Veljača je, premda najkraći mjesec u godini, jedan od najveselijih. S obzirom na to da su moji prvašići veseli i zaigrani (a neki i jako, jako zaljubljeni) jedva smo čekali Valentinovo, dan za sve zaljubljene.

Taj dan je u našem razredu bilo posebno veselo. Već i samim tim što smo se dogovorili i svi obukli nešto crveno. Na satu Hrvatskog jezika čitali smo pjesmu Mirne Grbec Valentinovo. Učenici su pričali o svojim dojmovima o pjesmi te o osjećaju zaljubljenosti. Rješavali smo zadatke uz pjesmu. Namjera nam je bila uvježbati čitanje i pisanje riječi s obrađenim slovima, ali i potaknuti učenike da izraze svoj doživljaj pjesme i povežu ga sa svojim stvarnim iskustvom iz života.

Nakon interpretacije pjesme pričali smo o njihovim dojmovima i iskustvima. Svima se pjesma svidjela i učenici su lijepo zaključili da se djevojčici sviđa dječak komu je nacrtala srce. No, u početku su bili dosta sramežljivi kod isticanja svojih osjećaja. Pričali su o ljubavi prema roditeljima, braći/sestrama, bakama i djedovima, prijateljima… Uskoro su se oslobodili i istaknuli da su i oni zaljubljeni. Razgovarali smo o „leptirićima” u trbuhu i crvenilu kad sretneš onoga tko ti se sviđa. Neki su spomenuli da su onda jako sretni. Imali smo čak i jedan par koji se darivao za Valentinovo jer su, kako su sami rekli, oni cura i dečko. Zaključili smo da je ljubav jako važna jer smo svi sretniji kad nekog volimo. Zato su i pisali su kratke poruke za Valentinovo svojim simpatijama i stavili ih u kutiju u holu.

Kad smo kasnije pokupili poruke koje su stigle za nas, bili su jako uzbuđeni i sretni. Osobito ih je razveselila poruka mojih bivših učenika, sada petaša.

I matematika je bila „zaljubljena”. Cilj je sata bio da učenici zbrajaju i oduzimaju brojeve do 10, da računske operacije zapisuju matematičkim zapisom, određuju nepoznati broj u jednakosti i rješavaju jednostavne zadatke riječima. Naravno, sve „obojene” ljubavnom tematikom. Tako su brojevi nekako bili zanimljiviji, a zadatci lakši za rješavanje.

Poveznica za preuzimanje listića: Zaljubljena matematika.docx.

Mi, Međimurci, imamo lijep običaj da se na Valentinovo „ftičeki ženiju”. Običaj je dio naše tradicije. Na dan Valentinova djeci se uvijek priča kako se „ftičeki” vole i imaju svatove pa tada daruju djecu. Kad sam bila dijete, obično su mame i bake ispekle sitne kolačiće i (ako je to vrijeme dopuštalo) sakrile ih negdje u prirodi pa su ih djeca tražila. Bili su ispod grmlja, na granama drveća, na travi… Nekad su zime bile mnogo hladnije pa su noge ozeble i pocrvenile. Tada su djeci rekli da imaju crvene „čizmice”. Danas je darivanje ostalo, ali, osim kolačića, mnoga djeca dobivaju slatkiše.

Tako je i nas pričekao slatki paketić u razredu (samo što je učiteljica ovaj put bila „ftiček”).

Osim toga, jedna nam je mama poslala slatke „ftičeke” (kolačiće) pa su se svi moji učenici zasladili njima.

Nakon užine i odmora skupili smo se s ostalim učenicima razredne nastave i nastala je naša milenijska zaljubljena fotografija.

I mačke su zaljubljene u veljači. One su nam bile motiv za likovni rad. Mačku su slikali kolažom i crtali crnim flomasterom. Igrali smo se različitim kolaž-papirom (s različitim motivom i rasterom). Flomasterom smo oblikovali obrisnu crtu i dodali detalje našim macama.

Na satu Tjelesne i zdravstvene kulture ovaj smo put plesali. Uz aplikaciju GoNoodle vježbali smo koordinaciju i plesne pokrete uz vesele i živahne pjesme.

Na lutkarskoj smo grupi izrađivali zaljubljenu lutku s kojom su zatim učenici improvizirali male scenske improvizacije. Naime, pokušala sam ih motivirati da istaknu svoj doživljaj ljubavi s pomoću lutke. Najprije smo izradili štapnu lutku od papira. Svaki je učenik dao ime svojoj lutki. Dobili su zadatak da zamisle da je njihova lutka zaljubljena i da ispričaju koga voli i kako se osjeća. Tako smo, kroz igru lutkama, saznali i o nekim tajnim ljubavima.

Odlučili su da će lutke pokloniti, neki svojim prijateljima, a neki simpatijama.

Jako mnogo napravili i sve uz mnogo smijeha i zabavnih aktivnosti. Ovaj školski dan nam je dokazao da i učenje može biti zabavno. A to mu je bio i cilj.

■  Napisala:  Gordana JURAS, učiteljica razredne nastave, učiteljica mentorica | OŠ Ivanovec ■