mali, ali su veliki, odnosno, hoću reći, nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali.” Podno se natpisa nalaze siluete mojih osamnaestero učenika i Kula Lotrščak po kojoj je naša škola dobila ime. Drugi, pak, grafit prikazuje naše učenike u školskim uniformama i zagrebački plavi tramvaj uz natpis: „Serbus, dragi Zagreb moj.”

Posebno sam zadivljen i ponosan na spomenuti tramvaj jer je on simbol hrabrosti i odvažnosti nekolicine mojih učenika koji tako maleni samostalno dolaze u školu s drugog kraja grada. Cjelokupna je učionica uređena tako da odiše zagrebačkim simbolima i domoljubljem.

Na preostali sam zid instalirao razrednu mrežu, mrežu za gol, koju sam iskoristio kao improvizirani atelje. Ona služi za vješanje naših zajedničkih fotografija i uspomena te likovnih radova.

„Kad su mali, lako je previdjeti koliko su veliki… a malima upravo to treba, da ih dobro vidimo i prepoznamo što oni jesu jer im to pomaže da postanu ono što jesu. A kasnije kad narastu, kad im svi viču da su veliki, njima to samo znači pohvalu i priznanje da su uspjeli, ali im više nije nužno kao kad su bili mali.”

(Hrvoje Hitrec, Smogovci)

Kako bi doček mojih trećaša bio potpun i zaokružena priča, tijekom ljetnog odmora naišao sam na fotografiju „barke-knjižnice” na plaži i pomislio sam kako bi bilo predivno i zanimljivo ovako nešto imati u učionici kao kutak za čitaonicu. Ideju sam prenio roditeljima učenika ne sluteći kako će i oni ubrzo sa mnom podijeliti isti entuzijazam. Vrlo se brzo javio djed jednoga učenika nudeći svoj talent drvodjelstva da nam izradi barku u obliku razredne knjižnice. Vrijedni je gospodin tri tjedna rukama obrađivao drvo, bojao ga i dorađivao.

Na samom kraju, osim domišljate barke-knjižnice, plod njegova truda bili su i oduševljeni izrazi lica njegova unuka i razrednih prijatelja koji su nestrpljivo iščekivali ispuniti njezine police knjigama, časopisima i enciklopedijama.

Vjerujem da imate predodžbu s kakvim su poletom i elanom moji učenici zakoračili u treći razred. Siguran sam kako će ih estetsko uređenje učionice motivirati na zajedništvo i suradnički rad te uspješnu novu nastavnu godinu!

■  Piše:  Ivan Bazina, mag. prim. educ. ■  OŠ Lotrščak, Zagreb ■ Učitelj u prvoj osnovnoj školi za dječake u Hrvatskoj – OŠ Lotrščak. Sretno oženjen učiteljicom iz susjednog razreda. Vizionar i idealist dok očima djeteta gleda na svijet. Sportskog duha i ljubitelj dobre literature. ■