Na prvi dan proljeća, 21. ožujka, u prekrasnom školskom parku Osnovne škole „Grigor Vitez“ Sveti Ivan Žabno i ove je godine održana zanimljiva pjesnička radionica. U njoj su sudjelovali moji učenici 7. a razreda.

Učenici su na simboličan način dočekali proljeće u njegovu „dvorištu“, u prostranom zelenom parku koji, između ostaloga, krasi i lijepa drvena skulptura triju tulipana, rad kipara Dragutina Ciglara, koja je u našem parku postavljena 2016. godine. Živ je to podsjetnik na tri tulipana iz poznate istoimene pjesme Grigora Viteza čije ime naša škola ponosno nosi.

Učenici su najprije poslušali upute, a potom se svaki od njih sa stolčićem u jednoj, a bilježnicom i olovkom u drugoj ruci zaputio u svoj kutak parka. Osluškujući zvukove oko sebe, promatrajući sve ljepote koje je prvi dan proljeća nudio znatiželjnom oku, mirišući svježinu sazrelog ožujka, moji su školarci i nesvjesnom sinestezijom uplovljavali u vode otkuda izvire poetsko nadahnuće. U svoje su bilježnice zapisivali sve što su zapažali bez točno određenih poredaka, svojevrsnih očekivanih prvenstava ili određenih zadanosti – samo su se prepustili trenutku u kojemu ne postoji ništa osim njih i proljeća koje ih okružuje.

Rezultati su bili izvanredni: svaki je učenik na svoj jedinstven način doživio prirodu čiji je i sam dio te je, što je možda i najvažnije, učitelju s neskrivenom radošću i veseljem dolazio pokazati što je napisao objašnjavajući pritom razloge odabira koje je smatrao potencijalno manje jasnim (ne shvaćajući da je upravo tim činom zagazio na stazu pjesničke jasnovidnosti) i nestrpljivo iščekujući komentar svog učitelja.

Logično, učenička zamjećivanja međusobno su se razlikovala, ali većina je njih bila na svome voljnom i spoznajnom vrhuncu, što se može zahvaliti iznimnoj razini postignute motivacije.

• 

• 

• 

• 

Moje đake koji su zaista srasli s prirodom, koja im je vjerni suputnik na putu od kuće do škole, s kojom se jutrom bude i navečer usnu, koju svakodnevno udišu u svojim domovima, dvorištima pomažući roditeljima na polju, u šumi, uistinu nije teško motivirati. Oni su spremni pisati jer su im ponuđene slike tako žive i jasne da su, i ne misleći o tome, kadri i pjesničkom riječju oplemeniti svijet kojem pripadaju. To se još jednom jasno pokazalo i u ovoj radionici.

Za kraj evo i jednog pjesničkog proljetnog  pozdrava, pjesme koju je napisao učenik Leon Međimorec.

Sjedim u prirodi ispred škole,

čujem cvrkut ptica

i vidim razna lica.

Vjetar piri,

visibaba iz trave viri,

krošnje se lagano njišu,

moji prijatelji pjesmu pišu.

Crkveno zvono zvoni,

cvijeće oko mene buji,

pored mene pčela na cvijetu zuji,

sve je oko mene lijepo, divno,

cijeli je svijet živno!

Živnimo, dakle, i mi – kada ćemo ako ne u proljeće? Zdravi bili – živjeli!

■  Napisao: Tomislav HREBAK, učitelj iz Osnovne škole „Grigor Vitez“ Sveti Ivan Žabno ■