Služeći se računalnom simulacijom zvanom „Ilustris”, astronomi su stvorili prvi realističan virtualni svemir koji može ponovno stvoriti 13 bilijuna godina svemirske evolucije.

Sve dosad nijedna simulacija nije mogla simultano reproducirati svemir na tako velikoj ili maloj skali.

Prethodni su pokušaji simulacija svemira bili otežani zbog nedostatnih tehničkih mogućnosti i zakonitosti fizike koja stoji iza potrebnih proračuna. Kao rezultat toga, prethodni su programi bili ograničeni u rezoluciji ili usmjereni prema samo malom dijelu svemira. Prijašnje su simulacije imale poteškoća i s oblikovanjem kompleksnih povratnih podataka o zvjezdanim formacijama, eksplozijama supernova i crnim rupama.

„Ilustris” se služi sofisticiranim računalnim programom kako bi kreirao evoluciju svemira u visokoj rezoluciji. On uključuje i normalnu te tamnu tvar koristeći se s 12 bilijuna 3D piksela ili rezolucijskih elemenata.

Znanstvenici su pet godina razvijali program „Ilustris”, a „stvarni” su izračuni trajali tri mjeseca pri čemu je upotrijebljeno 8000 usporednih procesora. Usporedbe radi, da su se znanstvenici koristili prosječnim stolnim računalom, kalkulacije bi trajale više od 2000 godina.

Računalna je simulacija počela od vremena 12 milijuna godina nakon velikog praska. Kad je dostignula sadašnje vrijeme, astronomi su izbrojili više od 41 000 galaktika u simuliranom svemiru. „Ilustris” je proizveo realističnu mješavinu eliptičnih i spiralnih galaktika poput Mliječne staze. Ponovno je stvorio i velike strukture poput skupa galaktika. Na maloj skali taj je program precizno proizveo kemijske sastave pojedinih galaktika.

„Ilustris” je poput vremeplova kojim znanstvenici mogu putovati naprijed ili natrag kroz vrijeme te zaustaviti simulaciju i povećati jednu jedinu galaktiku ili skup galaktika kako bi vidjeli što se ondje zbiva.