Prema Carol Collier Kuhlthau i sur. (2019) vođeno učenje opisuje školu kao suradničku zajednicu učenja. Drugim riječima, naglasak je na detaljnom, ali postupnom istraživanju pojedinog sadržaja različitim koracima. U osmišljavanju „koraka“ i vođenju učenika sudjeluju svi dionici odgojno-obrazovnog procesa.

Iako možda zvuči kao nešto novo, ovaj je oblik poučavanja sveprisutan u nastavnom procesu (ili barem u njegovu većem dijelu). Što je još zanimljivije, učitelji ga često otkrivaju intuitivno. Naime, kada bi se svi navedeni opisi pojednostavili, može se zaključiti kako se radi o postupnom poučavanju.

Piše:  Angelina Jakopin Vuk, mag. prim. educ., učiteljica razredne nastave  ■   OŠ Središće

Koji su koraci potrebni u spomenutom poučavanju i o kakvoj je postupnosti riječ, pojasnit ću svojim primjerom u produženom boravku.

Vođenim se učenjem koristim u većini aktivnosti koje provodim za svoje učenike u sklopu programa produženog boravka, no aktivnost, u kojoj je ono najizraženije, svakako je izrada likovnih radova.

Poučena kako učenicima uvijek treba u jednoj do dvije rečenice jasno navesti likovni zadatak koji trebaju napraviti, smatrala sam kako je to sasvim dovoljno za uspješan rad.

Međutim, bila sam u krivu.

Meni je kao učiteljici jasno što treba raditi kada je likovni zadatak da se pastelama naslika starinski predmet u komplementarnom kontrastu, ali učenicima ne. Razlog tome nije neznanje ili nepoznavanje likovnog jezika (jer moji učenici znaju pojasniti što je to komplementarni kontrast te navesti komplementarne parove) ili nerazumijevanje motiva (svaki motiv analiziramo i točno znaju što tog dana prikazuju na plohi).

Problem se krije u duljini rečenica kojima se koristimo kako bismo im nešto pojasnili. U spomenutoj rečenici svaka riječ označava važan pojam koji učenici u tom trenutku trebaju vizualizirati, razumjeti i u konačnici prikazati. Vjerujem da ćete i sami zaključiti da to nije nimalo lak zadatak kako se čini jer i da nama odraslima netko kaže da trebamo posložiti odjeću na police određenim redoslijedom pazeći da je odjeća posložena od toplih prema hladnim bojama, zasigurno bismo se zbunili.

Rješenje sam za ovaj problem pronašla upravo u ovom obliku učenja i to na sljedeći način. Nakon što s učenicima analiziram likovni problem te motiv koji će prikazivati tog dana, navedem u jednoj rečenici likovni zadatak i dodatno ga pojasnim.

U dodatnom pojašnjenju (koje zapisujem na ploču ili prikazujem na prezentaciji)  točno po točkama navodim kako učenici postupno trebaju raditi zadatak.

Važno je naglasiti da pojašnjenja nisu pisana dugim nejasnim rečenicama, već kratkim i jasnim u kojima se nalazi konkretna uputa za rad. To dodatno pojašnjenje predstavlja oblik vođenog učenja.

Primjer dodatnog pojašnjenja za spomenuti likovni zadatak.

LIKOVNI ZADATAK:

• komplementarni kontrast.

DODATNO POJAŠNJENJE LIKOVNOG ZADATKA

• Napraviti oblik predmeta pastelom.
• Odabrati komplementarni par.
• Ispuniti plohu predmeta.
• Kada učenici usvoje ovaj oblik rada, rečenice je moguće dodatno skratiti. Tada one predstavljaju samo pojmove. To bi izgledalo ovako:
• oblik predmeta (pastel)
• komplementarni par
• ploha.

Glavna je prednost ovakvog oblika poučavanja mogućnost da učenik sam prati vlastiti napredak (koji dio zadatka je napravio i što još treba napraviti da bi rad bio potpun).

To je, također, vrlo korisno i u samovrednovanju i vršnjačkom vrednovanju kada učenici analiziraju ostvarenost likovnog zadatka na svojem i tuđem radu.

Točno mogu po navedenim točkama vidjeti što su ostvarili ili što im nedostaje te koja bi to ocjena bila.

Naposljetku, važno je reći kako je ovo samo jedan od primjera korištenja ovog oblika poučavanja, no potrebno ga je uvrstiti i prilagoditi svakom nastavnom predmetu (koliko je to moguće) kako bismo uvijek ostvarili postavljene ciljeve i ishode te kako bi naši učenici stvorili osjećaj sposobnosti. Sposobnosti da mogu sve napraviti ukoliko ulože trud pažljivo slijedeći upute i ne preskačući korake.