Svatko u svom razrednom odjelu ima učenika koji su emocionalno zreli i odlično socijalizirani od prvoga dana, ali u svakom odjelu ima i sramežljive, tihe i samozatajne djece do koje je teško doprijeti. Zna se dogoditi da prođu tjedni dok takvoj djeci ne čujete glas. Često prođe prvi razred dok se takvo dijete ne odvaži samostalno nešto ispričati pred ostalim učenicima.

Razredni je ljubimac izvrstan pomoćnik za ovakvu djecu.

Na jednom od stručnih skupova kolegica je kao primjer dobre prakse iznijela svoja iskustva o uvođenju razrednih ljubimaca u svoj razredni odjel.

Ideja mi se jako svidjela pa sam u sljedećoj generaciji napravila slično. U razred sam donijela plišanca koji nam je postao razredni ljubimac. Bila sam jako zadovoljna rezultatima i od tada to prakticiram u svakoj generaciji.

JA TO RADIM OVAKO:

Najprije o namjeri i o razlogu uvođenja razrednog ljubimca upoznam roditelje na prvom roditeljskom sastanku koji obično bude tijekom prvog nastavnog tjedna.

Potom osmišljavam kako ću plišanca upoznati s učenicima. U prvom su razredu stvarne i izmišljne motivacijske priče svakodnevnica. Nakon par dana nastave kupim zanimljivog plišanca i donesem ga u školu. On je taj dan glavni lik motivacijske priče i nakon toga postaje novi član razrednog odjela, naš razredni ljubimac.

✿ Odmah mu dajemo ime. Svatko može predložiti ime za koje smatra da bi ljubimcu pristajalo. Provodimo glasovanje i ime s najviše glasova postaje ime razrednog ljubimca. Do sada su to bili: Brundo, Kreki, Edo i Tedi.

Mnoštvo se priča kasnije vrti oko njega i njegovih prijatelja. Djeca ga uvijek oduševljeno prihvate, a onda ga požele odnijeti svojim kućama i upoznati ga s obiteljima.

✿ Svakodnevno biram tko taj dan nosi ljubimca svojoj kući.

Sutradan učenik vraća ljubimca u razred i donosi crtež na kojemu je nacrtana neka aktivnost s ljubimcem. Kada se usvoje sva slova, učenici zapisuju par rečenica o tome što su s njim radili.

✿ Osobito je važno tko će ljubimca dobiti vikendom jer tada posebno dolazi do izražaja koliko se učenici brinu o ljubimcu. Upoznaju ga sa svim članovima obitelji, nose ga na izlete, svoje aktivnosti, liječniku ili zubaru.

Ujutro, na početku nastave, učenik izlazi s ljubimcem ispred ostalih učenika i priča doživljaje  prethodnog dana (Gdje su bili? Koga je ljubimac upoznao? Što mu se najviše svidjelo?).  Zanimljivo je pratiti kako na početku izlaganja svako dijete, osobito ono sramežljivije, čvrsto zagrli ljubimca i tiho, pomoću dodatnih pitanja, kratkim rečenicama priča svoje događaje.

✿ Kako vrijeme odmiče, tako dijete postaje sve opuštenije, a rečenice su složenije i ulančanije.

Pri kraju prvog razreda svaki je učenik sposoban opušteno i samostalno ispričati doživljaje prethodnog dana pretvarajući ih u zanimljivu priču.

✿ Na ovaj način djeca razvijaju svoje govorne sposobnosti, uče se lijepo izražavati i prepričavati događaj. Razvijaju tako i samopouzdanje iznoseći svoja razmišljanja slobodno i ne srameći se, a tako uče i slušati jedni druge, dati podršku i pohvaliti govornika.

✿ Kad god idemo na izvanučioničku nastavu, ljubimac ide s nama. Svakome tko uđe u našu učionicu, djeca odmah predstavljaju ljubimca.

Dogodilo se jednom da se ljubimac slučajno od učestalog nošenja poderao. Tada nam je pomogla baka jednog učenika zašivši mu nogu. Često ljubimac dobije i modne dodatke – zimi šal ili kapu.

Prošle je školske godine u razrednom odjelu bio dječak koji je uvijek nosio kravate. Kad je ljubimac bio kod njega, vratio se i plišanac s kravatom. U vrijeme koronavirusa dobio je i maskicu.

✿ Tijekom nastave na daljinu sadašnji je ljubimac slučajno ostao kod jedne djevojčice. Učenici su bili sretni što nije sam u učionici. Sudjelovao je na svim našim sastancima, a djevojčica nam je redovno pričala što ljubimac radi. Tijekom prvog razreda učenici su ga učestalo vodili kući, kasnije bi ostajao u našoj učionici.

Ovo je prva generacija koja ga želi nositi kućama i u drugom razredu te nam pričati dogodovštine s njim. Sada su to već prave maštovite priče.

Često se dogodi da roditelji kupuju istog plišanca da ga imaju kod kuće, osobito ako učenik ima mlađeg brata ili sestru kojima se naš razredni ljubimac jako svidio.

Na kraju godine sve radove (crteže i opise događaja) uvežemo u knjigu o doživljajima našeg plišanog ljubimca.

Zanimljivo je da se i djeca i roditelji godinama s veseljem sjećaju ljubimca koji je dolazio u njihov dom.

Smatram da ova aktivnost ima višestruku korist za svako dijete, osobito ono sramežljivije. Upravo zbog toga je provodim u svojim razrednim odjelima već godinama.

Pokušajte i vi, možda vam se svidi!

■  Piše: Gordana Rokolj, učiteljica savjetnik  ■  Osnovna škola Lapad, Dubrovnik ■