Iako je ugljikov dioksid biološki važan spoj, ima i svoju „tamnu” stranu. Ne podržava gorenje, prema tome ni disanje, a upravo je to njegovo svojstvo prouzročilo jednu od najneobičnijih prirodnih katastrofa 20. stoljeća.

U noći 21. kolovoza 1986. iz jezera Nyos u Kamerunu (Afrika) naglo se oslobodila golema količina ugljikova dioksida. Budući da je taj plin „teži” od zraka, „razlio” se uokolo u obliku nevidljivog oblaka bez mirisa. Jutro je otkrilo zastrašujući prizor – u krugu od 25 km oko jezera ugušilo se 1746 stanovnika okolnih sela te više od 8000 domaćih životinja. Jezero Nyos promijenilo je boju u crvenkastu, a razina mu je pala gotovo jedan metar.

Isprva se nije znao uzrok te tragedije, dok se nije povezala sa sličnim događajem dvije godine prije na jezeru Monounu u zapadnom Kamerunu. Tada se uz jezero ugušilo 37 seljaka pri odlasku na posao.

Tihi ubojica iz jezera Nyos jest ugljikov dioksid nastao zbog vulkanske aktivnosti djelovanjem užarene magme na karbonatne stijene. Budući da je jezero vrlo duboko (više od 200 m), nastali se ugljikov dioksid pod visokim tlakom otapao u vodi tvoreći prezasićenu otopinu. Iznad nje su bili toplija voda i niži tlak.

Pretpostavlja se da je te noći slojeve vode poremetio komad odlomljene stijene s obale ili je mala vulkanska erupcija protresla dno jezera. Znanstvenici su na temelju dokaza zaključili kako je plin izazvao vodoskok visok 100 metara te da se ukupno oslobodilo oko dvjesto tisuća tona ugljikova dioksida.

Vjeruje se da je oblak plina iz jezera izbio brzinom većom od 100 kilometara na sat i nastavio putovati u okolne doline brzinom od oko 30 km/h. Većinu ljudi smrt je zatekla u snu.

Da bi se spriječila nova nagla i nekontrolirana oslobađanja plina, od 2001. godine provodi se kontrolirano ispuštanje plina iz prezasićene otopine koja se stvara u donjem dijelu jezera.

Goran BUKAN