Riječ kreativnost dolazi od riječi kreacija (usp. eng. creativity, njem. kreativität). Hrvatska enciklopedija pojam kreativnost pojašnjava kao sposobnost stvaranja jedinstvenog / novog rješenja, ideja, proizvoda i dr. Rezultati su pritom originalni i statistički rijetki. U uskoj su vezi s kreativnošću i sljedeći pojmovi: kreativni proizvodi, kreativni pojedinci / skupine, kreativni procesi te kreativna okolina. Pojam slično definira i Cambridge English Dictionary prema kojemu je kreativnost sposobnost stvaranja originalnih i neobičnih ideja, no podrazumijeva i izradu nečega novog i maštovitog. Franken (1994: 396) navodi da se kreativnost može definirati kao tendencija generiranja, odnosno prepoznavanja ideja, alternativa ili mogućnosti koje bi mogle biti korisne u rješavanju problema, komunikaciji i zabavi sebe i drugih.

Csikszentamihalyi (2009: 26) navodi načine uobičajene „upotrebe“ kreativnosti: 1. Osobe koje izražavaju neobične misli, koje su zanimljive i poticajne, odnosno ljudi koji se čine neobično bistrima; 2. Ljudi koji svijet doživljavaju na nov i originalan način (pojedinci čije su percepcije svježe, čiji su sudovi pronicljivi i koji mogu donijeti važna otkrića); 3. Pojedinci koji mijenjanju kulturu na neki važan način (npr. Picasso, Einstein itd.).

Franken (1994: 396) opisuje tri razloga zbog kojih su ljudi motivirani na kreativnost: 1. potreba za novom, raznolikom i složenom stimulacijom, 2. potreba za komunikacijom ideja i vrijednosti, 3. potreba za rješavanjem problema. Autor ističe da je preduvjet kreativnosti da osoba bude sposobna promatrati stvari na nov način ili iz druge perspektive. Osim toga, mora biti u stanju stvarati nove mogućnosti ili alternative. Postoje brojni testovi kreativnosti koji mjere broj alternativa koje ljudi mogu stvoriti, ali i njihovu jedinstvenost. Sposobnost stvaranja alternativa, tj. jedinstvenog sagledavanja stvari, navodi Franken (1994), u uskoj je vezi s nekim drugim temeljnim kvalitetama kao što su: sposobnost kvalitetnog promišljanja, fleksibilnost, tolerancija dvosmislenosti ili nepredvidljivosti te uživanje u dosad nepoznatim aktivnostima.

Predmet je ovog rada kreativnost u razrednoj nastavi, a cilj je rada ukazati na važnost kreativnosti u razrednoj nastavi za razvoj djeteta, odnosno za sposobnost razvijanja kreativnih vještina učenika, ulogu kreativnog učitelja u tom procesu te prikazati kojim se kreativnim tehnikama može koristiti kako bi nastava bila dinamična, edukativna i zanimljiva djeci te usmjerena na učenike i njihove potrebe. Ivošević (2013: 6) ističe da se o važnosti i značenju poticanja kreativnosti kod djece puno govori, no još uvijek postoje škole u kojima je kreativnost svojevrsna nepoznanica. Naime, brojna istraživanja, provedena u drugoj polovici 20. stoljeća, pokazala su da učenici puno bolje i lakše savladavaju nastavno gradivo različitim kreativnim tehnikama, no u mnogim se školama i dalje obrazuje isključivo tradicionalnim nastavnim metodama koje nisu okrenute djetetu i njegovim potrebama, već potrebama društva. Nekada se smatralo kako pojedinci imaju dar kreativnosti, no danas je uvaženo mišljenje da sva djeca imaju kreativne potencijale te ih je shodno tomu potrebno poticati i razvijati njihovu kreativnost još od najranije dobi. Kreativnost je izrazito važna ljudska značajka te ju je potrebno poticati u nastavi da bi bila bliža ljudskim potrebama i u skladu s tim kvalitetnija, navodi Ivošević (2013). Važnost kreativnosti u nastavnom procesu prepoznaje i Nacionalni kurikulum za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje (2017) u kojemu se ističe da se izgradnja znanja temelji na učenikovoj intelektualnoj otvorenosti, želji za učenjem i postignućem, znatiželji te potrebi za samostalnošću i kreativnošću. Također, u Nacionalnom kurikulumu stoji da se jedno od temeljnih načela učenja i poučavanja ogleda u poticanju složenijih oblika mišljenja i primjeni naučenoga što se postiže primjenom pristupa, koji učenika potiče na iskazivanje vlastitog mišljenja, na kritičko promišljanje, kreativnost i inovativnost, a kojima se potiče istraživanje i rješavanje problema omogućujući slobodno iznošenje ideja i preuzimanje inicijative. U ovom se radu pojašnjava što je uopće kreativnost u nastavi, zašto je važno poticati i razvijati kreativnost, koja je uloga kreativnog učitelja u tom procesu te se navode neke kreativne tehnike koje učitelji razredne nastave mogu upotrijebiti u sklopu odgojno-obrazovnog procesa i organiziranja nastavnog rada s učenicima.

RASPRAVA

Za poticanje kreativnosti učenika u razrednoj nastavi značajan utjecaj ima kreativan učitelj kao temeljna pretpostavka takvoga rada. Naime, učitelji imaju važnu ulogu u tome hoće li učenici razvijati ili sputavati svoje kreativne potencijale. Učitelj bi trebao biti kreator nastavnog procesa te omogućiti djeci okolinu u kojoj će se osjećati sigurnim, slobodnim i socijalno prihvaćenim. Dobro je da učitelj prepozna i potiče kreativnu aktivnost te ohrabruje učenike na preuzimanje rizika. Svojom kreativnošću učitelj ne bi trebao gušiti kreativnost djece, već djelovati promišljeno i senzibilno, što manje prosuđivati i biti što veća podrška učeniku u njegovim idejama i aktivnostima. Matijević (2009: 17) navodi da je kreativan učitelj onaj koji se umjesto udžbenika koristi znanstveno popularnim i umjetničkim tekstovima za kreativne aktivnosti učenika, osobno njeguje cjeloživotno učenje (formalno i neformalno), istražuje i provjerava vlastite ideje, objavljuje stručne tekstove (u časopisima ili mrežnim portalima), na svaki nastavni sat dolazi s novim scenarijima i nastavnim materijalima, ideje učenika bogati i mijenja, znatiželjan je i ima širok spektar interesa, pregledava tuđe ideje na internetu, čita novu literaturu iz područja pedagogije, metodike, psihologije, prati stručne i znanstvene tekstove u časopisima, prilagođava metodičke scenarije konkretnim učenicima, surađuje s drugim kreativnim učiteljima, potiče ozračje za učenje u školi u kojoj radi te preferira aktivne oblike učenja (projektna i istraživačka nastava, radionice i sve ono što podrazumijeva realizaciju teorijskog programa u razne kreativne situacije). Muk (2008) napominje da razvoj kreativnosti kod djece uključuje ulaganje velikog truda, što podrazumijeva razmišljanje izvan okvira i automatizama te stvaranje novih i nepoznatih misli povezivanjem nepovezanih ideja i informacija.

Kreativan proces nije u skladu s tradicionalnom nastavom, ali čak i u tim okolnostima kreativan je učitelj mogao stvarati pedagoške situacije koje su poticale kreativnost učenika. Uvođenjem Škole za život, odnosno frontalnim ulaskom kurikularne reforme u sve škole, mogućnosti su se za poticanje i razvoj kreativnosti učenika znatno povećale. U tom procesu uvelike pomažu kreativne tehnike koje posljedično dovode do poticanja učenika na divergentno mišljenje te im omogućuje razvoj i izražavanje kreativnih potencijala. Jedan je od najuspješnijih modela poticanja kreativnosti u nastavi Schoolwide Enrichment Model, koji je osmislio Renzulli, a koji je poslužio za primjenu suradničkog učenja i poticanja kreativnosti u svakodnevnom nastavnom procesu. Ivošević (2013: 14) napominje da se ovaj model temelji na ideji prirodnog učenja u kojemu je učenik aktivno uključen u rješavanje problema. Ovakva je nastava prilagođena interesima učenika, a usmjerena je na međupodručnu i međupredmetnu integriranost. Ovaj model razvija i senzibilitet učitelja za proučavani predmet, a pritom ističe važnost usavršavanja u radu s ciljem da učitelj sam odabere prikladne nastavne tehnike. Danas postoji čitav niz kreativnih tehnika za ovakvu vrstu poučavanja: umne karte (paukovi dijagrami), oluja ideja (brainstrorming), lutka u nastavi, preuzimanje rizika, šest šešira (tehnika paralelnog mišljenja), hobotnica, dovrši priču, autorski stolac, provokacija (poticanje eksperimentiranja), humor, okidač novih ideja, vođena fantazija, slučajni pojmovi i dr. čiji su pozitivni rezultati primjene u nastavi neosporni. Naime, takve aktivnosti potiču učenike da razviju svoj kreativni potencijal, ali ih i motiviraju te poboljšavaju međusobne odnose.  U nastavku se pojašnjavaju neke od navedenih kreativnih tehnika.

Asocijacija je jedna od kreativnih tehnika koja ima za cilj potaknuti učenike na pisanje svih riječi koje im padnu na pamet kad čuju zadanu riječ, tj. stvaranje različitih, originalnih i neuobičajenih ideja. Dovrši priču tehnika je kojom učenici, temeljem zadanog početka priče, moraju sami osmisliti njezin kraj. Ovom se tehnikom nastoji poticati učeničko stvaralaštvo u jezičnom izražavanju (Pandur, 2018). Tehnika Šest šešira predstavlja vrlo jednostavan i efikasan postupak koji potiče suradnju, povećava produktivnost, kreativnost i inovativnost. Ova se tehnika može provoditi individualno ili u grupi. Učenici se podijele u grupe (dva do četiri člana). Svi dobiju istu temu za razmišljanje (teme mogu biti životne, obiteljske ili vezane uz nastavne sadržaje). Svaka grupa dobije jedan šešir, uz objašnjenje koju vrstu odnosa prema temi on simbolizira. Dobro je šešire podijeliti na način da svatko dobije upravo onaj šešir čija je simbolika u suprotnosti s njegovim uobičajenim načinom razmišljanja. Osim toga, cijeli razred može dobiti zadatak da temu promatra iz svih šest kutova tako što će svaki učenik zapisati svoje misli u odnosu na temu svaki put kad učitelj kaže koji šešir „stavljamo na glavu“ pa na kraju svatko pročita svoje ideje za svaki šešir (Belić, 2020). Oluja ideja, jedna od najpoznatijih tehnika kreativnog rješavanja problema, može se izvoditi pojedinačno ili u grupi. Cilj je da se iznese što više ideja, a svaka se prihvaća i bilježi bez prosudbe. Na uspješnost aktivnosti utječe ohrabrivanje i pohvaljivanje svih ideja i zamisli, a posebno neobičnih (Runco, Pritzker, 1999). Tehnika Provokacija zahtijeva lateralno mišljenje, mišljenje koje istražuje niz raznih i neobičnih mogućnosti. Sudionike se potiče na razmišljanje „izvan okvira“, na rješavanje problema na neki neuobičajen način. Potrebno je smisliti neku neobičnu izjavu koja u današnjoj situaciji nije točna. Ta izjava treba izazvati šok. Provokacija daje originalno polazište za kreativno mišljenje (Bognar, 2010). Humor je izrazito važan dio kreativnosti, a najbolje se postiže upravo u opuštenom ozračju. Humor je od neospornog značaja za nastavu jer utječe na pažnju, povećava motivaciju na nastavi, unapređuje učenje, potiče kreativnost i fleksibilno mišljenje, ublažava stres te povećava naklonost učenika prema učitelju. Korisna je metoda za primjenu tehnike Humora osobni odmak – sposobnost biti izvan situacije, ne identificirati se sa situacijom te postati nepristrani promatrač. Isključivanje u kreativnom rješavanju problema može dovesti do neobičnih rješenja jer omogućuje širu i puniju perspektivu. Drugim riječima, odmak omogućuje uviđanje smješnije ili apsurdnije strane onoga čime je osoba zaokupljena, smatra Krnjajić (2006). Tehnika Umne karte predstavlja analitički postupak koji služi u svrhu boljeg sagledavanja problema, koji je predmet interesa, no može se koristiti i za kreiranje novih ideja. Ova je tehnika izrazito poticajna i svrhovita u svim područjima nastave jer osuvremenjuje nastavu i aktivira učenika, upućuje Ivošević (2013: 14). Za što bolju izradu umne karte najprije je potrebno na središte papira nacrtati ili postaviti sliku, simbol, odnosno pojam koji označava središnju temu. Potom se iz glavne teme (lik ili riječ na središtu papira) granaju linije (šest) koje ju proširuju. Linije moraju biti međusobno logički povezane. Na linije se pišu riječi, a svaka linija mora imati svoju ključnu riječ. Preporučuje se koristiti se bojama (roza, žuta, zelena i plava). Moguće je koristiti se riječima, sličicama, simbolima i znakovima (Burzan, 1988). Prethodno je opisano samo nekoliko od brojnih tehnika, no koja god bila primjenjivana, ova ili neka treća, rezultirat će većom motivacijom, zainteresiranošću i željom učenika za sudjelovanjem u nastavi, povezivanjem s učiteljem, učenjem timskom radu i suradnji te razvojem fleksibilnog, otvorenog i kreativnog mišljenja.

U nastavku se prikazuju primjeri iz prakse provedeni s učenicima drugoga razreda Osnovne škole „Vladimir Nazor“, Đakovo, a koji uključuju primjenu nekih od navedenih kreativnih tehnika.

Primjer 1. ŠEST ŠEŠIRA

Tehnika Šest šešira predstavlja vrlo jednostavan i efikasan postupak koji potiče suradnju učenika, povećava produktivnost, kreativnost i inovativnost. Može se provoditi individualno ili u grupi.

Aktivnost je provedena na satu Hrvatskoga jezika, na tekstu Sanje Pilić Škrtica Al. Učenici su podijeljeni u šest grupa. Svaka je gupa dobila zadatak prema boji šešira uz upute i objašnjenje prema boji koju šešir simbolizira. Učenici su dobili upravo onaj šešir čija je simbolika u suprotnosti s njegovim uobičajenim načinom razmišljanja. Učenici su bili motivirani za rad, aktivni i kreativni, razmjenjivali su mišljenje i svi su se uključili u rad i realizaciju istog. Nakon što su zadatak priveli kraju, predstavnici su grupa prezentirali uratke dok su ostali učenici imali mogućnost izraziti svoje mišljenje i uključiti se u raspravu. Na kraju je slijedilo formativno vrednovanje. Ostvareni su planirani i očekivani ishodi, među kojima je najvažnije bilo da učenik razvija vlastiti potencijal za stvaralaštvom, kao i spontano i kreativno oblikovanje i izražavanje vlastitih misli i osjećaja pri učenju i rješavanju problema.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Primjer 2. UMNE KARTE

Umna karta, korisna kreativna tehnika, kojom se može koristiti za pomoć u učenju i poučavanju u svim odgojno-obrazovnim područjima, svim etapama nastavnog sata, a primjenjiva je i na svakom tipu sata. Navodi se primjer primjene tehnike umne karte na satu Prirode i društva s ciljem utvrđivanja nastavnih sadržaja pri realizaciji nastavne jedinice: Godišnje doba – proljeće. Zadatak, koji je postavljen pred učenike, bio je po svom izboru odabrati način na koji će prikazati, tj. izraditi umnu kartu (npr. u obliku cvijeta, stabla, leptira – različitim simbolima, crtežima…) prikazujući najznačajnije pojmove i obilježja godišnjeg doba proljeća. Učenici su radili u paru. Većina je učenika odmah aktivno i zainteresirano pristupila radu, a samo je nekoliko učenika tražilo dodatne upute, odnosno potvrdu jer su bili nesigurni u prisjećanju činjenica vezanih uz godišnje doba proljeće. Učenici su međusobno surađivali, iznosili i razmjenjivali podatke, ideje, očitovali svoje znanje, ali i kreativnost i maštovitost. Na licima se učenika ozario osmijeh i zadovoljstvo samom aktivnošću, ali i postignutim rezultatima rada koje su po završetku ove aktivnosti vrednovali (samovrednovanje i vršnjačko vrednovanje).

• 

• 

• 

• 

• 

Primjer 3. OLUJA IDEJA

Oluja ideja jedna je od najpoznatijih tehnika kreativnog rješavanja problema. Može se izvoditi pojedinačno ili u grupi. Prikazujem dvije aktivnosti, odnosno dva primjera provedbe ove tehnike grupnim oblikom rada.

Jedna je aktivnost provedena na satu Prirode i društva, a nastavna je jedinica bila: Brinemo za okoliš, a odnosila se na pisanje ideja kako zaštiti okoliš, tj. učenici su imali zadatak napisati ekoporuke. Drugi je primjer primjene iste kreativne tehnike bio na satu Hrvatskoga jezika pri obradi priče o kradljivcu slova (Slovožder, Željka Horvat Vukelja).

Cilj je bio učenike potaknuti na razmišljanje te povezati iskustvene spoznaje s kreativnim i maštovitim idejama. Svaka je ideja bila pohvaljena, prihvaćena i zabilježena bez prosudbe. Ishodi su aktivnosti bili: učenik piše velika i mala slova školskim rukopisnim pismom; samostalno piše riječi i rečenice naučenim rukopisnim slovima; razvija vlastiti potencijal za stvaralaštvo: uspoređuje organiziranost u prirodi i objašnjava važnost organiziranosti te objašnjava važnost odgovornog odnosa čovjeka prema sebi i prirodi. Ishodi su međupredmetnih tema bili: razvoj komunikacijske kompetencije, kreativno mišljenje, odnosno da učenik spontano i kreativno oblikuje i izražava svoje misli i osjećaje pri učenju i rješavanju problema, prepoznaje važnost dobronamjernoga djelovanja prema ljudima i prirodi, kao i da sudjeluje u zajedničkom radu u razredu.

U obje su aktivnosti ostvareni svi ishodi učenja, a na uspješnost je aktivnosti utjecala, uz znanje, i kreativnost učenika, njihova aktivnost, motivacija, želja za uspjehom, suradnja, kao i ohrabrivanje i pohvala učiteljice za svaku ideju ili zamisao, a posebno za one neobične.

• 

• 

• 

• 

Primjer 4. HUMOR – Pričam ti viceve

Humor je od neospornog značaja za nastavu jer utječe na pažnju, povećava motivaciju na nastavi, unapređuje učenje, potiče kreativnost i fleksibilno mišljenje, ublažava stres te povećava naklonost učenika prema učitelju.

Ova je kreativna tehnika primijenjena na satu Hrvatskoga jezika u nastavnom sadržaju: Ma samo se šalimo. Tijekom ove aktivnosti, koju je učiteljica nazvala Pričam ti viceve, bilo je puno smijeha i veselja.

Cilj je aktivnosti bio jačanje međusobne povezanosti u razredu, stvaranje ugodnog i opuštajućeg ozračja smišljanjem smiješnih priča, dijaloga ili viceva te poticanje kreativnih potencijala i mašte. Učenici su pogledali smiješne sličice ili fotografije. Zadatak je bio uočiti što je na sličici smiješno te na osnovu toga u grupnom radu osmisliti i na papir napisati duhovite priče, dijaloge ili viceve, a mogli su i sami nacrtati i napisati zadano prema želji. Učenici su pokazali svoju duhovitost i kreativnost što se očitovalo tijekom aktivnosti i prilikom prezentacije uradaka, koji su bili vrlo zanimljivi i smiješni, a koje su sami na kraju formativno vrednovali.

Ostvareni su sljedeći ishodi aktivnosti: učenik piše velika i mala slova školskim rukopisnim pismom; samostalno piše riječi i rečenice naučenim rukopisnim slovima; izabire odgovarajuće riječi i upotrebljava ih u oblikovanju sintagmi i rečenica te razvija vlastiti potencijal za stvaralaštvo.

Ostvareni su i ishodi međupredmetnih tema: učenik spontano i kreativno oblikuje i izražava svoje misli i osjećaje pri učenju i rješavanju problema; prepoznaje važnost dobronamjernog djelovanja prema ljudima i prirodi te sudjeluje u zajedničkom radu u razredu.

• 

• 

• 

• 

• 

Primjer 5. AUTORSKI STOLAC

Predmetno područje na kojem je primijenjena kreativna tehnika Autorski stolac bio je  Hrvatski jezik, a  nastavni sadržaj: Samo je jedna mama – pisanje prema poticaju.

Postavljeni su ishodi aktivnosti bili: učenik piše školskim rukopisnim pismom slova, riječi i kratke rečenice u skladu s jezičnim razvojem; učenik izabire odgovarajuće riječi i upotrebljava ih u oblikovanju sintagmi, rečenica i stihova; učenik čita kratke tekstove primjerene jezičnom razvoju, dobi i interesima te razvija vlastiti potencijal za stvaralaštvo.

Ishodi su međupredmetnih tema bili: učenik razvija komunikacijske kompetencije; koristi se jednostavnim strategijama učenja i rješavanja problema u svim područjima učenja uz pomoć učitelja;  učenik spontano i kreativno oblikuje i izražava svoje misli i osjećaje pri učenju i rješavanju problema.

 Za ovu je kreativnu aktivnost bio potreban jedan stolac, koji je stavljen ispred ploče i ukrašen platnom. Stolac smo nazvali – Autorski stolac, namijenjen da na njemu učenik čita svoj autorski uradak, pri čemu, po svom izboru, može sjediti, klečati, stajati, čučati, što god.

Tijek aktivnosti: Nakon komunikacijske situacije u kojoj su učenici pričali o svojoj mami, osjećajima, njezinim osobinama i događajima kad je njihova mama bila superjunakinja, uslijedila je aktivnost pisanog izražavanja.

Učenici su imali zadatak napisati kratak sastavak ili pjesmicu o svojoj mami u kojoj su mogli  izraziti svoje osjećaje i zahvalnost majci.

Nakon pisanja uslijedilo je čitanje autorskih uradaka na autorskom stolcu. Učenici su pažljivo slušali jedni druge i pljeskom nagradili svakog autora, nakon čega je slijedio kratak razgovor najprije s učenikom – samovrednovanje (Jesi li zadovoljna/zadovoljan uratkom?, Je li bilo teško?, Što bi mogla/mogao izmijeniti?), zatim s cijelim razredom – vrednovanje koje provodi razred (Što vam se svidjelo u sastavku ili pjesmi?, Imate li kakav prijedlog za autoricu/autora?, Kakve su rečenice u sastavku ili stihovi u pjesmi?, Jeste li razumjeli sve što ste čuli?).

U dogovoru s učenicima uspješne i kreativne uratke predložit ćemo za objavu u školskom listu.

Cilj je ove kreativne aktivnosti uspješno realiziran, zadatak ostvaren, kao i svi planirani ishodi.

• 

• 

• 

• 

• 

ZAKLJUČAK

Kreativnost je urođena sposobnost svakog pojedinca koja se mora uvježbavati i razvijati. Za to je potrebna suradnja svih dionika koji su uključeni u razvoj djeteta, motivirajuća okolina, zdravi obiteljski odnosi, škola, socioekonomski uvjeti i dobri međuljudski odnosi. Dječje genetsko-stvaralačke potencije potrebno je razvijati u obitelji, vrtiću, školi i na fakultetu. Poticajna je okolina od presudnog značaja za razvoj dječjih stvaralačkih potencijala. Kreativnost je neosporno važno polazište u razrednoj nastavi koju je potrebno njegovati i razvijati. Učenik ne bi trebao biti pasivan sudionik nastave, već njezin aktivan sudionik, čemu pridonosi asistirajuća i motivirajuća uloga učitelja. Naime, kreativne nastave nema bez kreativnog učitelja koji će motivirati, predlagati, ukazivati na alternative, obrazlagati, ohrabrivati i omogućavati fluentnost ideja te poticati na istraživanje projektnim zadatcima, rješavanjem problemskih situacija u školskom i izvanškolskom okruženju. Na taj će način učenik postati samostalniji, aktivniji i motiviraniji sudionik nastave, otvoreniji za nova iskustva, osjetljiviji/senzibilniji, ustrajniji, znatiželjniji, tolerantniji na dvosmislenost, spremniji rasti i mijenjati se te sposoban misliti izvan okvira logike.

■  Piše: Biljana Knežević, učiteljica | OŠ Vladimir Nazor, Đakovo ■