Kao učitelji težimo tome da u našim razredima uvijek bude ugodno razredno ozračje gdje svi aktivno slušaju jedni druge i rado sudjeluju u svim predviđenim aktivnostima. Ovo ugodno razredno ozračje može se slikovito opisati kao sunce koje svakodnevno uveseljava i grije naše učenike.

Ono je potrebno kako bi naši učenici napredovali i svladavali sve teže zadatke koje stavljamo pred njih. Međutim, kao i u prirodi u našim se razredima ponekad pojavi i kiša. U ovu bi se kategoriju ubrajala razna neprimjerena ponašanja ili trentuci u kojima je jasno vidljivo da učenici nerado sudjeluju u nekoj od aktivnosti te bi radije samo sjedili i međusobno razgovarali o temama nevezanim za školu i rad u razredu.

Piše:  Angelina JAKOPIN VUK, mag. prim. educ., učiteljica razredne nastave  ■  OŠ Središće

U tim je trenucima potrebno profesionalno odigrati ulogu meteorologa, učitelja, koji će utvrditi razloge ovakvih pojava i dati upute na što treba obratiti pozornost kako bi se sve to skupa lakše premostilo (konkretno objašnjenje zašto je neka aktivnost važna i njima korisna).

U ovom članku neće biti riječ o stručnoj meteorološkoj terminologiji, već o primjeru ostvarenja izreke iz naslova. Naime, i u mom su se kratkom dosadašnjem radu s učenicima   događali „kišni“ trenutci u kojima se ponekad činilo da nema kišobrana koji bi nas obranio od te silne kiše.

Detaljnijim istraživanjem literature različitih obrazovnih stranica (pretežito stranih ili stranica projekta „Memento prijateljstva“ čije se poveznice nalaze na kraju članka), pronašla sam najbolji mogući model kišobrana koji mi je pomogao u takvim situacijama.

Taj se model kišobrana zove RADIONICA. Vjerojatno su sada neki od vas razočarani jer su očekivali nešto posve novo, drukčije, nikad viđeno kao rješenje ovog problema, ali u mom se primjeru ova metoda pokazala najučinkovitijom i najzanimljivijom.

Pri osmišljavanju radionice za kišne trenutke, najprije obraćam pozornost na uzrok zbog kojeg dolazi do kiše te cilj koji želim postići.

Cilj je uvijek isti: umanjiti jačinu pljuska (smanjiti neželjena ponašanja koliko god je to moguće), ali uzroci su različiti (dan u tjednu – petkom su učenici obično nestrpljiviji i  željniji ranije izaći iz škole negoli prethodnih dana, promjene u ponašanju vezane uz rani pubertet, posebice sada u 4. razredu, želja za pozornošću, pažnjom, nezadovoljstvo određenim situacijama u školi itd.).

Kada otkrijem uzrok, slijedi kratki hodogram radionice. Vjerujem da većina kolegica na sličan ili isti način i samostalno provodi radionice, no ukratko ću natuknicama opisati svoj primjer.

RADIONICA U 4. RAZREDU PB (moj primjer hodograma):

♦♦ uvodna priča (prepričavanje određenog događaja, čitanje izabranog teksta, anegdota iz vlastitog života u kojoj se razrađuje odabrani pojam/uzrok „kiše“)

♦♦ razgovor o priči, komentari i dojmovi učenika te njihovi primjeri iz svakodnevnog života

♦♦ situacijska metoda (konkretno rješavanje postavljenog problema igrom ili radom u skupinama)

♦♦ prezentacija rješenja problema

♦♦ evaluacija radionice.

Nedavno sam održala radionicu čiji je cilj potaknuti iskrenost među učenicima te izbjegavati ogovaranje i širenje ružnih priča o drugima.

Ovu sam radionicu započela uvodnom igrom u krugu. Igra, koju sam odabrala, bila je Boca istine u TORD programu (samostalno sam izradila pitanja, a učenici su ih na ploči otvarali poštujući pravilo odabira istine ili izazova).

Kao i u izvornoj igri cilj je bio potpuno iskreno odgovoriti na pitanja.

Učenicima se igra jako svidjela, no još im se više svidjelo što sam u igri sudjelovala i ja. Dapače, iznenadilo ih je da jedna učiteljica odluči raditi nešto što i njezini učenici vole raditi.

Bilo je planirano odigrati dvije runde ove igre (dva kruga), ali odigrali smo ih četiri. Vjerujem da je svima jasno da je razlog tome oduševljenje učenika.

Nakon toga smo razgovarali o igri i iskrenosti te trenutcima kada nisu bili u potpunosti iskreni prema nekom i zašto.

Razgovor sam započela ja navodeći svoj primjer kada sam doživjela neiskrenost i kako sam se u tom trenutku osjećala. Nakon toga su učenici vrlo rado navodili svoje primjere. Izdvojili smo emocije koje osjećamo kada čujemo lažnu priču o nama ili kada širimo istu i zaključili da ni jedna navedena emocija nije pozitivna te da bismo trebali izbjegavati ovakvo ponašanje.

Naposljetku smo napravili aktivnost koju sam nazvala Nikad ti nisam rekao/la u kojoj su učenici napisali svoja imena na dobivene papire i potom ih stavili u kutiju.

Svatko je izvukao jedan papir i za osobu čije se ime nalazilo na papiru zapisao jednu pozitivnu stvar koju mu o njoj/njemu nikad nije rekao.

Ova se aktivnost često provodi, u mom je primjeru pokazala najbolje rezultate.

Nakon završetka pisanja svatko je dobio svoj papir i trebao je pročitati što je na njemu zapisano.

Učenici su se iznenadili svim lijepim rečenicama koje su dobili od drugih (npr. Nikad ti nisam rekla da si mi jedna od najboljih prijateljica. Nikad ti nisam rekao da si jako zabavan i pametan itd.).

Papir sam dobila i ja jer sam sudjelovala u toj aktivnosti, a od svih me pohvala najviše  iznenadila rečenica jedne djevojčice koju ću sada parafrazirati:

„Nikada Vam nisam rekla koliko mi je žao što sam često znala biti nepristojna prema razredu i Vama. Nikad Vam zapravo nisam rekla da ste Vi meni jako draga učiteljica.“

Ovaj me odgovor posebno oduševio jer mi kao učitelju puno nam znači svaka pohvala od učenika za koje znamo da uživaju u vremenu provedenom na nastavi ili u produženom boravku, a posebno nam znače pohvale onih koji ponekad djeluju nezainteresirano i nezadovoljno. 

Doista smatram kako svakom učeniku treba pristupiti pozitivno i dozvoliti da se dogode i „kišni“ trentuci u razredu jer ćemo kao pravi meteorolozi, učitelji, uvijek paziti da imamo odgovarajući kišobran sa sobom koji će nam pomoći da izdržimo ove kratkotrajne pljuskove i opet dočekati sunčano i vedro vrijeme.