POČETAK NASTAVNE GODINE ■ RUJAN ■

Dragi Lastane, ne zabrinjavaju me promjene, je li sve u redu sa mnom?

petak, 27. rujna 2019.

Prolazi prvi mjesec nastave u ovoj, kažu, „drukčijoj godini”. Na stranu mnogo očitih problema, nedoumica i pitanja vezanih za Školu za život (kojih je jako puno, ali ih šaljem na odgovarajuće adrese i one ne utječu na moj neposredni rad)…

… koliko se toga u našem radu doista promijenilo?

U široj je javnosti slika o Školi za život, po mome mišljenju, potpuno iskrivljena i to zbog više razloga: pretjerano reklamiranje, naglašavanje digitalizacije, percepcija škole kao mjesta gdje se isključivo zabavlja, bez uloženog truda i bilo kakvih obveza, dužnosti i rada, lakše torbe (nauštrb kvalitete papira i sadržaja), bolji uvjeti (od kojih je puno škola jako daleko)...

U stručnoj je javnosti ta slika još pesimističnija: što koji ravnatelj i stručna služba traže, po kojem pravilniku; koje sve suglasnosti roditelji trebaju potpisati; koji je pravilnik novi, a koji ne; što pišemo „po starome”, a što „po novome”; tko će pisati koje elemente vrednovanja; kako ćemo razrađivati kriterije; imamo li autonomiju ili ćemo i dalje raditi po aktivima... Danima slušam i čitam mnoga pitanja, gledam zabrinute poglede pune strepnje i gotovo me sram priznati da ja uopće nisam zabrinuta. Jer, kad se odmaknemo od cijele ove šume informacija, pitanja i nedoumica, kad promišljamo o svome primarnome radu u razredu, s učenicima – što se nama u razrednoj nastavi doista promijenilo? 

AKTIVNOSTI

Kao i svake godine, najprije smo izradile GPIP i kurikulum i odmah prvi dan sazvale roditeljski sastanak, da što prije krenemo jasno i definirano, a i zato da roditeljima i na taj način damo do znanja da su naši partneri i sukreatori rada (velika mogućnost sudjelovanja roditelja u školskom radu i životu, kao sudionici nastave, gosti predavači, suradnici u osmišljavanju i realiziranju izvanučioničkih nastava...).

Iz našeg smo GPIP-a tematski planirale (iako mi se čini da je ipak bolje rad tematski vezati za mjesece, jer katkad ulazimo iz teme u temu, npr. počele smo temu Opet u školi, ali smo ubacile Ljeto i Pozdrav jeseni, što su druge teme) po ishodima i odmah vezale očekivanja MPT. Iako se čini kao puno posla, uopće nije tako, jer najprije sebi trebamo osvijestiti da to već radimo. Moramo samo izvući ono čime se bavimo u toj temi i to je to.

Znači: napravile smo Godišnji – same smo ga radile i prije; planirale smo mjesečno – sad smo razradile po temama; MPT smo radile – sad smo ih samo popisale na kraju teme/mjeseca; naša nas je viša savjetnica odavno uvela u ishode pa nam ni to nije ništa novo, štoviše: sad su nam svi posloženi, a i manje ih je nego ključnih pojmova u NPIP-u; dogovaramo se u aktivu paralele zato što tako radimo oduvijek jer svaka konstruktivna komunikacija iznjedri ideje do kojih možda svaka posebno ne bi ni došla, svaki izazov na koji naiđemo lakše je rješiv kad nas je više; svakodnevno se pripremamo za nastavu – pripremale smo se i dosad, svaka radi kako njoj odgovara; još nema udžbenika – pa zar nam treba udžbenik da bismo osmislili nastavu, pogotovo sada na početku? U razrednoj je nastavi puno bitniji neposredan rad, interakcija, udžbenik nam je ionako samo jedan od izvora.

Idući zadatak koji sam sama sebi zadala bio je detaljno proučiti kurikulume predmeta i MPT-a, da bih shvatila koncepciju, domene, cikluse i same ishode/očekivanja. Mogu vam reći da meni imaju smisla.

Kako mi je ipak papir i dalje papir (a i svi različito funkcioniramo i usvajamo – višestruke inteligencije), isprintala sam sebi i GPIP i kurikulume predmeta i MPT, da su mi pri ruci, jer mi je potpuno drukčije tipkati po tipkovnici i fizički listati, markirati, zapisivati; bolje usvajam i pamtim ovako. Onaj kome je lakše potpuno se digitalizirati neka tako i radi, naravno.

Smatram da je ključ u našoj otvorenosti za novo općenito i straha od izlaženja iz osobne zone komfora. Imam dojam da smo deklarativno svi za promjene, ali kad se one dogode, u otporu smo prije nego što doista proučimo i donesemo stav temeljen na osobnome iskustvu. Odlučila sam da ću, iako poučavam 2. razred, ostaviti nove elemente vrednovanja jer ih je manje, konkretniji su, a razrađeni su u kurikulumima pa je i lakše iz njih izvesti kriterije.

U našu je školu od ove nastavne godine uveden e-dnevnik i to mi je bila najveća novina. Štreberica kakva jesam, isprintala sam upute, poslušala snimku webinara, ali mi ništa nije bilo jasno, pogubila sam se u informacijama, uputama, prozorčićima... i zaključila ono što radimo i u razredu: najbolje se uči čineći. Otvorila sam e-dnevnik, sama istraživala, otvarala i odmah upisivala sve što je trebalo pa sam samu sebe iznenadila kad sam došla do kraja i odradila sve što sam trebala.

Neposredan rad s učenicima apsolutno mi se ni u čemu nije promijenio, jer sam oduvijek planirala cjelovito, bilo da se radi o danu, tjednu, mjesecu – sve su mi to mikrocjeline; inzistirala sam na aktivnom učenju i kritičkome promišljanju; učenici su se uvijek samovrednovali i vršnjački vrednovali...

Jedina promjena koja će se dogoditi bit će digitalno opremanje naše škole, a i tad će to biti samo uporaba još jednog alata u nastavi, a ne promjena esencije rada, samoga smisla poučavanja.

Učitelj, poučavatelj (pri tome mislim na cijelu odgojno-obrazovnu vertikalu, od odgojiteljica i odgojitelja u vrtićima, preko nas u razrednoj pa predmetnoj nastavi u osnovnim pa srednjim školama do profesora na fakultetima), njegova osobnost, stručne kompetencije i strast u radu s djecom ništa i nitko ne može zamijeniti i svatko tko promišlja o svome poslu, kad se krene pripremati za nastavu, ima u mislima svoje učenike i traži načine kako ih zainteresirati, kako zapaliti iskru u njihovim očima, srcu i umu. Svi to možemo, samo se trebamo odmaknuti nekoliko koraka unazad od trenutačne šume informacija, posložiti „kockice u glavi” pa hrabro i stručno krenuti naprijed.

..................... 

Piše Melita POLIĆ, učiteljica savjetnica | OŠ Jurja Dalmatinca, Šibenik

Ima 30 godina radnog iskustva; voditeljica Županijskoga stručnog vijeća učitelja razredne nastave Šibensko-kninske županije od 2006.; autorica županijske slikovnice Korak kroz Šibensko-kninsku županiju | Misli vodilje u radu: život nije podijeljen na predmete [integrirana nastava]; cijeli je svijet učionica [cjeloživotno formalno, neformalno i informalno učenje] te prije svega odgajati, a onda i obrazovati: nije dovoljno samo znati, treba se i biti [generičke kompetencije]. 

Vezani članci
Školski portal: Život nije podijeljen na predmete

Život nije podijeljen na predmete

Mi koji radimo u razrednoj nastavi mnogo smo očekivali od…

Školski portal: Nastavnu godinu privodimo kraju

Nastavnu godinu privodimo kraju

Ključno je isplanirati rad sve do sitnih detalja. Učenici uvijek…

Školski portal:  Vrt - opuštanje, razonoda i učenje

Vrt - opuštanje, razonoda i učenje

Dokazano je da rad u vrtu ima blagotvoran učinak na…

5+ klub
Stručni skupovi Školske knjige
Slovopis
e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena