Zanimljivosti
PRIRODNA POJAVA: HLADNO SVIJETLJENJE ŽIVIH ORGANIZAMA
Bioluminiscencija – kada priroda svjetluca
objavljeno: 13. srpnja 2021.

Ljeti nam je jedna od najdražih aktivnosti kupanje, odnosno uživanje u vodi, slanoj ili slatkoj. To podrazumijeva sve moguće vrste plivanja, skakanja, ronjenja, igre s loptom, plutanje na različitim rekvizitima te uvijek popularno noćno kupanje. No mnogi ne znaju da noćno kupanje vrlo lako može postati nezaboravan doživljaj, i to zahvaljujući jednoj prirodnoj pojavi – bioluminiscenciji.

Bioluminiscencija je hladno svijetljenje živih organizama, najčešće dubokomorskih, koje nastaje tijekom oksidacije molekule koja emitira svjetlost – luciferina. Na brzinu te kemijske reakcije utječe enzim luciferaza koji ima mnogo varijanti kao i molekula luciferina čiji sastav ovisi o vrsti. Upravo kombinacija tih molekula koje organizam posjeduje određuje boju emitiranog svjetla.

Životinje u moru uglavnom stvaraju svjetlost plavozelene ili zelene boje jer svjetlost tih valnih duljina najdalje putuje kroz morsku vodu. Oči morskih životinja osjetljive su na taj dio vidljivog spektra, pa je bioluminiscencija vrlo učinkovit način komunikacije između organizama na velikim udaljenostima. Ovisno o uvjetima, svjetlosni bljesak može se vidjeti s udaljenosti i do stotinu metara.

Bljeskovi pojedinih jednostaničnih bičaša, veličine oko 0,5 mm, mogu se vidjeti s udaljenosti od pet metara što je ekvivalentno tomu da čovjek visok dva metra može komunicirati s nekim na udaljenosti od 20 kilometara!

Bioluminiscencija je zabilježena u zaista zapanjujuće raznolikih organizama – od bakterija i gljiva, planktonskih praživotinja, žarnjaka, mnogočetinaša, glavonožaca, krijesnica pa sve do mnogobrojnih dubokomorskih riba, čak i morskih pasa.

Njezina je uloga jednako raznolika – služi za zaštitu i zbunjivanje, za privlačenje plijena, kao način prepoznavanja pripadnika svoje vrste, za orijentaciju i komunikaciju te kao pomoć pri udvaranju i privlačenju spolnog partnera.

Na koji način možemo izazvati tu pojavu i uljepšati si ionako prekrasne ljetne noći? Vrlo jednostavno. S obzirom na to da je luciferin tvar koja u dodiru sa zrakom svjetluca, potrebno je noću rasprskati površinu mora i odmah ćemo primijetiti svjetlucanje nalik na krijesnice u moru.

Za to je svjetlucanje u toplim morima, pa tako i u našem Jadranu, zaslužan jednostanični svjetleći bičaš Noctiluca scintillans.

A za najljepše prizore bioluminiscencije potrebno je ipak otići dalje od Mediterana, točnije do Puerto Rica. Tamo se, istočno od glavnog otoka, nalazi čaroban mali otok Vieques u čijem se Zaljevu komaraca (engl. Mosquito Bay) može vidjeti najsjajnije bioluminiscentno svjetlucanje na Zemlji.

Pojava je to od koje zastaje dah i zato nije čudno što ju je popularni časopis Condé Nast Traveller uvrstio na svoj popis Sedam svjetskih čuda za 2020. godinu. U mračnim noćima tada bliješti svaki zaveslaj, a svaka riba koja bježi pred kajakom ostavlja prekrasan svjetlucavi fluorescentni trag.

Nešto slično, ali na drugome mjestu, doživio je i Kolumbo kada se približavao obali Sjeverne Amerike. Tu je pojavu opisao kao „svjetlost svijeća koje se kreću gore-dolje”. Neki biolozi smatraju da je Kolumbo tada svjedočio masovnom ritualu parenja bioluminiscentnog mnogočetinaša iz roda Odontosyllis. Tijekom ljetnih noći ženke izvode „svjetlosni ples” da bi privukle mužjaka – plivaju u krugovima ispuštajući pritom zelenu luminiscentnu tvar. Kad mužjak stigne do centra kruga koji ženka opisuje plesom, ispušta spermu i pritom proizvede jak bljesak, a ona ispušta svjetleća jaja. Nakon parenja vraćaju se na morsko dno na kojemu i inače žive.

Možda nikad nećemo doživjeti karipske svjetlosne spektakle, ali korisno je znati da su nam skromnija, ali svejedno nevjerojatno lijepa, čuda prirode vrlo često doslovce nadohvat ruke. Potrebno je samo promatrati, osvrnuti se oko sebe i, naravno, noću uzburkati more.

■ Piše: Ivana Tokić, prof., nastavnica biologije | Prirodoslovna škola Vladimira Preloga, Zagreb ■