Jedan od iznimno važnih čimbenika u odgoju i obrazovanju učenika jest suradnja s njihovim roditeljima­/skrbnicima. Učitelji i roditelji trebaju biti saveznici u tom procesu radeći na istom zadatku, a to je dobrobit djeteta, kako navodi Rašić (2020.). Stoga, iznimno je važno da ta suradnja bude ostvarena na pozitivan način koji će biti poticajan za učenika te dodatno ga motivirati za učenje i sudjelovanje u svim predviđenim odgojno-obrazovnim aktivnostima.

Prema Vizek Vidović i sur. (2014.), postoji nekoliko osnovnih oblika suradnje s roditeljima, a to su: roditeljski sastanak, individualni razgovor s roditeljem, posjet učenikovu domu i pisana poruka. U praksi su najčešće prisutni roditeljski sastanci te individualni razgovori s roditeljem.

Piše: Angelina Jakopin Vuk, mag. prim. educ., učiteljica razredne nastave ■  OŠ Središće

Roditeljski se sastanci održavaju tijekom cijele nastavne godine, i to najmanje tri puta, kako je navedeno u Pravilniku o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi (2021.).

Na prvome roditeljskom sastanku učitelj upućuje roditelje na kućni red škole te ostale zakone i pravilnike kao i na plan rada škole. Osim spomenutoga, na roditeljskim sastancima učitelj informira roditelje o projektima i oblicima izvanučioničke nastave koja je planirana za određenu nastavnu godinu. Nakon njezina provođenja učitelj bi trebao organizirati roditeljski sastanak na kojem će prikazati aktivnosti u kojima su učenici sudjelovali za vrijeme izvanučioničke nastave da bi roditelji dobili uvid u kompetencije koje su na njoj učenici ostvarili.

Na kraju nastavne godine učitelj organizira roditeljski sastanak na kojemu daje kratki pregled cijele nastavne godine s popisom i prikazima aktivnosti koje su u njoj ostvarene, ali i popis aktivnosti koje nisu ostvarene (pogotovo za izvanučioničku nastavu).

Sljedeći oblik suradnje s roditeljima jest individualni razgovor za koji prema navedenom pravilniku učitelj treba organizirati termine koje treba objaviti na mrežnim stranicama škole. Taj oblik suradnje iznimno je važan da bi roditelj dobio cjelokupni uvid u odgojno-obrazovni napredak svog djeteta i dao pravovaljane informacije učitelju o informacijama važnima za učenika (o određenom ponašanju učenika kod kuće, o njegovim navikama, interesima, zdravstvenim teškoćama, nezadovoljstvu/zadovoljstvu školom itd.).

Sve dobivene informacije u takvu razgovoru vrlo su važne učitelju za daljnje planiranje odgojno-obrazovnog rada u razredu i stvaranje povoljne razredne klime.

Preostala dva oblika suradnje (posjet učenikovu domu i pisana poruka) rjeđe su korišteni oblici suradnje, a najčešće se koriste ako je učenik privremeno oslobođen od započetog školovanja zbog određenih zdravstvenih razloga. Za spomenuti oblik suradnje učitelj se dodatno treba pripremiti da bi učeniku sažeo cjelokupni nastavni sadržaj pojedinog dana te ga prikazao na što zanimljiviji način.

Pisana se poruka koristi u svrhu pisanog informiranja roditelja o ponašanju učenika u školi (najčešće neprimjerenome iako bi se češće trebala koristiti u svrhu isticanja pozitivnog ponašanja i pomaka koje je učenik napravio od početka nastavne godine).

Osim spomenutih oblika suradnje, roditelji mogu surađivati u radu škole prilikom pripreme određenih priredaba ili školskih svečanosti. Već na prvome roditeljskom sastanku odabire se član koji ulazi u Vijeće roditelja (skupina svih predstavnika roditelja svakoga pojedinoga razrednog odjela) koje daje savjete i prijedloge vezane uz poboljšanje rada škole.

To Vijeće imenuje jednog od svojih članova u Školski odbor kako je određeno Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama (2019.).

Naposljetku, može se zaključiti da je suradnja s roditeljima važan, ali i nuždan čimbenik uspješnoga odgojno-obrazovnog rada pojedine škole. Učitelj treba biti pripremljen za svaki oblik suradnje i otvoren za komunikaciju s roditeljima (nikako ne shvaćati primjedbe ili savjete roditelja osobno, već kao pomoć u poboljšanju odgojno-obrazovnog rada u razredu, biti svjestan da svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete te treba i ima pravo biti uključen u njegov odgoj i obrazovanje putem navedenih oblika suradnje).