Tim nam riječima vrlo iskreno o sebi govori Zadranin Noel LAKIĆ, maturant Gimnazije Franje Petrića, višestruki državni i međunarodni prvak iz matematike. Dok smo dogovarali razgovor i susret, upozorila nas je ravnateljica škole Blanka Pedišić da je Noel sav u svome matematičkome svijetu i da bi mogao zaboraviti na naš dogovor. To se, dakako, i dogodilo, pa je dojurio do škole na biciklu sav zadihan, smijući se i ispričavajući istodobno na kašnjenju. Ipak, budući da je ta srijeda bila prekrasna i sunčana, nije nam ga bilo teško čekati u školskome dvorištu, samo nekoliko koraka od mora.

– Krenuo sam u sedmome razredu Osnovne škole Šime Budinića na natjecanja, bio sam jako dobar u tome i tu je vjerujem sve krenulo ozbiljnije. Možda je najzaslužnija moja tadašnja profesorica Anka MARTINOVIĆ, koja me poticala da još više uđem u svijet matematike. I jasno, da još više doma vježbam, jer bez grijanja stolice i višesatnog vježbanja kod kuće nema uspjeha u ovome području – prisjeća se Noel.

NEPOTREBNE „KOBASICE” OD ZADATAKA

Ta se vjera učiteljice Martinović isplatila, pa je Noel već u osmome razredu postao državni prvak iz matematike. Njegov prelazak u zadarski MIOC potom je bio jedini logičan korak. Nije mu jasno zašto je matematika za mnoge njegove vršnjake bauk i zapravo smatra da taj strah nije ni u čemu utemeljen. Radi se, kaže, o vrlo jednostavnim logičkim operacijama i samo treba malo mućnuti glavom da bismo shvatili što se od nas traži u nekome zadatku. Naravno, kada to kaže matematički genijalac poput njega, onda se matka zaista čini laganom:

– Mislim da premalo u školstvu razvijamo apstraktno razmišljanje, ako baš hoćete i maštu, a za matematiku je takav način razmišljanja ključan. Kad bismo više radili na tome segmentu, manje na štrebanju činjenica, možda bi svima te računske operacije bile razumljivije. Vidio sam da je ove godine mnogo srednjoškolaca loše riješilo opisne zadatke iz matematike i to je za mene poražavajuće.

Njemu su osobno najdraži upravo takvi opisni problemski zadatci, naročito iz područja teorije brojeva, prostih brojeva, djeljivosti, polinoma… Nikad ga nisu privlačile velike računice, zadatci brojevima koje treba ispisati po cijeloj stranci. Smatra pogrešnim učenike „ubijati u pojam” takvim „kobasicama”od zadataka, jer se sva matematička logika može naučiti i shvatiti računanjem do 100.

– Ako naučiš dobro razmišljati i zaključivati na tim osnovnim stvarima, elementarnim računskim operacijama, ništa ti kasnije ne će biti teško ni neshvatljivo – kaže.

Priznaje nam da tijekom godine baš i nije prerevan za vježbanjem kod kuće, jer voli imati i slobodno vrijeme. Tijekom godine imaju dva zahtjevna kampa pred natjecanja, koje organizira udruga Mladi nadareni matematičari „Marin Getaldić”. Postoje i pripreme koje organizira Hrvatsko matematičko društvo, tri tjedna u lipnju, i to je baš ono što njima natjecateljima treba, govori Noel, da izbruse svoje talente i unaprijed se pripreme za izazove koje svako matematičko natjecanje nosi. Tad i oni sami kod kuće vježbaju po cijele dane.

– Plan je ove godine stvarno se dobro pripremiti i na Međunarodnoj matematičkoj olimpijadi osvojiti srebro ili zlato.

SMANJITI BROJ PREDMETA

U srednjoj je školi Noela preuzela danas umirovljena profesorica matematike Aida Vlainić. Sjećanja na to razdoblje vrlo su pozitivna, rekao nam je Noel, iako kaže da su se nje sva djeca bojala na redovitoj nastavi. Ali je zato tijekom priprema, na dodatnoj nastavi pokazivala svu svoju ljudsku toplinu, veliku matematičku stručnost, entuzijazam i volju za pomaganjem. Stoga će mu gimnazijsko školovanje ostali u vrlo lijepom sjećanju.

Međutim, volio bi da se u budućnosti dogode neke bitnije promjene i reforme u našem sustavu obrazovanja:

– Srednja bi škola trebala imati manje predmeta, pogotovo matematička gimnazija. Ne treba nas zamarati takoreći širokim općim predmetima, jer ako smo izabrali matematički smjer to smo napravili ciljano. Jer nam to da tako kažem leži, jer nas to zanima i to želimo raditi u životu. Onda nam dajte kvalitetne sadržaje iz tih predmeta i područja, najkvalitetnije moguće profesore. A i trebalo bi promijeniti način upisa na fakultete, poglavito sustav državne mature. Ako želim upisati matematiku na PMF-u, zašto je bitno na državnoj maturi provjeravati moje znanje iz hrvatskog jezika? A događalo se da se neki moji poznanici nisu upisali na PMF jer nisu dobri iz jezika, materinskog ili engleskog, iako matematiku i fiziku takoreći rasturaju.

Koliko ocjenjivanje može biti objektivno u školama pitamo Noela, budući da je i sam svjestan kako u državi imamo previše odlikaša, koji u kasnijim fazama školovanja baš i ne pokažu da znaju za tu ocjenu.

– Po pričama koje ja čujem, roditelji radi velik pritisak na profesore, naročito u osnovnim školama i onda profesori popuste te daju više ocjene, iako učenik to ne zaslužuje. To nije dobro, jer petica iz jedne škole nije ista petici iz druge škole, a zbog toga bi neki učenik mogao ostati bez mjesta u željenoj srednjoj školi. Roditelji moraju otvoriti oči i imati realnija očekivanja. Moji su uvijek biti realni, čak mi govore da se zabavim tijekom školovanja. Samo pamet u glavu, smireno i nemoj se baš raspasti od previše matematike, poručuje mi mama, a ja se trudim poslušati je – zaključuje Noel, kojeg u budućnosti sigurno čekaju velike stvari.

 MOBITELE VAN IZ ŠKOLA

Volio bi, kaže, jednog dana ostati u Hrvatskoj, živjeti i dalje uz more, ali nije siguran hoće li i kakvih radnih mjesta u budućnosti biti ovdje. Nije siguran ni za struku, možda završi u programiranju, možda ekonomiji, nekom znanstvenom institutu.

A kad ne uči i ne računa, voli igrati košarku s prijateljima, slušati glazbu, drage su mu šetnje. Smeta ga što su mladi postali ovisni o tehnologiji, što se sve manje druže uživo. Iako i on, priznaje, dosta vremena dnevno provede na mobitelu, slaže se s prijedlogom da se u svim hrvatskim školama zabrani uporaba mobitela. Jer sigurno taj uređaj ne će pomoći u nastaviti niti potaknuti učenike na bolje učenje i upijanje znanja. A onome što usporava i otežava proces učenja i poučavanja nije mjesto u školi. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Branko NAĐ ]

………………………….

RAVNATELJICA BLANKA PEDIŠIĆ

Teško do vrhunskih profesora 

Gimnazijom Franje Petrića, koja ove godine ima 345 učenika, ravna Blanka PEDIŠIĆ te nam otkiva da Noel nije jedini dragulj, jer su tijekom godina i drugi učenici osvajali vrhunska međunarodna priznanja, od Antonija Majdančića, Marinka Jablana, Ivane Bosnić, Roke Žaje, Marina Varivode…

– To sigurno mnogo govori o kvaliteti naše škole, no mislim da nema tu neke misteriozne tajne uspjeha. Činjenica jest da je moj prethodnik, ravnatelj Zdravko Ćurko, gradio školu mnogo drukčiju od drugih, s obzirom na pristup učenicima i samome procesu poučavanja, i drukčiju u odnosu na ono što su programi nudili.

Ova je škola nastala kao MIOC, Matematičko-informatički obrazovni centar i dan-danas je tako zovu, iako ona to već odavno nije. Nasreću ili nažalost, ovisi koga pitate, napominje Pedišić.

– Djeca uglavnom žale za starim MIOC-om, jer je to bio drukčiji program. Sad imamo program opće i prirodoslovno-matematičke gimnazije, ali važno je reći da su ljudi koji su stvarali ovu školu, a među koje spada i Noelova mentorica Ida Vlainić, ulagali silan trud da potiču talente. No moramo biti iskreni i reći da najveće zasluge za uspjeh te djece pripadaju baš njima samima.

Ravnateljicu Pedišić zabrinjava gdje će pronaći mentore nakon smjene generacija, odlaskom starijih nastavnika. Najveći joj je problem kako dobiti i privoljeti mlade nastavnike da se oni bave tim vrlo zahtjevnim dodatnim radom.

– Vrlo je teško naći dobrog profesora matematike. A i kada ga nađemo, vrlo ga je teško nagovoriti na taj dodatni posao. Zato što dodatni rad s takvim mladim genijalcima iziskuje golem trud, odricanje, brojne neprospavane noći da bi mogli spremati učenike za natjecanje. Koliko je teško naći profesore govori i podatak da su se na natječaj objavljen za nastavnika matematike u ovoj školi javila samo tri čovjeka. Ali ne zato što ne bi htjeli raditi, nego zato što bi ovdje trebali zaista puno raditi. Redovita nastava matematike još ih može privući, ali dodatni rad s ovakvim talentima iziskuje silno mnogo rada i to nije za svakoga.

Pitamo ravnateljicu koliko je zadovoljna aktualnom kurikularnom reformom te nam govori da uza svu novu tehnologiju koja se uvodi još je uvijek u matematici presudan neposredan radi i osobno vježbanje – kreda i ploča, papir i olovka:

– Vidim da ima profesora prepadnutih reformom, ima i onih koji misle da sada sve mora biti drukčije. Mislim da reforma nije loša kako je zamišljena, ali je problem njezina primjena i izvodljivost. Matematika će uvijek biti matematika, u kojoj god formi bila. Temeljni je problem što djeca danas znaju integrale i derivacije, ali ne znaju koliko će koštati haljina u Zari ako će biti snižena 35 posto. Time se reforma mora pozabaviti. A nastavnici koji su dosad radili kvalitetno radit će tako i dalje, bila reforma ili ne.

………………………….  [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Branko NAĐ ]